<article>Viši sud u Podgorici zatražio je od Uprave policije da bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica bude pod konstantnim nadzorom zbog bojazni da bi mogla da pobjegne kao i njen sin Miloš Medenica.To je Portalu ETV potvrdio advokat Zdravko Begović.Medenici je određena mjera zabrana napuštanja boravišta - Kolašina, nakon što ju je sud oslobodio optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, ali je oglasio krivom u dva odvojena predmeta protivzakonitog uticaja, koji su se odnosili na primanje mita i uticanje na sudske odluke. Ona je osuđena na 10 godina zatvora.Njen sin Miloš Medenica pobjegao je na dan kada je osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora. Za njim je raspisana Interpolova potjernica.Apelacioni sud bi, inače, trebalo da donese odluku da li će preinačiti prvostepeno rješenje suda i Vesnu Medenicu poslati u pritvor - kako je to po hitnom postupku, tri dana nakon izricanja prvostepene presude, tražilo SDT.U međuvremenu, jedan od advokata Medenice - Zdenko Tomanović iz Srbije tražio je da mu se rješenje u ovom predmetu dostavi putem redovne - a ne elektronske pošte. U Višem sudu su ocijenili da je to očigledna opstrukcija procesa jer su Medenica i drugi advokat Zdravko Begović uredno dobili spise predmeta i da joj samim time nije povrijeđeno pravo na odbranu.</article>

Viši sud u Podgorici zatražio je od Uprave policije da bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica bude pod konstantnim nadzorom zbog bojazni da bi mogla da pobjegne kao i njen sin Miloš Medenica.
To je Portalu ETV potvrdio advokat Zdravko Begović.
Medenici je određena mjera zabrana napuštanja boravišta - Kolašina, nakon što ju je sud oslobodio optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, ali je oglasio krivom u dva odvojena predmeta protivzakonitog uticaja, koji su se odnosili na primanje mita i uticanje na sudske odluke. Ona je osuđena na 10 godina zatvora.
Njen sin Miloš Medenica pobjegao je na dan kada je osuđen na 10 godina i dva mjeseca zatvora. Za njim je raspisana Interpolova potjernica.
Apelacioni sud bi, inače, trebalo da donese odluku da li će preinačiti prvostepeno rješenje suda i Vesnu Medenicu poslati u pritvor - kako je to po hitnom postupku, tri dana nakon izricanja prvostepene presude, tražilo SDT.
U međuvremenu, jedan od advokata Medenice - Zdenko Tomanović iz Srbije tražio je da mu se rješenje u ovom predmetu dostavi putem redovne - a ne elektronske pošte. U Višem sudu su ocijenili da je to očigledna opstrukcija procesa jer su Medenica i drugi advokat Zdravko Begović uredno dobili spise predmeta i da joj samim time nije povrijeđeno pravo na odbranu.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Viši sud

Miloš Medenica

Viši sud u Podgorici

Vesna Medenica

Nadzor

Hronika

Viši sud traži da Vesna Medenica bude pod konstantnim nadzorom

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo, u prvom dijelu dana uz povećanu oblačnost, mjestimično se očekuju padavine, kiša, u višim planinskim predjelima na sjeveru i susnježica ili snijeg.
Kako su kazali iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, u popodnevnim satima u većem dijelu zemlje padavine će prestati, na jugu se očekuju i sunčani intervali.
Vjetar slab do umjeren, ponegdje kratkotrajno i pojačan, pretežno sjeverni.
Jutarnja temperatura vazduha od nula do 11 stepeni, najviša dnevna temperatura vazduha od tri do 17 stepeni.

