Vojinović: Ekološka pitanja u Crnoj Gori još uvijek nijesu dobila mjesto koje zaslužuju u hijerarhiji političkih i razvojnih prioriteta

Ekološka pitanja u Crnoj Gori još nijesu dobila mjesto koje zaslužuju među političkim i razvojnim prioritetima, a stvarna politička volja ne dokazuje se usvajanjem zakona i strategija, već spremnošću da se zaustave projekti koji ugrožavaju prirodu i sankcionišu veliki zagađivači. Na to u razgovoru za Portal ETV upozorava direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju UDG Ivana Vojinović, ističući da zatvaranje Poglavlja 27 ne znači i kraj obaveza države, za čije će ispunjavanje biti potrebno između tri i četiri milijarde eura.

Crna Gora planira da do kraja 2026. godine privremeno zatvori Poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene. Međutim, iza tog političkog cilja ostaju brojni izazovi, od nedovoljno razvijene infrastrukture i ograničenih administrativnih kapaciteta do problema sa upravljanjem otpadom, kvalitetom vazduha i prečišćavanjem otpadnih voda. Iako su prethodnih godina usvojeni brojni zakoni i strateški dokumenti, njihova primjena u praksi nije donijela očekivane rezultate, pa će ispunjavanje preuzetih obaveza zahtijevati dugogodišnja ulaganja i jačanje institucija.

Vojinović u razgovoru za Portal ETV ukazuje na razliku između političkog cilja zatvaranja poglavlja i suštinskog napretka u zaštiti životne sredine. Upozorava da građani ne smiju dobiti utisak da je posao završen samim zatvaranjem pregovaračkog poglavlja, jer će se stvarni rezultati evropskih standarda mjeriti kvalitetom vazduha koji udišu, čistoćom rijeka, uređenim sistemom upravljanja otpadom i očuvanjem prirodnih područja.

- Napravila bih razliku između političkog cilja da se privremeno zatvori Poglavlje 27 do kraja 2026. godine u odnosu na stvarnu spremnost Crne Gore da primjenjuje evropske ekološke standarde. Suštinski i proceduralni napredak su dvije različite stvari koje, naravno, moraju biti međusobno povezane. Sa jedne strane, važan proceduralni i politički iskorak ostvaren je prošle sedmice, u vidu usvajanja Pregovaračke pozicije za Poglavlje 27. Iza ovog dokumenta stoji usklađivanje zakonodavstva sa evropskim pravnom tekovinom, planiranje budućih obaveza i definisanje načina na koji će se one ispunjavati, i ono što je posebno važno, u njemu se nalaze zahtjevi za pojedinim tranzicionim periodima. Usvajanje Pregovaračke pozicije ne znači da smo ispunili sve obaveze iz Poglavlja 27, a posebno ne to da je Evropska unija već odobrila zatvaranje poglavlja, jer tek slijedi procedura davanja saglasnosti od strane 27 država članica Evropske unije i formalna odluka na Međuvladinoj konferenciji - kazala je Vojinović.

Suštinski napredak, kako objašnjava, podrazumijeva efikasno sprovođenje propisa, jačanje institucija, obezbjeđivanje finansijskih sredstava i konkretne rezultate.

- Jasno je da ne možemo do 31. decembra riješiti sve probleme sa otpadom, izgraditi svu infrastrukturu za otpadne vode, riješiti svaki problem sa kvalitetom vazduha, sanirati industrijsko zagađenje, završiti sve investicije koje zahtijevaju evropski standardi i sl. Iz tog razloga postoje tranzicioni periodi, prije svega za infrastrukturno i finansijski najzahtjevnije obaveze, pa će zato veliki dio posla trajati i nakon članstva u Evropskoj uniji još godinama, a u nekim segmentima i decenijama - istakla je Vojinović.

Zbog toga, upozorava, građanima ne treba slati poruku da je zatvaranjem poglavlja posao završen.

- Stoga se građanima ne smije slati poruka da smo zatvaranjem poglavlja završili posao, posebno ako oni i dalje vide neuređena odlagališta otpada, ako nemaju adekvatan sistem otpadnih voda, ako tokom zime udišu zagađen vazduh ili ako vrijedna prirodna područja nijesu efikasno zaštićena. Jer, krajnji cilj Poglavlja 27 nije samo članstvo u Evropskoj uniji, već kvalitetniji i zdraviji život građana Crne Gore, što bi uostalom i trebalo da bude suština i pravo mjerilo uspjeha Poglavlja 27 - poručuje Vojinović.

