SLUČAJ SMRTI NA GRADILIŠTU: Koliko puta predmet može da se ,,prebaci”?
Geometar Ranko Despotović smrtno je stradao 10. jula 2024. godine uslijed obrušavanja zemlje na gradilištu firme ,,Mili Company” u Pljevljima. Ono što ovaj slučaj čini posebno teškim i uznemirujućim jeste činjenica da to gradilište nije bilo bezbjedno, što nije naknadna pretpostavka već činjenica koju su utvrdili i nadležni organi i vještaci. Još gore: radove na tom gradilištu inspekcija je zabranila dva mjeseca prije same nesreće. Uprkos tome, na gradilištu su nastavljeni radovi - prije nesreće, na dan kada je došlo do tragedije, ali i nakon što je jedan čovjek izgubio život. Kako, zašto - to su pitanja na koja do danas nema odgovora. Kako je moguće da gradilište za koje postoji zabrana rada nastavi da funkcioniše bez prekida i prije i nakon smrtnog ishoda, bez bilo kakvih vidljivih posljedica za odgovorne?

Ovih dana javnost je svjedočila hapšenju podgoričkog biznismena Čedomira Popovića i službenika hercegnovske opštine Vladislava Velaša.
Razlog policijske akcije: nelegalna gradnja i narušavanje prirodnog ambijenta u zoni pod zaštitom UNESCO-a. Popović je osumnjičen da je kao odgovorno lice izvršio krivično djelo građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje, a Velaš da je zloupotrijebio službeni položaj kada je donio rješenje o izdavanju građevinske dozvole.
Oglasio se čak i premijer, te poručio da država ,,mora sačuvati izuzetne univerzalne vrijednosti”. Oglašavaju se poslanici, aktivisti, svi kojima je navodno ili iskreno, stalo do državnog dobra.
No, u cijeloj toj galami o zaštiti javnog interesa, nameće se logično pitanje – kome je zaista stalo do ljudskog života? Upravo se takvo pitanje nameće nakon smrti Ranka Despotovića u Pljevljima.
PITANJA BEZ ODGOVORA
Geometar Despotović smrtno je stradao 10. jula 2024. godine uslijed obrušavanja zemlje na gradilištu firme ,,Mili Company” u Pljevljima.
Ono što ovaj slučaj čini posebno teškim i uznemirujućim jeste činjenica da to gradilište nije bilo bezbjedno, što nije naknadna pretpostavka već činjenica koju su utvrdili i nadležni organi i vještaci. Još važnije: radove na tom gradilištu inspekcija je zabranila dva mjeseca prije same nesreće. Uprkos tome, na gradilištu su nastavljeni radovi - prije nesreće, na dan kada je došlo do tragedije, ali i nakon što je jedan čovjek izgubio život.
Kako? Zašto?
To su pitanja na koja do danas nema odgovora: kako je moguće da gradilište za koje postoji zabrana rada nastavi da funkcioniše bez prekida i prije i nakon smrtnog ishoda, bez bilo kakvih vidljivih posljedica za odgovorne?
KRIVIČNA PRIJAVA ADVOKATICE ZEKOVIĆ
Televizija E u više navrata je izvještavala o tom slučaju i toku postupka pred državnim tužilaštvima. Godinu i po od smrti Despotovića, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, 27. februara 2026. godine, odbacilo je krivičnu prijavu punomoćnice oštećene porodice advokatice Maje Zeković koja je podnijeta još 18. marta 2025. godine.
Teretili su se pravno lice ,,Mili Company doo” Kalušiči bb Pljevlja, odgovomog lice Željko Andjelić. Prijava je odnijeta i protiv ,,Elektron doo” iz Podgorice i odgovornog lica Ane Pupović, kompanije ,,Sedem-ing doo” iz Podgorice i odgovornog lica Mlađena Andjelića , kao i kompanije ,,Spitfajer doo” i Maje Čolović.