Sjutra promjenljivo, kiša mjestimično

Iako za Srbiju jeste neprijatno što Zagreb, Tirana i Priština imaju sve intenzivniju vojnu saradnju i ojačavaju svoje savezništvo, ono što se postavlja kao relevantnije pitanje jeste da li je <a href="https://www.danas.rs/vesti/politika/vojni-savez-hrvatske-albanije-i-kosova-odgovor-srbije/?utm_source=onesignal&amp;utm_medium=push&amp;utm_campaign=2026-02-12-Ponavljanje-sit">“nacionalistička histerija”</a> adekvatan odgovor na taj savez ili su potrebni odgovorniji potezi kojim bi Srbija uspostavila nova savezništva sa zemljama sa kojima ima zajednički interes.
Marta prošle godine potpisan je Memorandum o saradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova u oblasti odbrane. Već po potpisivanju, predstavnici vlasti u Srbiji rekli su da je to krišenje subregionalnog sporazuma o kontroli naoružanja iz 1996. godine ali i Rezolucije 1244 SB UN.
Od tada, kada kod bi se predstavnici Zagreba, Tirane i Prištine sastali po ovom pitanju i najavljivali nove akcije i sastanke, u srpski medijima bi se video govor o “trojnom paktu” koji je formiran protiv Srbije, a nerijetko bi se govorilo i o mogućoj agresiji i ratu.
Tako je bilo i nakon posljednjeg sastanka načelnika generalštaba koji su de ovog sporazuma, a koji je održan u srijedu u Skadru, nakon čega je reagovalo i ministarstvo za evopske integracije i ministarstvo odbrane nazivajući savez „skandaloznom provokacijom i pritiskom i bezbjednosnim izazovom za Srbiju i srpski narod na Kosovu i Metohiji.
Sa druge strane, mjesec dana nakon potpisivanja ovog memoranduma, aprila 2025. godine, ministri odbrane Srbije i Mađarske potpisali su Plan bilateralne saradnje za 2025. godinu.
Iako se u medijima taj dokument plasirao kao kontrateža Memorandumu između Zagreba, Tirane i Prištine, ispostavilo se da je taj Plan dio okvirnog sporazuma koji je potpisan 2023. godine, te da ne donosi nikakve novine, već potvrđuje godišnji plan saradnje između dva ministarstva i konkretne aktivnosti na vojnoj saradnji.
Ipak, potpisivanje tog dokumenta je u prorežimskim medijima takođe bio propraćen nacionalističkom retorikom i govorom o suprotstavljanju vojnom savezu Hrvatske, Albanije i Kosova.
Govoreći najprije o načinu na kojem se u srpskim medijima govori o ovom savezu vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da se problem pozicije Srbije ne rješava tako što se pravi buka u medijima i mobiliše takozvani patriotski krug u našem javnom mnjenju sa pričom “eto, rade nam o glavi”.
Problem je u tome kako mi dospijevamo do situacije u kojoj je Srbija izolovana, da nema prijatelje i saveznike.
- Hrvatska gradi svoje savezništvo, to za Srbiju može biti jako neprijatno, ali oni nastoje da grade savezništvo, a zvanična saopštenja Srbije su usmjerena da na to “vidite šta nama rade”, da ali šta naša država radi - pojašnjava Radić.
On ističe da je Srbija međunarodno izolovana i stalno izložena kritikama zbog pokušaja da se vodi spoljna politika i u odbrambenom domenu, i kroz vojno-tehničku saradnju sa zemljama koje se međusobno mrze.