Govoreći o uslovima koji bi mogli uticati na dinamiku zatvaranja, Vojinović navodi da države članice mogu tražiti dodatna pojašnjenja i dopune, a da bi složenost tih zahtjeva mogla dovesti do odlaganja zatvaranja poglavlja. Presudno će, kako ističe, biti da Crna Gora pruži uvjerljive dokaze da će preuzete obaveze zaista biti sprovedene.

- Kao što sam prethodno rekla, u usvojenoj Pregovaračkoj poziciji Crna Gora je formalizovala svoje obaveze, pristup njihovom ispunjavanju i iskazala zahtjeve za tranzicionim periodima. Države članice eventualno mogu da zahtijevaju određena pojašnjenja, dopune i sl, pri čemu u ovom momentu jedino kompleksnost tih zahtjeva može potencijalno da dovede do određenog prolongiranja zatvaranja poglavlja. Na nadležnim organima Crne Gore je da pruže dovoljno uvjerljive dokaze da će ono na šta smo se obavezali u pregovaračkom procesu zaista biti i sprovedeno. Upravo će kredibilitet tih dokaza biti presudan za odluku država članica o zatvaranju poglavlja 27 - navela je Vojinović.

Kao jedan od najozbiljnijih strukturnih problema u sprovođenju politike životne sredine izdvaja nedostatak administrativnih kapaciteta. Na taj problem, podsjeća, Evropska komisija kontinuirano ukazuje u godišnjim izvještajima, a u izvještaju za 2025. godinu posebno se zahtijeva hitno jačanje kapaciteta na centralnom i lokalnom nivou, uključujući dodatna zapošljavanja i jačanje inspekcijskih službi.

- U posljednjem Izvještaju za 2025. godinu, eksplicitno se zahtijeva hitno jačanje administrativnih kapaciteta na centralnom i lokalnom nivou, uključujući dodatna zapošljavanja i jačanje inspekcijskih službi. Međutim, pored povećanja broja zaposlenih, podjednako su važni i stručnost kadra, institucionalna stabilnost, kontinuitet rada, međuinstitucionalna koordinacija i sposobnost da se evropski propisi dosljedno primjenjuju u praksi - dodala je Vojinović.

Crnoj Gori su, kako je naglasila, potrebni specijalizovani kadrovi za upravljanje vodama i otpadom, zaštitu prirode, industrijsko zagađenje i klimatske promjene, kao i stručnjaci za pripremu i upravljanje infrastrukturnim projektima, uz naročito jačanje inspekcijskih kapaciteta.

- Oblast životne sredine zahtijeva specifična znanja koja se stiču godinama, a česta institucionalna reorganizovanja i fluktuacija kadrova ozbiljno ugrožavaju kontinuitet reformi. Jer, evropske standarde će sprovoditi ljudi i institucije koji će za njihovu primjenu biti odgovorni i nakon pristupanja Evropskoj uniji - dodala je Vojinović.

Značajan dio obaveza moraće da se sprovodi na lokalnom nivou, gdje su, kako je pojasnila, administrativni, tehnički i finansijski kapaciteti često još ograničeniji.

- Primjera radi, možemo imati kvalitetan Zakon o upravljanju otpadom, ali ako lokalne samouprave nemaju odgovarajuću infrastrukturu, stručne službe i finansijska sredstva, njegova primjena neće dati očekivane rezultate. Uz navedeno, izazov je i to što Poglavlje 27 nije odgovornost samo jednog ministarstva. Ono zahtijeva djelovanje velikog broja državnih organa, lokalnih samouprava, regulatornih institucija i privrednih subjekata, pa je potrebna koordinacija institucija da istovremeno odgovore na složene zahtjeve - poručila je Vojinović.

Milijarde eura za evropsku ekologiju: ko će platiti i imamo li kapaciteta?

Puna primjena evropskih ekoloških standarda predstavlja finansijski i infrastrukturno najzahtjevniji dio pregovora. Procjene potrebnih ulaganja kreću se između tri i četiri milijarde eura, a Vojinović smatra da taj iznos ne treba posmatrati samo kao trošak, već kao ulaganje u javno zdravlje, kvalitet života i dugoročnu održivost države.

