Emotivan omaž crnogorskom nasljeđu u Rio Grandeu: otvoren spomenik „Sjećanje i prijateljstvo“
U događaju ispunjenom istorijom i emocijama, grad Río Grande učvrstio je neraskidivu vezu sa Crnom Gorom inauguracijom spomen-obilježja „Sjećanje i prijateljstvo: Crnogorci u Argentini“.
Smješten na Plaza de las Naciones Hermanas (Av. Belgrano i El Cano), uz obalu Atlantskog okeana, spomenik odaje počast crnogorskim imigrantima koji su prešli okean kako bi gradili budućnost u pokrajini Tierra del Fuego.
Most bratstva preko okeana
Spomen-ploča, inicirana od strane crnogorskog istoričara prof. dr Srđe Martinovića, izrađena je u Crnoj Gori i stigla je u grad kao znak prijateljstva i saradnje.
Svečanom otkrivanju spomen-obilježja prisustvovali su predstavnici lokalnih vlasti, kao i zvanična delegacija iz grada Herceg Novog, koji su tom prilikom boravili u Rio Grandeu povodom potpisivanja sporazuma o bratimljenju između dva grada.
Uloga potomaka
Najemotivniji trenutak ceremonije obilježili su potomci crnogorskih pionira. Sara Tatar održala je dirljiv govor u ime crnogorske zajednice, podsjećajući na hrabrost svojih predaka, uključujući kapetana Marka Tatara, koji su nakon dolaska u Ćako nastavili put kroz Magelanov moreuz kako bi osnovali svoje domove u Rio Grandeu.
Među prisutnima se istakao i Marcos Tatar, unuk kapetana Marka, koji nosi njegovo ime kao simbol živog sjećanja u zajednici. Ceremoniji su prisustvovali i potomci porodica Perović, Đurović, Roganović, Jovanović i Martinović.
Heroji dvije nacije
Spomen-ploča odaje počast istaknutim ličnostima iz Crne Gore koje su dale značajan doprinos pomorstvu i odbrani suvereniteta Argentine.
Među njima je bilo na desetine kapetana, pomoraca i uglednih imigranata, kao što su: Miloš Vukasović – brodograditelj i crnogorski konzul za vrijeme kralja Nikole, zatim Jovo Vukasović – heroj rijeke Paraná, Jorge Gopcevich – kapetan bojnog broda koji je branio Foklandska ostrva i mnogi drugi.
Posvećenost sjećanju
Za crnogorsku zajednicu, u čiji rad je intenzivno uključena Patricija Perović, koja je više puta posjećivala Crnu Goru kao i članovi porodice Tatar, ovaj spomenik predstavlja ne samo omaž prošlosti, već i obavezu prema budućim generacijama.
Svečanost je završena porukom: „Neka je vječna Argentina i neka je vječna Crna Gora!“