- Ponavljanje situacije iz 1999. godine - svi su protiv nas”: Kako Srbija treba da odgovori na vojni savez Tirane, Zagreba i Prištine?&nbsp;
“E pa, ne možete biti prijatelji sa Kinom i Amerikom istovremeno. Hrvatska i Albanija tačno znaju gdje su pozicionirane – u NATO, a Kosovske bezbjednosne snage imaju ambiciju da postanu dio NATO i potpuno su usredsređeni na taj zadatak. Imaju okvir NATO, imaju iza sebe organizaciju koja u ovom trenutku postoji i koja ih ne sprječava da prave i međusobne dogovore o dodatnim koracima saradnje - navodi sagovornik.
Ipak, ističe da operacionalizacija na nekom ozbiljnom nivou ne dolazi u obzir sa strane NATO-a.
— Znači, ako u ovom trenutku neko vjeruje da mogu Zagreb, Tirana i Priština, možda još neko, da organizuju agresiju na Srbiju, to je poruka za one koji jedu sendviče, mudruju o svjetskoj politici i sviđaju im se Putin i Tramp — kaže Radić.
Posmatrajući realne okolnosti, dodaje, NATO jeste njihov okvir, ali imaju prostora za međusobnu saradnju kroz razne forme — od obuke do vojno-tehničke saradnje, što su do sada otvoreno govorili.
— Hrvatska želi da se pozicionira na prostoru bivše Jugoslavije i šire. Hrvatska prepoznaje albansko pitanje kao korisno u suprotstavljanju rješavanju srpskog pitanja i to je vidljivo. Čine to politički, vjerovatno to čine, ali je teško dokazati, obavještajno i u odbrambenom planu — pojašnjava sagovornik Danasa.
Govoreći o mogućnostima ovog saveza, on navodi da mogu organizovati zajedničke aktivnosti na obuci, što samo po sebi nije sporno, te dodaje da, u pogledu vojno-tehničke saradnje, Hrvatska ima interes da se pozicionira kao vodeća zemlja.
On tvrdi da je dugo vremena već Hrvatska ljubomorna na poziciju Srbije i njene vojne industrije, koja ima jako veliki broj artikala koje nudi na tržištu, jer srpske državne i privatne firme u ovom trenutku imaju široku listu sredstava vojne opreme koja je netipično velika za dimenzije zemlje.
Šta nosi budućnost?
— U ovom trenutku to nije ratni savez, ali postoji u sjenci jedan ozbiljan problem za promišljanje, a to je — šta nosi budućnost — kaže naš sagovornik.
Podsjeća da je NATO trenutno u dubokoj krizi, da se preispituje gdje je, te dodaje da će možda neki novi evropski NATO biti jači i više umiješan u pitanje Balkana, ali da će možda biti i preopterećen ozbiljnijim bezbjednosnim problemima iz njihove percepcije.
— Nažalost, to je atmosfera koja otvara mogućnost destabilizacije Balkana zbog nedostatka pritiska stranog faktora, kao što je to bio slučaj na početku građanskog rata 1991. godine — navodi Radić.
Kako dodaje, razlog za oprez na duži rok je činjenica da mora da se prati šta se dešava sa NATO-om i kakva će biti bezbjednosna arhitektura Evrope, jer smatra da destabilizacija trenutne arhitekture potencijalno otvara pitanje nove duboke bezbjednosne krize na Balkanu.