- Poglavlje 27 je finansijski i infrastrukturno najzahtjevnije poglavlje u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Međutim, troškove evropskih ekoloških standarda ne smijemo posmatrati samo kao finansijski teret, već kao ulaganje u javno zdravlje, kvalitet života, konkurentnost privrede i dugoročnu ekonomsku održivost države. Procjena potrebnih ulaganja od oko tri do četiri milijarde eura nije iznenađujuća, posebno ako imamo u vidu stanje naše infrastrukture i obim obaveza koje nas očekuju - dodala je ona.

Vojinović je podsjetila i na podatke Ministarstva ekologije.

- Prema podacima Ministarstva ekologije, samo za ostvarivanje ciljeva u oblasti kvaliteta vazduha procjenjuju se potrebe od približno 900 miliona eura, dok je za infrastrukturu za prečišćavanje otpadnih voda potrebno oko 780 miliona eura. Crna Gora ne može finansirati ove obaveze isključivo iz državnog i lokalnih budžeta. Za to je neophodna kombinacija nacionalnih sredstava, evropskih bespovratnih sredstava, poput IPA-e, Investicionog okvira za Zapadni Balkan, Plana rasta za Zapadni Balkan, povoljnih kredita međunarodnih finansijskih institucija (Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i druge) i investicija privatnog sektora, a sa ulaskom u EU i strukturnih i kohezionih fondova - decidna je Vojinović.

Ipak, kako upozorava Vojinović, novac nije jedini problem. Dodaje da Crna Gora mora imati dovoljno kapaciteta da pripremi kvalitetne projekte i iskoristi raspoloživa sredstva.

- Međutim, problem nije samo koliko novca imamo na raspolaganju, već i koliko smo sposobni da ga iskoristimo. Bez kvalitetno pripremljenih projekata, riješenih imovinsko-pravnih pitanja, odgovarajuće projektne dokumentacije i efikasnih procedura javnih nabavki, a posebno funkcionalnih institucija, raspoloživa sredstva se ne mogu pretvoriti u konkretne rezultate. Nije dovoljno imati listu projekata i procjenu koliko oni koštaju. Moramo imati realan, višegodišnji investicioni plan, sa jasno utvrđenim prioritetima, izvorima finansiranja, rokovima i odgovornim institucijama. U svakom slučaju, ekološka infrastruktura mora postati jedan od prioriteta javnih politika, jer je cijena odlaganja često znatno veća od cijene samih investicija - navela je Vojinović.

Zvanična finansijska konstrukcija, odnosno precizna raspodjela troškova između evropskih fondova, države, opština, privrede i građana, još nije utvrđena. Vojinović objašnjava da evropska sredstva i krediti međunarodnih finansijskih institucija mogu imati presudnu ulogu, ali da podrazumijevaju i nacionalno kofinansiranje, kao i obezbjeđivanje novca za održavanje izgrađene infrastrukture.

- Državni budžet moraće da preuzme dio obaveza vezanih za stratešku infrastrukturu, jačanje institucija i kofinansiranje međunarodnih projekata. Lokalne samouprave i komunalna preduzeća imaju važnu ulogu u izgradnji i upravljanju sistema vodosnabdijevanja, kanalizacije i upravljanja komunalnim otpadom. Privreda će, takođe, morati da investira u čistije tehnologije, energetsku efikasnost i smanjenje zagađenja, u skladu sa principom „zagađivač plaća“. Kada je riječ o građanima, određeni troškovi će se odraziti i na cijene komunalnih usluga. Međutim, izuzetno važno je da se takva prilagođavanja sprovode postepeno, uz uvažavanje platežne sposobnosti stanovništva i odgovarajuće mehanizme zaštite socijalno ugroženih domaćinstava - navela je Vojinović.

Uprkos brojnim usvojenim zakonima i strategijama, ekološki problemi se godinama ponavljaju. Vojinović smatra da Crnoj Gori nedostaje kombinacija inspektora, novca i odgovornosti, ali posebno izdvaja problem dosljednosti u sprovođenju javnih politika.

- Rekla bih da nam nedostaje kombinacija sva tri elementa, ali da je problem odgovornosti i dosljednosti u sprovođenju javnih politika posebno izražen. Crna Gora je od 2012. godine, tj. od zvaničnog otvaranja pregovora sa EU, usvojila značajan broj zakona i strateških dokumenata kojima je nacionalni pravni okvir približila evropskim standardima. Međutim, usvajanje propisa često nije bilo praćeno odgovarajućim finansijskim sredstvima, administrativnim kapacitetima i efikasnim mehanizmima kontrole njihove primjene - dodala je Vojinović.