Svi su se tertili za krivično djelo protiv opšte sigurnosti iz č. 338 st 2 u vezi čl. 330 st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, kao i krivičnog djela teška djela protiv opšte sigurnosti iz čl. 338 st. 2 u vezi či 329 st. 2 u vezi st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore…
Zaključak je ključan: prijava se odbacuje ,,jer u njihovim radnjama nema elemenata bića prijavljenih krivičnih djela, niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti iz nadležnosti Višeg suda u Bijelom Polju, pred kojim postupa ovo tužilaštvo.”
U tom rješenju tužilac Marko Bojović navodi da nema elemenata teškog krivičnog djela, ali istovremeno predmet prosljeđuje - drugim tužilaštvima zbog postojanja sumnje na druga krivična djela.
Spise su na dalje postupanje dostavili Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima, a dio Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI
Posebno je problematičan način na koji se predmet tokom postupka premještao između različitih tužilaštava. Predmet je prvo iz ODT Pljevlja proslijeđen Višem tužilaštvu u Bijelom Polju, zatim je traženo izjašnjenje Vrhovnog tužilaštva o nadležnosti, nakon čega je vraćen, da bi se danas ponovo otvaralo pitanje nadležnosti i predmet dijelio između više tužilaštava.
Nakon što je TV E emitovala prilog 20. marta, te portal ETV objavio tekst iste sadržine, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju promptno je reagovalo, negirajući propuste i odugovlačenje. Istovremeno je sva ,,krivica” prebačena na autorku priloga i teksta na ETV, uz optužbe da su objavljene ,,netačnosti i neprovjerene informacije”...
Optužbe Višeg državnog tužilaštva su – neosnovane.
Prije svega: u tekstu na koji Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju reaguje, nisu iznošene proizvoljne tvrdnje, već su prenešeni nalazi i zaključci stručnjaka, konkretno - dokument Građevinskog fakulteta, kao i činjenice iz dostupne dokumentacije.
Autorski dio svodi se na ono što je osnovna dužnost novinara, da postavi pitanje. Legitimno pitanje - zbog čega je došlo do višemjesečnog, odnosno višegodišnjeg kašnjenja u postupanju, pitanje koje problematizuje i sam tok događaja opisan u tekstu.
(https://etv.me/hronika/smrtni-slucaj-bez-krivca-tuzilastvo-ignorisalo-vjestake-i-dokaze)
Podsjećamo, Ranko Despotović je smrtno stradao 10. jula 2024. godine na gradilištu firme Mili Company u Pljevljima, usljed obrušavanja zemlje.
ŠTO SE PREDUZELO OD JULA 2024. DO FEBRUARA 2026?
Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima spise predmeta dostavilo je Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju 7. oktobra 2024. godine, tri mjeseca nakon nesreće.
Do tog trenutka, vještaci su utvrdili niz propusta: nepostojanje ugovora o izvođenju zemljanih radova, izostanak zaštitnih mjera, ignorisanje inspekcijskih naloga. I, što je najvažnije: vještaci su zaključili da je nesreća direktna posljedica neobezbijeđenog gradilišta, a da odgovornost leži na više aktera, od investitora, preko izvođača, do insepkcijskih organa.
Pola godine od smrti Despotovića, istražne radnje još nisu započete. Tužilaštva su ,,upala” u sukob nadležnosti i počela da se dobacuju sa predmetom (nepoznato koliko to traje). U januaru 2025. punomoćnica nije znala gdje je predmet, jer je bio u toku postupak rješavanja sukoba nadležnosti između Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.
Potom je predmet je upućen Vrhovnom državnom tužilaštvu radi rješavanja sukoba nadležnosti, da bi Tužilaštvo na čijem je čelu Milorad Marković, 5. februara 2025, informisalo punomoćnicu da je predmet riješen i vraćen nadležnom državnom tužilaštvu – Višem tužilaštvu u Bijelom Polju.
Koje će se, ispostaviće se, ove godine ponovo proglasiti nenadležnim?!
Prošlo je sedam mjeseci do septembra kada su saslušani akteri. Nije precizirano što se dešavalo u tom periodu? Jedina relevantna informacija je – da se čeka nalaz Komisije.
