Lidija Kordić: Imam jasniju viziju onoga što želim, a šta ne – i preko toga ne prelazim

Lidija Kordić je jedna od najautentičnijih glumica mlađe generacije regionalne scene. Od Kotora do internacionalnih setova, njen put — put zvijezde u usponu, Lidija gradi sa jasnim umjetničkim pečatom. Ostvarila je niz zapaženih uloga u značajnim regionalnim i međunarodnim projektima, među kojima se izdvajaju uspješna TV serija Atatürk, zatim Močvara, kao i filmovi Radnička klasa ide u pakao, Sirin i Elegija lovora. 

A, na svečanoj ceremoniji u Berlinu uručeno joj je priznanje „Evropske zvijezde u usponu 2025“, koje je zavrijedila ulogom u italijanskom filmu Diva Futura. Film je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, a Lidija je prva glumica iz Crne Gore koja je dobila ovo značajno priznanje.

Publika je trenutno prati u hrvatskoj seriji Divlje pčele, gdje tumači Zoru Runje.

„Na samom početku, samo sa kratkim opisom lika, zaljubila sam se u Zoru jer me jako podsjetila na mene prije 13 godina. Uvijek sam bila i ostala zaljubljena, treća sam sestra i privatno, imam i mlađeg brata, tako da mi je sve to na prvu bio predivan throwback. Kasnije, kako su scenariji epizoda pristizali, bilo mi je teško da je samoj sebi odbranim. Ipak,  ristala sam da moja Zora ima svoj svijet, da pokušava najbolje što može da se izbori sa životnim situacijama i blagim zanemarivanjem od strane sestara, i da joj u toj izgradnji pristupim sa jedne odbrambene strane.“

Zora joj je donijela mnogo više od uloge — nominaciju za Večernjakovu ružu, najstariju i jednu od najprestižnijih medijskih nagrada u Hrvatskoj, u kategoriji novog lica godine, ali i jedno novo samopropitivanje. Ipak, kada govori o učenju, Lidija ne razdvaja lik od procesa.

„Ne bih rekla da je učenje na ovom setu vezano samo za moj lik. Rad na ovako velikom projektu definitivno mi je pomogao da budem spremnija i fokusiranija, da treniram emocije u zavisnosti od scene. Tempo je brz – u početku mi je bilo upitno da li ću se snaći, ali sam se brzo adaptirala. Mnogo sam srećna što imam tako dobru ekipu, s kojom i najzahtjevniji posao prolazi kroz smijeh i šalu.“

Možda je publika upravo tu prepoznala iskrenost — u balansu između discipline i emocije. Na pitanje postoji li lik koji je u njoj ostao duže nego što je željela, kroz smijeh kratko kaže:

„Preskačem pitanje, ne znam kako da odgovorim (osmjeh).“

Zoru ne doživljava kao prolaznu epizodu.

„Kad se proces završi, pozdravim se i s ulogom. Mada, sada je već drugačija situacija – sa Zorom se družim devet mjeseci, a ako se budu snimale i ostale dvije sezone, to će biti tri godine u jednom liku.“

Kada joj ljudi kažu da se prepoznaju u njoj, ne doživljava to kao pritisak.

„Naravno da mi je to kompliment. Voljela bih da me ljudi pamte kao dobru osobu i da iz mojih iskustava shvate da ništa nije nemoguće. Svaki takav komentar čuvam u srcu – ispunjava me i inspiriše za dalje.“

Priznanja, kaže, nisu promijenila suštinu, ali jesu joj donijela jasnu viziju.

„Još uvijek nisam u poziciji da u potpunosti biram uloge, ali definitivno imam jasniju viziju onoga što želim, a šta ne – i preko toga ne prelazim. To nema veze s nagradama, već s odrastanjem i momentom samospoznaje kada zaista ne želite da radite ništa što vam se ne radi i što nema veću svrhu u vašem životu.“

Na pitanje o strahu da bi je uspjeh mogao udaljiti od onoga suštinskog zbog čega je počela da se bavi glumom, odgovara da je unutarnji glas njen najvažniji kompas.

„Kod mene ne postoji ta opcija. Često sam s glavom u oblacima, ali sam i prilično racionalna. Imam svoje ciljeve, prioritete i naučena sam šta su prave vrijednosti. Moj unutarnji glas je moja sloboda i moj univerzum koji čuvam pod staklenim zvonom – to mi niko ne može ukrasti.“

Osim glume, Lidijin paralelni svijet oduvijek je muzika. Ne bira između ta dva pravca.

„To su moje dvije najveće ljubavi u umjetnosti, dva pravca koja me prate cijeli život i nikada nisam pristala da biram između njih. Postoji vrijeme za jedno i vrijeme za drugo, a nekad se – vrlo često – spoje u jedno, i to mi je najdraže. Istina, sloboda, ljubav, rasterećenje – nazovite kako želite.“

Posebno emotivno govori o saradnji sa bendom Zoster. Dugogodišnja je obožavateljka benda. Još od srednje škole obožava njihove pjesme, a dolaskom u Sarajevo upoznala je Adisa Sirbubala. Saradnja je krenula spontano, kroz koncerte i prijateljstvo koje je raslo, da bi je kasnije pozvao da pjeva back vokale za bend.

„Ne mogu da opišem koliko su me ti dragi ljudi inspirisali i koliku su sreću prenijeli na mene. Ono što je najdivnije jeste da su svi toliko kul i toliko predivni koliko i zvuče. “

Iz Kotora krenuo je put Lidije Kordić. Glumu je profesionalno usavršavala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a već tokom studija skrenula je pažnju snažnim glumačkim kreacijama.

„Volim Crnu Goru. Uvijek naglašavam svoj akcenat kad sam negdje gdje sam jedina iz Crne Gore — to baš volim da radim. (osmjeh) Moj život je prosto trebalo da ide ovim putem i zahvalna sam na svemu. Odlazak iz Crne Gore me jeste promijenio u smislu da se brže adaptiram, snalazim i da mi ništa nije teško ako nemam sigurnost. Zaista sam zavoljela ovakav način života. A Crnoj Gori vraćam se stalno.“

S obzirom na angažmane širom regiona i šire, pitali smo je da li se ikada osjeća „između“ — između zemalja, jezika i identiteta.

„Stalno se osjećam između. Kao što sam rekla, volim ovaj način života, ali već duže vrijeme osjećam da mi treba moje mjesto. Živim u koferu — to je predivno — ali potreban mi je dom odakle sve kreće. Trenutno sam na tri mjesta istovremeno. Ipak, ništa od toga ne doživljavam negativno. Idem tamo gdje me život odvede. Sve će doći na svoje mjesto baš kada treba. Do tada skupljam znanje, iskustva, mnogo novih ljudi, radim ono što najviše volim i ne mogu biti srećnija.“

Na pitanje šta trenutno uči o sebi, a da nema veze s karijerom, odgovara:

„Učim se strpljenju. Učim da cijenim svoj rad i sebe. Ovo je period u kojem se posvećujem sebi, svom poslu i onom unutarnjem glasu o kojem smo govorili.“

Uskoro bi trebalo da započne jedan važan projekat, ali detalje još ne otkriva. S nestrpljenjem iščekuje i informacije o izlasku filma Mladi Staljin, snimanog u Gruziji.

„Tome se mnogo radujem jer mi se čini da je ta uloga izvukla najbolje iz mene.“

Autorka teksta: Marina Strugar