Camaj podržava arbitražu za razgraničenje: Da je Cijevna granica Dinoša bi bila u Podgorici

Rijeka Cijevna ne može biti granica između Tuzi i Glavnog grada, jer da je tako Dinoša bi bila u Podgorici, a nije, prema tome svi Crnogorci znaju granice Malesije i normalno je da se one sačuvaju, rekao je za „Dan“ Nikola Camaj, potpredsjednik Skupštine Crne Gore.

Camaj kaže da mu je drago što će se putem arbitraže konačno riješiti razgraničenje i očekuje da će obje strane biti zadovoljne. Istakao je da prošla vlast Podgorice nije imala želju da završi ovaj proces koji je zbog toga trajao sedam godina.

- Nije postojala dobra volja prošle vlasti da se to pitanje riješi na način kako je trebalo i da se Tuzima, a poslije i Zeti prihvate granice kakve su postojale. Bilo je stanje bez želje da se nešto mijenja, ali i bez težnje da se iskoristi, jer mi od Podgorice nijesmo dobili ništa. DPS to nije dozvolio i nije im bilo drago da to pitanje riješe. Njihov odnos je bio jako loš, tako da mi je drago što je došlo do arbitraže i računam da će se to riješiti na najbolji način i biti prihvatljivo za sve - kaže Camaj.

Camaj ističe da je normalno sačuvati granice Malesije za koje znaju svi još od davnina.

– Zna se gdje su Kučka Korita i dio gdje se odvajaju Crnogorci i Malisori, zna se gdje je granica u Koćima, po ravnici između Zete i Tuzi do aerodroma. Nisam siguran, ali mislim da su piste aerodroma na teritoriji Tuzi, a aerodrom na teritoriji Zete. Najpoštenije je da se tako i uradi razgraničenje. Ako negdje postoji interes Glavnog grada ili Tuzi treba napraviti kompromis. Međutim, osnova priče je da se poštuju granice koje su se znale između Malesije i Podgorice, između dijela gdje su živjeli Malisori i dijela gdje su živjeli Crnogorci – kaže Camaj.

Camaj objašnjava da su granice u blizini Stočne pijace, prema zapadu to su Kuće Rakića, jugoistočno prema Aerodromu, a sa lijeve strane prema Koniku do Deponije koja je, kako kaže, pola u Tuzima pola u Podgorici, te se granica nastavlja prema Zatrijepču.

– Imamo dosta zemlje u Kućama Rakića prema putu ka Zeti i razumljivo je da je to Podgorica, iako zemlja pripada Malisorima. I za Podgoricu treba da bude razumljivo da je pola Deponije u Tuzima. Nama recimo nije sporno groblje u Vranju. To je lako dogovoriti, jer dosta pravoslavaca živi u tom selu. Očekujem da ćemo doći do dogovora da tamo gdje je tabla na kojoj piše Tuzi, sa druge strane stoji natpis Podgorica – rekao je Camaj.

Camaj se dotakao i planine Korita.

– Iako se zovu Hotska Korita Hota tamo nema nego Zatrijepčana. Jedan dio pripada Crnogorcima, drugi Albancima. Tako i treba podijeliti Korita. Što se tiče Deponije opštini kojoj pripada da se plaćaju takse, a dobrim dijelom pripada Tuzima – navodi Camaj.

On smatra da bi Glavni grad trebalo da od imovine da onoliko koliko su procenata teritorijalno i na osnovu broja stanovnika bile Tuzi kao dio Podgorice.

– Uložili smo kroz poreze i rad u Podgoricu. Glavni grad nije ulagao u Tuzi. Rađen je međunarodni put, dva, tri asfalta po selima gdje je pretežno urađeno sa učešćem dijaspore. Još su i vlast u Podgorici imali zahvaljujući glasovima iz Malesije – kaže Camaj.

Petnjica i Berane se podijelili arbitražom

Kroz arbitražni proces odvojila se Petnjica od Berana. Oni su 2013. godine postali opština, a arbitraža je završena 2015. godine. Samir Agović, predsjednik Opštine Petnjica, kazao je za „Dan“ da se vodilo računa o interesima građana.

– Gdje god je bilo moguće da poklopimo granice katastarskih opština sa imovinom ljudi koji žive u jednoj ili drugoj opštini trudili smo se da tako bude. Prirodna granica prilično nam je dobra putokazna staza. Arbitraža je završena na obostrano zadovoljstvo – kaže Agović.

On ističe da pravedno podijeljena imovina.

– Imovinu smo podijelili na nivou jedne trećine, jer smo mi bili u tom iznosu na ukupnoj teritoriji Opštine Berane. Sve je to bila stara oprema koja nije imala vrijednost, ali to je bilo na raspolaganju – ističe Agović.

On kaže da su do arbitraže stigli jer se nijesu mogli dogovoriti oko podjele duga.

– Opština Berane je imala veliki dug koji nijesmo prihvatili jer on nije kroz investicije nastao na teritoriji Petnjice. Preuzeli smo dio duga za plate zaposlenih u Komunalnom preduzeću i Centru za kulturu koji su obavljali posao u Petnjici – kaže Agović.

Agović ističe da su proces arbitraže završili nakon četiri sjednice komisije.