— Ako mi na Balkanu odlučujemo šta ćemo preduzeti bez stranog faktora, bojim se da će na površinu izaći avanturizam, svojeglavost, šovinizam, radikalni pogled na svijet, sve ono što smo vidjeli devedesetih, kad su ratovi završeni bez konačnog rješenja — pojašnjava sagovornik Danasa.
Kako Srbija treba da postupi?
Na pitanje šta bi bio odgovoran i adekvatan odgovor Srbije na ovaj vojni savez, Radić ističe da Srbija mora da gradi savezničke odnose.
— To je jedino racionalno, to nadilazi bilo čije partijske interese, ali nažalost kod nas su najprije lični pa tek onda partijski razlozi iznad državnog razloga — pojašnjava on.
Ističe da, kada bi zaista postojale snage koje vode računa o državi Srbiji, onda bi sada bio trenutak kada bi morali da se preduzmu ozbiljni koraci na gradnji iskrenih savezništava sa zemljama za koje prepoznajemo da imaju zajedničke interese sa nama.
— Ako se poredimo sa Hrvatima i Albancima, oni imaju jedan visok nivo javne discipline. U Hrvatskoj možete naći ljude koji nemaju razloga da vole jedni druge, ali sa različitih nivoa organizacije njihovog društva, kad su u pitanju neke teme koje su vitalne, imate isti interes, postoji nešto što je zajedničko — pojašnjava naš sagovornik.
On navodi da toga u Srbiji nema, te dodaje da bi u tome trebalo da učestvuju i državni organi i ljudi sa javne scene.
— To je potpuno razumljivo i tako se ponaša država — dodaje.
Kao primjer navodi Grčku, u kojoj se uvijek može računati na lojalnost novinara u pogledu stava da će braniti poziciju države i naroda.
— Ne radi se o cenzuri, nametanju i izbjegavanju kritičke analize, već o tome da će odraditi svoj dio priče, a mi u srpskom društvu ne možemo da zamislimo takav scenario jer ovdje su samo pojedinci važni i njihova ad hok politika nas dovodi u konfrontaciju — kaže Radić.
Zbog toga se, ističe, Srbiji ponavlja nezamisliva istorijska situacija iz 1999. godine da su svi protiv nas.
— U tom momentu mi možemo da pričamo agresivno, ali postoji nešto što je valjda lekcija koju smo trebali da steknemo — da imamo iskustvo toga kako je jedna mala država došla do situacije da su sve države oko nas dozvolile upotrebu svog vazdušnog prostora za dejstvo po Srbiji i Crnoj Gori — podsjeća on.
Navodi da je to samodestruktivna politika koja je dovela do toga da se ratuje protiv saveza država u situaciji u kojoj Srbija nema nikog uz sebe.
— E sad se, nažalost, ponavlja taj istorijski momenat — sebičnost politike koja se vodi u Srbiji, sebičnost ličnosti koja vodi tu politiku, dovodi do toga da mi kao narod opet dospijevamo u situaciju da ćemo biti okruženi negativnim stavom. Drugi će da prave saveze, drugi imaju ideju, a Srbija pravi propagandu za onih 28 odsto populacije koje podržava vlast — navodi Radić.
Ističe da je svaka informacija i izjava koju čujemo od državnih organa usredsređena samo na propagandu kojoj je, po svom vokabularu, mjesto u tabloidu.
— To nije komunikacija koja nam je u ovom trenutku potrebna. Riječ je o ozbiljnom pitanju, previše ozbiljnom da bi se svodilo na nacionalističku histeriju — zaključuje Radić.

