Stav

Životne teme

Aleksandar Radoman (Foto: Dejan Batrićević )
Aleksandar Radoman (Foto: Dejan Batrićević )

Za Portal Analitika piše: Aleksandar Radoman

Śećate li se one histerične vriske Demokrata i PES-a da ih samo zanimaju životne teme i da oni (čitaj: bivša vlast) koji potenciraju identitetske teme svađaju naaaaaaarod i unose podjele? Eto, ne prođe mnogo a naši su se prodavci unosne magle konačno politički autovali. 

Demokratama zalud kompletan bezbjednosni sektor, zalud reže i preže na sve i svakog ko se usudi progovoriti išta mimo propisanih šarenih laži Borisa Bogdanovića, džabe svaki dan ginu u borbi „protiv korupcije i kriminala“, dok im pripadnici klanova kupuju glasove na terenu, kao i svaka obmana izlizale su se sve gadosti koje su radili i izgovarali postajući najomraženija politička sekta u povijesti crnogorskoga parlamentarizma i, evo baš ovih dana, u maniru one da je „nacionalizam posljednje utočište hulja“, Demokrate se vraćaju na svoja fabrička, SNP-ovska podešavanja.

Otud Bečić zijeva da prebriše osam stoljeća crnogorske istorije s prijedlogom za izmjenu Dana vojske i otud njihovi koalicioni partneri s nikšićkoga lokala predlažu Skupštini da pogazi Ustav i srpskom jeziku osigura stutus službenog. 

Nijesu samo poslanici i ministri iz Demokrata uskliknuli s ljubavlju ovoj inicijativi. Učinili su to i pojedini poslanici PES-a, s dna kace, doduše, testirajući valjda raspoloženje građana. Da se Vlasi ne dośete i ovo klasično sabotiranje EU integracija u minut do 12 ne pripišu vrhovnom vojvodi četničke armade na vlasti Andriji Mandiću, nijedna od ovih inicijativa, baš kao ni ona o uvođenju „narodne zastave“, ne dolazi iz NSD-a, nego iz njegovih uslužnih ispostava, Demokrata i SNP-a, uz očigledno sasluživanje PES-a. 

Tako su naši grajači na „identitetske teme“ obnoć shvatili da su one zapravo – životne. Jer, istini za volju, oblikovanje vrijednosti i slike svijeta jednoga društva ne manje je životna tema od pitanja ekonomskoga razvitka i vladavine prava. A kakve nam to vrijednosti i kakvu sliku svijeta nude Demokrate i PES ovim inicijativama, zna svako kome su poznate istorijske okolnosti 1918, pa 1942. ili, konačno, 1989. godine. Slika je to ali „srpskoga sveta“, onog u kojem je Crna Gora samo duhovno inferiorna provincija, periferni patrljak Homogene ili Velike Srbije, koja ne odlučuje o sebi no čeka da joj s kanabea kakvog dedinjskog autokrate poklisari donesu instrukcije kako da misli i kako da se ponaša.

Pa da ponovimo neke elementarne stvari. Srpski jezik u Crnoj Gori je ustavna kategorija. U Ustavu Crne Gore njegov status je identično opisan kao u Ustavu Srbije. U oba ustava određen je kao „jezik u službenoj upotrebi“. Ne postoji ni jedno jedino pravo koje je uskraćeno govornicima srpskoga jezika u Crnoj Gori. Dakle, laž je da on nije ustavno propisan, baš kao što je laž da je na bilo koji način diskriminisan. 

Ne postoji peticija niti odluka Skupštine koja može promijeniti ustavno rješenje po kojem je u Crnoj Gori crnogorski jezik službeni. Procedura je jasna – za promjenu Ustava mora glasati 2/3 poslanika, pa potom ta odluka mora biti verifikovana na referendumu đe bi 3/5 ukupnoga biračkog tijela podržalo izmjene. Dakle, zahtjevi peticije iza koje su zdušno stale Demokrate i dio PES-a su protivustavni. 

Aktivacija ove priče u samoj završnici pregovora oko članstva Crne Gore u EU klasična je sabotaža tog procesa, otvaranje problema kojeg nema kako bismo se još jednom zaglavili u mulju međusobica i razračuna dok EU voz ne produži dalje. 