Kao važan faktor navodi i političku volju, odnosno spremnost da se zaštita životne sredine postavi među stvarne razvojne prioritete države, a ne samo da bude dio zakonskih i strateških dokumenata.

- Ne smijemo zanemariti ni pitanje političke volje, koja je često presudna za stvarne pomake u oblasti zaštite životne sredine. Smatram da ekološka pitanja u Crnoj Gori još uvijek nijesu dobila mjesto koje zaslužuju u hijerarhiji političkih i razvojnih prioriteta. Politička posvećenost se ne može dokazivati samo usvajanjem zakona i strategija, već prije svega spremnošću da se donose i sprovode odluke koje nijesu uvijek politički popularne, ali su neophodne za dugoročnu zaštitu javnog interesa, a to su situacije kada treba zaustaviti projekat koji ugrožava zaštićeno područje, sankcionisati velikog zagađivača, ograničiti gradnju i sl. Dakle, neophodna je dosljedna primjena propisa prema svim zagađivačima, bez izuzetaka, kao i spremnost da se zaštita životne sredine ne podređuje kratkoročnim ekonomskim i političkim interesima. Stvarna politička volja prepoznaje se po rezultatima, izdvojenim budžetskim sredstvima i odgovornosti za neispunjene obaveze - podvlači Vojinović za Portal ETV.

Zagađen vazduh, otpadne vode i deponije: problemi koje zakoni nijesu riješili

U oblastima kvaliteta vazduha, voda i upravljanja otpadom teško je govoriti o suštinskom preokretu koji bi građani već mogli jasno da prepoznaju u svakodnevnom životu. Vojinović navodi da na to ukazuju i ocjene Evropske komisije i Evropske agencije za životnu sredinu, koja u pregledu za Crnu Goru iz 2025. godine posebno ističe potrebu znatno većeg napretka u upravljanju otpadom i kvalitetu vazduha.

- Kada je riječ o kvalitetu vazduha, najveći izazovi i dalje su prisutni u Pljevljima, Bijelom Polju, Nikšiću i Podgorici, naročito tokom sezone grijanja, kada dolazi do povećanja koncentracija suspendovanih čestica PM10 i PM2,5. Uzroci zagađenja razlikuju se od sredine do sredine, te uključuju individualna ložišta, industrijske izvore, saobraćaj i nepovoljne meteorološke uslove. Zato mjere moraju biti prilagođene lokalnim okolnostima, uz snažniji nadzor nad izvorima emisija, modernizaciju sistema grijanja i unaprijeđenje energetske efikasnosti - istakla je Vojinović.

U oblasti voda, prema njenim riječima, jedan od najvećih problema predstavlja nedovoljno razvijena infrastruktura za sakupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Vojinović upozorava da je kanalizacionim sistemom obuhvaćen tek dio stanovništva, zbog čega se veliki dio otpadnih voda ispušta bez prethodnog tretmana.

- U oblasti voda, evropski standard podrazumijeva da znamo kakvo je ekološko i hemijsko stanje naših voda, da kontinuirano pratimo pritiske i izvore zagađenja i, prije svega, da spriječimo da neprečišćene komunalne i industrijske otpadne vode završavaju u prirodi. U Crnoj Gori najveći izazov ostaje nedovoljno razvijena infrastruktura za sakupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Uslugama za sakupljanja otpadnih voda obuhvaćeno je svega oko 54 odsto ukupnog stanovništva Crne Gore, dok ostatak uopšte nije obuhvaćen kanalizacionim sistemom, usljed čega se većina tih otpadnih voda u neprečišćenom obliku uliva u vodene recipijente - dodala je Vojinović.

Prema podacima Monstata, kako navodi Vojinović, tokom 2025. godine 54,4 odsto evidentiranih otpadnih voda iz naselja neprečišćeno je ispuštano u rijeke. Oko 317.000 stanovnika bilo je priključeno na kanalizacionu mrežu u aglomeracijama, dok je cilj da do 2035. godine taj broj bude nešto veći od 500.000.

- Crna Gora trenutno ima 16 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, pri čemu određena od njih, npr. u Pljevljima, Herceg Novom, Podgorici, u kojoj je započeta izgradnja novog postrojenja, imaju probleme sa operativnim radom. Do 2035. godine predviđeno je da svih 37 aglomeracija bude opremljeno odgovarajućim sistemima za prečišćavanje. To su skupi i tehnički zahtjevni infrastrukturni projekti koji se ne mogu završiti preko noći. I sama činjenica da je Crna Gora tražila najduži tranzicioni period za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda najbolje pokazuje o kakvom vremenskom horizontu govorimo - pojasnila je Vojinović.