A devet mjeseci od prebacivanja predmeta, Televizija E je, 16. jula prošle godine, pitala Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju: što je učinilo za gotovo godinu dana otkad im je predmet dostavljen?
VJEŠTAČENJE OTKRILO NIZ PROPUSTA
Dan kasnije, 17. jula, VDT u Bijelom Polju - prvi i jedini put - odgovara na naša pitanja informacijom da je postupajući tužilac obavio uviđaj na licu mjesta i tražio vještačenje Komisije vještaka Građevinskog fakulteta u Podgorici, te da je to vještačenje u toku.
To vještačenje pokazalo je niz propusta: utvrđeno je da izvođač tokom radova nije posjedovao kompletnu gradilišnu dokumentaciju u skladu sa zakonom; da učesnici u gradnji nisu postupili po zakonskim obavezama da upozore na nedostatke glavnog projekta; da nijesu blagovremeno postupili po inspekcijskim nalozima, što je doprinijelo tragičnom ishodu; na gradilištu investitor nije obezbijedio ugovore o izvođenju svih radova koji uključuju pripremne i zemljane radove..,
Takođe, svi učesnici u izgradnji objekta su bili obavezni da po inspekcijskom nalogu zaustave radove i postupe po jasnim nalozima inspekcije. Nažalost, zbog nepoštovanja blagovremenih inspekcijskih naloga došlo je do tragičnog događaja - navodi se u Stručnom nalazu i mišljenju Građevinskog fakulteta.
GRADILIŠTE BEZ ZAŠTITE
Vještaci jasno konstatuju da je gradilište više od dva mjeseca bilo bez adekvatne zaštite i da je upravo to bio neposredan uzrok nesreće.
U rješenju o odbacivanju krivične prijave tužilac Marko Bojović navodi da nema ,,teškog djela” jer nema umišljaja, nije neko htio ili pristao na smrt, nema ,,visokog stepena bezobzirnosti”…
Istovremeno, priznaju da je postojala zabrana gradnje, da naređene mjere zaštite nisu sprovedene, radovi su nastavljeni uprkos zabrani, da se gradilo čak i bez potpune dokumentacije i da postoji sumnja na krivično djelo građenja bez prijave, zloupotrebu službenog položaja.
Takođe, fokus se prebacuje i na geometra, da je sam davao instrukcije, da nije postupao po instrukcijama direktora, da se sam spuštao u iskop. Ali sve i da je to tako, da je pokojni Despotović učinio sve kako ne treba, gradilište je i dalje bilo nebezbjedno i pod zabranom. Ta činjenica ne nestaje.
PRITUŽBA ADVOKATICE MAJE ZEKOVIĆ
Zato se punomoćnica porodice, advokatica Maja Zeković, sa pravom pita - ako gradilište radi uprkos zabrani, svi su svjesni opasnosti i u takvim uslovima dođe do smrti, šta je još potrebno?
Iz tog razloga, ona je 23. marta podnijela pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu, na rješenje o odbacivanju krivične prijave od strane Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.
U pritužbi, Zeković ukazuje da predmetna krivična djela o čijem postojanju je tužilac odlučivao ne spadaju u krivična djela protiv života i tijela, već u krivična djela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, pa su kao i kod krivičnih djela protiv zdravlja ljudi ili protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, kvalifikovani oblici tih djela propisani zajedničkim odredbama (budući da se radi o istoj težoj posljedici).
Objašnjava da u djelima o kojima je odlučivalo VDT Bijelo Polje, za koja je podnijela krivičnu prijavu, mora postojati nehat, ili bi riječ bila o krivičnom djelu protiv života i tijela, odnosno o ubistvu.
-Tužilac očigledno brka ove institute, pa smrtnu posljedicu pok. Ranka Despotovića, u odnosu na postupanje osumnjičenog Željka Anđelića obrazlaže nepostojanjem motiva i pobuda i nedostatkom bezobzirnosti, kao da je u riječ o krivičnom djelu ubistva na štetu pok. Despotovića a ne kvalifikovanom obliku krivičnog djela teška djela protiv opšte sigurnosti – upozorava se, između ostalog, u pritužbi Zeković.