I nije da ovo nijesmo očekivali. Na desetine tekstova u protekle tri godine napisani su kao upozorenje što nas čeka ako povjerujemo da je Andrija Mandić odbačio četnički kožuh i nagrnuo evropski frak. Jeste, taman koliko su to učinili i njegovi duhovni blizanci, nekad takođe percipirani kao partneri EU, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić.

Da ne bih dalje elaborirao na temu jezika, pozvaću se na za ovu priliku izuzetno mjerodavno mišljenje bivšega predśednika Ustavnoga suda Crne Gore, gospodina Dragoljuba Draškovića, objavljeno u posljednjem broju časopisa Matica: „Dominacija ili isticanje nekog od jezika koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori u odnosu na ostale jezike sa istim ustavnim statusom, osim jezika nazvanog po imenu države, kao službenog, nema jezičke, kulturološke, niti bilo kakve razumne materijalne osnove. Istovremeno, to bi narušavalo koncept građanske države Crne Gore koja se karakteriše i po svom jeziku i državnim simbolima.“

Druga „životna tema“ koja je ovih dana podgrijana je namjera uvođenja trobojke kao „narodne zastave“, što je izvorni prijedlog SNP-a, partije koja je od kraja 90-ih dizajnirala jednu formu trobojke – onu sa srebrnim orlom na sredini – obmanjujući javnost da je to istorijski simbol Crne Gore. 

Ne postoji peticija niti odluka Skupštine koja može promijeniti ustavno rješenje po kojem je u Crnoj Gori crnogorski jezik službeni

Da ne obrazlažem nešto već mnogo puta obrazloženo, evo što o pitanju potencijalnog uvođenja tzv. narodne zastave, koja bi zakonom u upotrebi praktično bila izjednačena s državnom zastavom koju je propisao Ustav, veli gospodin Drašković, kao nesporni autoritet: 

„Zastava Crne Gore utvrđena je Ustavom, a zakonom je bliže uređen njen izgled, način upotrebe i zaštita. Zakonom se ne može utvrđivati niti u upotrebu uvoditi neka druga zastava osim zastave utvrđene Ustavom. Mijenjanje i dopunjavanje Ustava zakonom direktno vrijeđa i grubo krši Ustavom utvrđeno načelo ustavnosti i zakonitosti, odnosno jedinstva pravnog poretka, a time i ustavnopravni sistem države u cjelini. Zato utvrđivanje druge zastave i njeno uvođenje u pravni poredak zakonom ili bilo kojim drugim pravnim aktom niže pravne snage od Ustava, mimo zastave utvrđene Ustavom, nije moguće bez promjene odredbe Ustava o zastavi Crne Gore.“ Dakle, možete uvesti „narodnu zastavu“, ali samo tako što ćete pogaziti Ustav.

Kad se na ove sabotaže vezane za pokušaj identitetskoga preoblikovanja Crne Gore i otvaranja vrata za njezinu etnofederalizaciju koja u ovim igrama brojeva dugoročno znači samo srbizaciju, doda i provociranje Republike Hrvatske kroz ignorisanje njezinih zahtjeva koji svi odreda spadaju u minimum civilizacijskih obaveza Crne Gore, pa ne bi trebali ni biti tretirani kao spoljni pritisak, dobijamo vrlo znakovitu sliku stanja stvari u kojem aktuelna vlast, uza sve briselsko guranje i žmurenje na autokratske prakse, silom na sramotu Crnu Goru nastoji skrenuti s trasiranoga puta priključenja trenutno civilizacijski najboljem društvu koje je u ponudi, i uvaljati je u vječni glib nakaradne imperijalne velikosrpske politike, zasnovane na teoriji rase i praksi genocida.

Programska šema

04:00 – 06:00
E UŽIVOEMISIJA
06:00 – 07:00
24 SATAINFORMATIVA
07:00 – 09:00
BUDILNIKEMISIJA
09:00 – 09:05
INFOINFORMATIVA
09:05 – 11:00
SREĆAN DANEMISIJA
11:00 – 11:05
INFOINFORMATIVA

PRATITE TVe UŽIVO

Obavještenje: Zbog zaštite autorskih prava, u odredjenim terminima live stream neće biti dostupan.