Izgradnja postrojenja, međutim, kako naglašava, samo je jedan dio posla.

- Pritom, nije dovoljno izgraditi samo postrojenje. Potrebno je izgraditi stotine kilometara kanalizacione mreže, priključiti domaćinstva, obezbijediti adekvatan tretman otpadnih voda i mulja i, nakon toga, godinama finansirati rad i održavanje sistema. To je posebno važno ako imamo u vidu da je postojeća kanalizaciona mreža u Crnoj Gori prosječno starija od 29 godina. Dakle, istovremeno moramo širiti sistem i obnavljati ono što već imamo. Bez izgradnje novih postrojenja i proširenja kanalizacionih mreža ne možemo očekivati značajnije smanjenje pritisaka na naše rijeke, jezera i more - decidna je Vojinović.

Na pogoršanje statusa voda, kako navodi, ukazuju primjeri Morače, Zete, Lima, Ibra, Bojane i Ćehotine.

- Uzrok pogoršanog statusa nije isključivo jedan izvor zagađenja, već je riječ o kombinaciji različitih pritisaka, od komunalnih otpadnih voda i industrije i urbanizacije do poljoprivrede i drugih difuznih zagađenja. Pravi pokazatelj uspjeha biće koliko stanovništva ima pristup funkcionalnoj kanalizacionoj mreži, koliko se prikupljenih otpadnih voda zaista prečišćava do potrebnog standarda, koliko postrojenja zaista funkcioniše i šta se dešava sa muljem nakon tretmana - kazala je Vojinović u razgovoru za Portal ETV.

Prema njenim riječima, upravljanje otpadom predstavlja možda i najvidljiviji primjer razlike između zakonskih obaveza i stanja na terenu.

- Usvajanje novog Zakona o upravljanju otpadom i Državnog plana upravljanja otpadom za period 2025–2029. predstavlja normativni i planski pomak. Međutim, i dalje se suočavamo sa nedovoljno razvijenim sistemom odvojenog sakupljanja otpada, niskim stepenom reciklaže, nelegalnim odlaganjem i nedostatkom odgovarajuće infrastrukture za tretman različitih tokova otpada. Dakle, potrebno je uspostaviti funkcionalan sistem od primarne i sekundarne selekcije, preko reciklaže i ponovne upotrebe otpada, sve do odgovarajuće infrastrukture i zatvaranja neuređenih odlagališta - naglasila je Vojinović.

Natura 2000 kao uspjeh, infrastruktura kao najveći neuspjeh

Kao jedan od najznačajnijih konkretnih rezultata na evropskom putu Crne Gore u oblasti životne sredine, Vojinović izdvaja napredak u uspostavljanju evropske ekološke mreže Natura 2000.

- Riječ je o izuzetno složenom, višegodišnjem procesu koji je podrazumijevao identifikaciju i mapiranje staništa i vrsta od evropskog značaja, prikupljanje obimnih naučnih podataka i pripremu stručne osnove za buduću zaštitu ovih područja. Ovaj proces je započet 2016. godine, a završen je 2026. godine. Natura 2000 obuhvata 44,15 odsto teritorije Crne Gore, pri čemu završetak identifikacije područja nije kraj procesa - pojasnila je Vojinović.

Završetak mapiranja, međutim, kako ističe, ne znači da je završen i posao zaštite.

- Pravi izazov biće efikasno upravljanje Natura 2000 područjima. Moraćemo da pokažemo da zaštitu prirode možemo pomiriti sa prostornim planiranjem, turizmom, energetikom, saobraćajem i drugim razvojnim politikama, odnosno da država može spriječiti projekte koji mogu ugroziti Natura 2000 vrijednosti - dodala je ona.

Kao najveći neuspjeh Vojinović izdvaja to što Crna Gora, uprkos višegodišnjim ulaganjima, strateškom planiranju i međunarodnoj podršci, još nije obezbijedila kompletnu infrastrukturu za sakupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda i upravljanje otpadom.

- To je posebno problematično za državu koja svoj razvoj u velikoj mjeri zasniva na turizmu, prirodnim ljepotama i kvalitetu životne sredine. Svaka godina odlaganja izgradnje ove infrastrukture znači nastavak pritisaka na ekosisteme, dodatne ekološke rizike i potencijalno veće troškove u budućnosti - navodi Vojinović.