Zeković u pritužbi ponavlja ,,da je krajnje netipično postupanje tužioca od samog zaduženja sa navedenim predmetom, izbjegavanje preduzimanja radnji po službenoj dužnosti u predmetu sa smrtnom posljedicom, dovelo do toga da bude primorana da u ime oštećene porodice podnese krivičnu prijavu”.
NELOGIČNOSTI U REAGOVANJU VDT-A
Iako tu tvrdnju advokatice VDT negira u reagovanju upućenom TV E, upoređujući datume jasno se nameće zaključak: krivična prijava podnešena je dva mjeseca prije nego je VDT na novinarska pitanja saopštilo da je urađen uviđaj i da vješačenje još traje?!
U svom reagovanju tužilaštvo tvrdi da je postupalo blagovremeno i da nije čekalo prijavu porodice, međutim nigdje ne navodi koje su to konkretne mjere preduzete, kada su tačno preduzete niti ko ih je sproveo. Izostaju bilo kakvi precizni datumi i radnje koje bi potvrdile te tvrdnje, dok istovremeno dostupne činjenice pokazuju da se sa ključnim koracima kasnilo više od godinu dana, da je vještačenje bilo u toku tek u julu 2025. godine i da su osumnjičeni saslušani tek u septembru iste godine.
KO RADI ČIJI POSAO?
Prošle godine, baš u izjavi za TV E, advokatica Maja Zeković, punomoćnica porodice kaže, između ostalog, ,,da radi posao tužilaštva”.
- Imperativna obaveza tužioca je da, kao prvo, prilikom vršenja uviđaja na gradilištu (bilo kom gradilištu), pa čak i za slučaj da na tom gradilištu u trenutku nastupanja smrtne posljedice nije zabranjen rad od strane nadležne inspekcije, pokrene bez odlaganja krivični postupak u odnosu na investitora, dok je sveprisutna praksa i lišavanje slobode odgovornog lica kod ,,investitora” – upozorila je Zeković.
Shodno onome što proizilazi iz dostupne komunikacije, imamo puno razloga da sumnjamo da su, umjesto hitnog i efikasnog postupanja po službenoj dužnosti, prve konkretne radnje tužilaštva uslijedile tek nakon krivične prijave punomoćnice porodice.
HRONIKA ISTRAGE SMRTI
10. jul 2024. došlo do tragičnog događaja na gradilištu firme Mili Company, koje radi pod inspekcijskom zabranom.
7. oktobra 2024. godine, ODT Pljevlja spise predmeta dostavlja Višem tužilaštvu u Bijelom Polju.
18. avgust 2025. tužilaštvu dostavljen Nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
22. septembar 2025. državni tužilac u bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu Marko Bojović saslušao je odgovorno lice Mili Company Željka Anđelića, te odgovorno lice firme “Elektron” Anu Pupović.
8. oktobra 2025. obraćamo se VDT u Bijelom Polju sa pitanjima da li je vještačenje završeno i šta je pokazalo, te šta se čekalo svih proteklih mjeseci da se preduzmu radnje.
Nema odgovora!
27. februara 2026. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju odbacilo je krivičnu prijavu.
ČEKAJUĆI EPILOG
Predmet je sada podijeljen između ODT Pljevlja i VDT Podgorica, gdje će se cijeniti postojanje nekih drugih krivičnih djela.
U međuvremenu, gradilište firme ,,Mili Company” u Pljevljima - radi punom parom.
Više od komentara govori činjenica: odgovorna lica saslušana su tek u septembru 2025. godine, više od godinu nakon nesreće. U predmetu koji se odnosi na gubitak ljudskog života na gradilištu za koje je već postojala zabrana rada, takav vremenski okvir ne može se smatrati ni pravovremenim, ni efikasnim postupanjem.
Zato javnost i porodica imaju pravo na jasan i nedvosmislen odgovor - kako je moguće da u slučaju smrti na gradilištu koje je radilo uprkos zabrani, ni nakon gotovo dvije godine nema konkretne odgovornosti?