Radić: Nacionalistička histerija nije odgovor na vojno povezivanje Zagreba, Tirane i Prištine

Predsjednik Opštine Žabljak Radoš Žugić najavio je početak saradnje sa Fondacijom Novak Đoković, saopšteno je iz ove Opštine.
Kako je navedeno u saopštenju, Fondacija Novak Đoković iskazala je interesovanje da u Žabljaku izgradi novi vrtić, kao i teniske terene.
- Time bi se značajno unaprijedili uslovi za boravak djece i razvoj sporta u našoj opštini - kazali su u Opštini Žabljak.
0va inicijativa, kako kažu, predstavlja važan korak ka unapređenju obrazovne infrastrukture i promociji zdravih stilova života među najmlađima.

Fondacija Novak Đoković želi gradi vrtić i teniske terene na Žabljaku

Gledajući unazad, mora se reći da nije bila dobra ideja da Dojče banka uđe u poslovne odnose sa Džefrijem Epstinom. To se naime sada bolno obija o glavu najvećoj njemačkoj banci. Volstrit onlajn je objavio da je cijena akcija te banke pala za 5,49 odsto 4. februara, nakon što su objavljene prve informacije iz Epstinovih dosijea.
Dojče vele podsjeća da je Džefri Epstin bio osuđeni seksualni prestupnik koji je takođe bio optužen i u drugim slučajevima. Bio je u pritvoru kada je umro u avgustu 2019. Prema zvaničnim izvještajima, počinio je samoubistvo.
Iako su, nakon mnogo rasprava, navodno objavljeni svi istražni spisi u slučaju Epstin, još je nemoguće procijeniti ko je koliko duboko umiješan u složeni skandal zlostavljanja – i hoće li biti otkriveni i neki drugi zločini. Biće potrebno mnogo vremena da se svi spisi procjene na način održiv pred sudom.
<h2>I usred svega toga – frankfurtski bankari</h2>
Do sada su se mnoge istaknute osobe širom svijeta našle u vrtlogu istraga. Činjenica da se i Dojče banka pojavljuje u tom kontekstu za početak zvuči iznenađujuće.
Međutim, postaje razumljivo kada se uzme u obzir nedavna istorija te banke u SAD i pravne bitke u koju je ta finansijska institucija sa sjedištem u Frankfurtu bila uključena posljednjih godina.
Ko god je jednom bio umiješan u sumnjive poslove i manipulacije, taj ne uživa baš veliko povjerenje.
Kao i drugi, i Dojče banka takođe sada izražava žaljenje zbog svojih postupaka. Njemačka novinska agencija dpa preniela je 9. februara izjavu portparola banke: "Kao što je više puta naglašeno od 2020. godine, banka priznaje svoju grešku prihvatanjem Džefrija Epstina kao klijenta 2013. godine.“
<h2>Nije bilo riječi o naivnosti</h2>
Banka trenutno nije optužena ni za kakav pravno kažnjiv prekršaj – na primjer, da je neki bankar prisustvovao nekoj od Epstinovih ozloglašenih „žurki“ ili posjećivao njegovo privatno ostrvo. Stoga se za sada čini da su problemi banke prvenstveno moralne prirode.
Dojče vele je razgovarao s ekspertom za pitanja etike u privredi i filozofom Berndom Vilhauerom.
On je viši savjetnik za finansije u Globalnom institutu za etiku na Univerzitetu u Tibingenu i kaže da čvrsto vjeruje da „banke imaju obavezu da ispitaju pozadinu svojih poslovnih partnera“, bez obzira na zakonske propise i smernice.
Naročito je, kaže, u ovom konkretnom slučaju, „trebalo biti veoma oprezan, čak i prilikom kontaktiranja nekoga poput gospodina Epstina ili podrške njegovom poslovanju upravljanjem računima za njega – a riječ je o znatnim svotama novca“.
Prema pisanju lista Handelsblat, banka je tačno znala s kim ima posla. Dojče banka je naime započela poslovni odnos s Epstinom nakon što je njegova bivša banka, Džej Pi Morgan prekinula veze s njim. Džej Pi Morgan je potom platio 290 miliona dolara žrtvama Epstinovog zlostavljanja kao dio nagodbe.
Bernd Vilhauer je uzdržan u svojoj procjeni kada je riječ o tome „kako Dojče banka i druge banke posluju na međunarodnom tržištu“. Međutim, u ovom konkretnom slučaju smatra da se „nažalost, mora reći da je Dojče banka u više navrata možda bila pomalo neoprezna“.
<h2>Da li je profit iznad svega?</h2>