Da bi evropski put u oblasti ekologije bio stvaran, a ne samo deklarativan, Crna Gora mora, prema riječima Vojinović, promijeniti način na koji mjeri uspjeh. Umjesto broja usvojenih zakona i strategija, u prvom planu moraju biti konkretni rezultati, smanjenje zagađenja, unapređenje infrastrukture i zaštita prirodnih resursa.

Vojinović izdvaja pet prioriteta: jačanje administrativnih i inspekcijskih kapaciteta, uspostavljanje dugoročnog i finansijski održivog investicionog okvira, ubrzanu izgradnju ekološke infrastrukture, dosljednu primjenu principa „zagađivač plaća“ i zaštitu prirodnog kapitala Crne Gore.

- Prvi prioritet mora biti značajno jačanje administrativnih i inspekcijskih kapaciteta. Bez stručnih ljudi, funkcionalnih institucija i djelotvornog nadzora, ni najkvalitetnije zakonodavstvo neće dati očekivane rezultate. Drugi prioritet je uspostavljanje dugoročnog i finansijski održivog investicionog okvira za Poglavlje 27. Neophodno je precizno utvrditi koliko košta ispunjavanje pojedinačnih obaveza, koji su izvori finansiranja, kakva je dinamika realizacije i koje institucije snose odgovornost za sprovođenje projekata - naglasila je Vojinović.

Kao treći prioritet navodi ubrzanu izgradnju ekološke infrastrukture.

- Četvrti prioritet je dosljedno sprovođenje principa „zagađivač plaća“ i unaprijeđenje sistema ekološke odgovornosti. Ne možemo očekivati da država i građani neograničeno snose troškove zagađenja koje proizvode pojedini privredni subjekti. Peti prioritet je zaštita prirodnog kapitala Crne Gore. Uspostavljanje mreže Natura 2000, jačanje upravljanja zaštićenim područjima i očuvanje biodiverziteta moraju biti sastavni dio razvojne politike, a ne prepreka koja se pokušava zaobići kada se pojave određeni investicioni interesi. Konačno, smatram da je neophodno obezbijediti kontinuitet ekološke politike, nezavisno od političkih promjena, jasnu odgovornost institucija, transparentno izvještavanje o rezultatima i uključivanje stručne javnosti, akademske zajednice i civilnog društva u praćenje sprovođenja obaveza - navela je direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju UDG.

Prema njenim riječima, životna sredina ne smije zavisiti od promjena političkih prioriteta, smjena rukovodstva ili trajanja jednog mandata. To mora biti dugoročna državna politika, sa jasnim institucionalnim odgovornostima i mjerljivim rezultatima.

Kada je riječ o očekivanjima da Poglavlje 27 bude zatvoreno do kraja 2026. godine, Vojinović poziva na realni oprez, ali i umjereni optimizam. Za privremeno zatvaranje neophodna je saglasnost svih 27 država članica Evropske unije, a usvajanje završne pregovaračke pozicije predstavlja važan dio nacionalnih priprema za završnu fazu pregovora.

- Tu moramo imati realni oprez ili umjereni optimizam, jer je za privremeno zatvaranje Poglavlja 27 neophodna saglasnost svih 27 država članica Evropske unije. Već sam u odgovoru na prvo pitanje istakla da je Vlada usvajanjem završne pregovaračke pozicije za Poglavlje 27, završila važan dio nacionalnih priprema za završnu fazu pregovora. Zatvaranje poglavlja do kraja godine predstavljalo bi potvrdu rada na usklađivanju sa evropskom pravnom tekovinom dužem od jedne decenije. Međutim, smatram da je jednako važno da taj uspjeh bude praćen realnim planom za ubrzano sprovođenje preuzetih obaveza. Treba imati u vidu i da je Poglavlje 27 specifično po tome što se najveći dio njegovih stvarnih efekata neće vidjeti u trenutku njegovog zatvaranja, već tokom narednih godina, kroz izgradnju infrastrukture, jačanje institucija i primjenu evropskih ekoloških standarda. U svakom slučaju, za mene ključno pitanje nije samo hoćemo li Poglavlje 27 zatvoriti u decembru 2026. godine ili nekoliko mjeseci kasnije, već hoćemo li nakon njegovog zatvaranja imati institucije, finansijska sredstva i političku odgovornost da evropske ekološke standarde zaista primijenimo - zaključila je Vojinović za Portal ETV.