Beton umjesto mandraća: Je li država u Baošiće stigla prekasno i šta će nam reći UNESCO?
Autor: Antena M
Dok je juče hercegnovska rivijera slavila 57. Praznik mimoze, uz tradicionalnu Feštu mimoze, ribe i vina i centralni program u Baošićima, svega nekoliko koraka dalje otvoreno je, ili bolje reći trajno zabetonirano, pitanje koje ne staje ni uz muziku ni uz fanfare - da li je država na mjesto devastacije baošićkog mandraća stigla na vrijeme, ili tek kada je bager već završio pola posla (i još ga završava)?
Naime, prethodnih dana kompanija „Carine“ počela je nasipanje i betoniranje plaže ispod budućeg hotela u Baošićima, nakon čega je Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila hitnu obustavu radova. U rješenju se navodi da je potrebno pribaviti konzervatorske uslove, uraditi konzervatorski projekat i prijaviti radove, uz, veoma važnu, stavku – bagerisanje i betoniranje se izvodi u UNESCO zoni područja Kotora.
S druge strane, investitor, biznismen Čedo Popović, tvrdi da posjeduje potrebnu dokumentaciju, uključujući građevinsku dozvolu i saglasnosti Morskog dobra, te da prostor, po njihovim informacijama, nije pod zaštitom kulturnih dobara.
Opština Herceg Novi dodatno saopštava da je dozvola izdata zakonito i da Uprava u zakonskom roku od 15 dana nije dostavila konzervatorske uslove.
To je, zapravo, srž problema - ako je sve bilo uredno, zašto je izdata hitna obustava? A ako nije bilo uredno, ko je i kada propustio da reaguje?
U ovoj priči nije riječ samo o jednoj plaži, ili nekom mandraću za koje mnoge vežu uspomene još od djetinjstva. Ovo je još jedna, tužna, priča o modelu upravljanja obalom, zbog čega nam UNESCO “diše za vratom”.
A šta UNESCO kaže za mandraće? UNESCO za Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora navodi da su „coastline with pontas and mandrachi“ dio sačuvane cjelovitosti prostora, ali i da su integritet i autentičnost ugroženi prekomjernom urbanizacijom i razvojnim pritiscima. Drugim riječima - mandraći nisu „nevažni lokalni detalj“, već dio kulturnog pejzaža koji se mora štititi planski.
Zasad plan jedino postoji u nastavku betoniranja, jer prema informacijama koje dijele mještani, ili oni koji su se zatekli sinoć u Baošićima, radovi su nastavljeni i tokom noći.
Baš zato jučerašnja proslava 57. Praznika mimoze nosi još jednu važnu poruku. Fešta ribe i vina, povorke i tradicija nisu od "juče". Nastale su upravo iz svakodnevnog života uz barke, ponte i mandraće. Kad se taj prostor tretira kao građevinska tabla i dozvola, svaka naredna fešta biće lijepa na fotografiji, a sve praznija u sadržaju.
Tradicija se ne čuva govorima na bini, nego odlukama na terenu, posebno onda kada je teren već načet.