Banka nije institucija koja ima ovlašćenja da sudi iznad zakona i pristojnosti. Banka mora da zarađuje. Bernd Vilhauer se slaže i dodaje:„Zato je veoma važno da procjene da li je poslovni odnos profitabilan kratkoročno, srednjoročno i dugoročno.“
To, kaže on, treba odmjeriti. I postoje dobri argumenti koji govore da određeni sumnjivi, granični poslovni odnosi mogu donijeti kratkoročnu dobit, ali srednjoročno i dugoročno obično predstavljaju rizik – štetu za ugled, čemu upravo svjedočimo.
<h2>Dovoljno pažljiva?</h2>
Gledajući optužbe protiv Dojče banke, nije odmah jasno šta nije u redu. Sada se tvrdi da banka nije reagovala kada je Epstin podizao velike sume gotovine sa svog računa. Da li je to samo po sebi sumnjivo?
Ne, smatra Vilhauer – to zavisi od konteksta: „Postoje odnosi s klijentima gdje je potpuno neproblematično ako neko podigne 200.000 dolara ili više u gotovini. Ne mislim da bi banka u takvim slučajevima trebalo da presuđuje."
Ali, ponavlja, „kontekst je ključan. Ako, na primjer, znam da je neko bio umiješan u trgovinu drogom i zatim ta osoba podigne veliku svotu novca, onda naravno moram da budem sumnjičav.“
Druga je stvar, nastavlja, ako neko kaže da mu treba velika količina gotovine iz određenog razloga i može da pokaže za šta će je koristiti.
- Mislim da bi trebalo biti oprezan s kategoričkim tvrdnjama tipa: podizanje gotovine je kriminalno. To jednostavno nije tačno - naveo je on.
<h2>Svrha transfera novca mora biti navedena</h2>
To je poznat scenario u svakom bankarskom transferu: traži se da navedete svrhu prenosa novca.
U ovom slučaju, neke posmatrače zbunjuju unosi poput „najamnina“, „školarina“ ili „imigraciona pitanja“.
Međutim, to se čini sumnjivim samo ako već znate mnogo o Epstinovim stvarnim sumnjivim poslovima.
Da li banka generalno treba prvo da pregleda informacije, pa tek onda, ako je potrebno, da prenese sredstva?
Bernd Vilhauer smatra da bi banka trebalo da bude u mogućnosti „što transparentnije da iskomunicira šta proverava i u kojim situacijama to čini“.
Ali, dodaje: "Moraju se primjenjivati stroga pravila. Dojče banka, koja je već bila pod nadzorom u raznim kontekstima, dobro bi učinila da pojača kontrole.“
<h2>Da li je banka već izašla iz krize?</h2>
Dojče banka je već platila određene iznose: kaznu od 150 miliona dolara njujorškom regulatoru zbog neadekvatne kontrole pranja novca i 75 miliona dolara žrtvama Epstina kao dio nagodbe. Da li se time banka sa sjedištem u Frankfurtu oslobodila?
Ne nužno, kaže Vilhauer: „Ako banka drži do sebe i želi etički da posluje, onda nikada nije završila s tim. Banka uvijek mora samu sebe da provjerava.“
Filozof i ekspert za etiku u finansijama Vilhauer ima jasan stav: „Ne postoji nešto poput "otkupljivanja", to jednostavno ne postoji u moralnoj sferi.“
Zato je, kaže, pravo pitanje: Kojih se etičkih standarda pridržavamo?
- Prema tome bi trebalo da mjerimo Dojče banku - ocjenjuje.
Ova zapažanja odražavaju situaciju od početka februara i ostaće važeća sve dok ne bude novih otkrića. Ukoliko tekuća analiza „Epstajnovih dosijea“ dodatno optereti Dojče banku, banka bi se mogla suočiti sa ozbiljnim poteškoćama. U Frankfurtu će se razvoj događaja pomno pratiti.

Dojče banka drhti zbog Džefrija Epstina

Umjesto odgovornosti Šaranovića i Šćepanovića, sad se krivac traži u Jedinici za potrage CB Podgorica?!

Jovanović i Tomović se brane obmanama

Društvo

Protest protiv nastavka progona; Šahmanović: Žele da nas mrcvare po hodnicima sudova, nećemo odustati

Viši sud traži da Vesna Medenica bude pod konstantnim nadzorom

Tagovi

Sjutra promjenljivo, kiša mjestimično

Radić: Nacionalistička histerija nije odgovor na vojno povezivanje Zagreba, Tirane i Prištine

Fondacija Novak Đoković želi gradi vrtić i teniske terene na Žabljaku

Dojče banka drhti zbog Džefrija Epstina

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO