Održavanje Hormuškog moreuza otvorenim u ekonomskom cilju svake zemlje
Američki predsjednik Donald Tramp pozvao je saveznike da pomognu u obezbjeđivanju strateški važnog Hormuškog moreuza, pozivajući partnere da pošalju pomorske snage kako bi osigurali da globalne isporuke energije nastave prolaziti kroz taj plovni put usred sukoba s Iranom.
Poziv je izazvao podijeljene reakcije u evropskim i azijskim prijestonicama, otkrivajući neizvjesnost oko toga hoće li biti formirana vidljiva multinacionalna koalicija koja bi osigurala da ovaj ključni pomorski pravac ostane otvoren.
Republikanski strateg Metju Bartlet, bivši politički zvaničnik u prvoj Trampovoj administraciji i suosnivač lobističke grupe Darby Field Advisors, za Radio Slobodna Evropa kaže da je, uprkos oklijevanju, održavanje moreuza otvorenim u ekonomskom interesu svake države.
Rekao je da je Vašington signalizirao i vojnu nadmoć i spremnost na eskalaciju ako Teheran pokuša da koristi energetske puteve kao sredstvo pritiska.Radio Slobodna Evropa razgovarao je s Metjuom Bartletom o strategiji iza Trampove poruke saveznicima, ekonomskim ulozima dugotrajnog sukoba i o tome može li kriza testirati jedinstvo unutar Sjevernoatlantskog saveza.
RSE: Tramp je pozvao saveznike da pošalju ratne brodove kako bi pomogli u obezbjeđivanju Hormuškog moreuza, ali reakcije su različite. Iz republikanske strateške perspektive, koliko je ozbiljan problem ako Vašington ne uspije da okupi vidljivu multinacionalnu koaliciju za ponovno otvaranje moreuza?
Metju Bartlet: Postoji mnogo aspekata ovog angažmana, ovog rata – vojni, ekonomski i diplomatski – a situacija oko moreuza svakako ima implikacije za globalnu ekonomiju.Vjerujem da je u velikoj mjeri u interesu svih da se on ponovo otvori i, bez obzira na to šta ljudi ili druge države misle o predsjedniku Donaldu Trampu ili čak o ratu s Iranom, svakako je u njihovom interesu da moreuz ostane otvoren. Veliki dio nafte koja prolazi kroz moreuz ide u druge države.Vidjećemo hoće li države poslušati poziv predsjednika Donalda Trampa za formiranje koalicije i hoće li to značiti diplomatski pritisak, vojni angažman ili neku vrstu pomoći na terenu u pratnji brodova i obezbjeđivanju da moreuz ostane otvoren.To je globalna situacija. Naravno, ona se može riješiti samo uz pomoć i podršku drugih država koje djeluju zajedno sa Sjedinjenim Državama i u sopstvenom interesu. Ali opet, ta realnost je i dalje neizvjesna i daleko od trenutnog stanja stvari.
RSE: Predsjednik Tramp rekao je da su Sjedinjene Države pogodile svaki vojni cilj na ostrvu Hark, ali da su zasad namjerno poštedjele naftnu infrastrukturu. Da li je to zapravo pregovarački adut, signal Teheranu da bi SAD mogle ciljati glavni izvor iranskog izvoza ako Hormuški moreuz ostane zatvoren?
Metju Bartlet: Čini se da su Sjedinjene Države protiv Irana djelovale ogromnom vojnom silom i neutralisale iransku mornaricu i vazdušne snage, uništile veliki dio njihovog balističkog programa i onemogućile im mogućnost uzvratnog udara.Izgleda da Iran pokušava da odgovori asimetričnim načinima, prije svega koristeći svoje naftne resurse kao neku vrstu ofanzivnog oružja protiv Sjedinjenih Država i globalne ekonomije.Budući da je ostrvo Hark stanica za transfer nafte, predsjednik je tamo usmjerio napade i neutralisao dio njihovih odbrambenih sistema. Ako Iran odluči da eskalira rat i koristi naftu kao pregovarački adut u svom asimetričnom odgovoru, predsjednik Donald Tramp je signalizirao da je spreman da im oduzme tu sposobnost.Ne čini se da on to želi da uradi, niti da bi to bilo korisno za bilo koga. Ipak, ostaje sasvim moguće da će, ako Iran odluči da koristi svoje naftne resurse kako bi ostatak svijeta držao kao taoca, predsjednik biti spreman da djeluje kako bi se s tim suočio, baš kao što je učinio s njihovom vojnom prijetnjom.
RSE: U ovom zastoju Iran može poremetiti brodski saobraćaj i energetska tržišta, dok Sjedinjene Države imaju ogromnu vojnu nadmoć. Ko na kraju ima veću toleranciju na ekonomski pritisak ako ovo postane dugotrajan sukob oko moreuza?
Metju Bartlet: Rekao bih jasno da imate zli, nelogičan i nepredvidiv režim koji je interno reagovao ubijanjem sopstvenih ljudi, a eksterno napadima na svoje susjede. Sada možda pokušava da drži svjetsku ekonomiju kao taoca. Rekao bih da je to na njihovu sopstvenu štetu.U Iranu imaju stanovništvo koje se pita zašto susjedne države ulažu u svoje ljude i budućnost, diverzifikuju ekonomije dalje od nafte, uključuju se u globalnu ekonomiju i međunarodnu zajednicu, dok iranski narod i dalje pati jer njihov režim teži nuklearnom i ofanzivnom vojnom naoružanju.To ide na štetu iranskog naroda, koji ima bogatu i dugu kulturu i koji želi slobodu. Mi podržavamo te ljude – mnogi su izašli na ulice, mnogi su stavili sopstvene živote na kocku, a nažalost previše ih je izgubilo život od ruke ovog režima.Ako režim nastavi da eskalira na asimetrične načine, rekao bih da to ide na njihovu štetu. Svijet će se nastaviti ujedinjavati i prepoznavati prijetnju koju oni predstavljaju sopstvenom narodu i ostatku svijeta.Čak i ako se države trenutno ne uključuju, mogle bi biti primorane da se uključe zbog ekonomskih pritisaka. Na kraju, to neće dobro završiti za iranski režim.
RSE: Iz republikanske perspektive, kako bi Vašington trebalo da objasni ovu strategiju saveznicima u Evropi i Aziji koji u velikoj mjeri zavise od energije iz Zaliva?
Metju Bartlet: Poruka je očigledna: imate nepredvidiv režim koji je preduzeo čudne vojne akcije protiv svojih susjeda u Zalivu i sada drži globalnu ekonomsku trgovinu kao taoca. To pogađa interese svijeta, bilo u Aziji ili Evropi.Na neki način treba cijeniti koliko je ogoljen odgovor ovog režima i koliko jasno pokazuje suštinu problema. Svaka država treba to da prepozna i da djeluje u sopstvenom interesu. Iran očigledno radi protiv tih interesa.Dakle, koalicija – diplomatska, vojna, pomorska ili druga – koja štiti međunarodnu trgovinu i smanjuje destabilizujuće ponašanje Irana koristila bi svima.
RSE: Iz perspektive Republikanske stranke, da li je ovo i test jedinstva i podjele tereta unutar NATO-a?
Metju Bartlet: U ovom trenutku nijesam siguran koje konkretne korake NATO preduzima, ali svakako bi trebalo da razmatra koji bi koraci mogli biti prikladni. Vidjeli smo da Iran potencijalno šalje rakete prema članicama NATO-a, prije svega Turskoj. Vidjeli smo asimetrične veze između Rusije, Irana i Kine, uključujući saradnju oko dronova povezanu s ratištem u Ukrajini.Postoje veze. To ne znači da NATO treba potpuno da uđe u sukob ili eskalira situaciju, ali mora biti spreman da preduzme odgovarajuće korake – vojne, diplomatske ili ekonomske – kako se situacija globalno razvija. NATO mora biti spreman, bilo da to znači izjave kojima se Iran poziva da promijeni ponašanje ili pripremu vojnih sredstava ako bude potrebno.
RSE: Njemačka vlada rekla je da ovaj rat „nema veze s NATO-om“. Kakva je vaša reakcija?
Metju Bartlet: Dio toga je trenutno tačan, ali dio toga bi se mogao promijeniti kako se situacija na bojištu mijenja, bilo zbog ekonomskih posljedica, prijetnji NATO saveznicima poput Turske ili šire veze između Rusije i Irana. Dakle, ima istine u toj izjavi, ali nažalost nije tako jednostavno kako zvuči.
RSE: Neke evropske vlade istorijski su bile opreznije u suprotstavljanju Iranu. Da li republikanci vjeruju da će se NATO saveznici na kraju uskladiti s Vašingtonom kako bi zaštitili plovidbu kroz Hormuški moreuz ili bi ovo moglo otkriti pukotine u savezu?
Metju Bartlet: Nije jasno. NATO je savez i jak je onoliko koliko je jak njegov najslabiji član. NATO već ima mnogo obaveza, prije svega rat između Rusije i Ukrajine. NATO je tamo značajno reagovao, a Ukrajinci su pokazali izuzetnu hrabrost, uz to demonstrirajući kako se moderno ratovanje razvija, posebno uz upotrebu dronova.NATO treba da nastavi da procjenjuje realne prijetnje. Ne bi trebalo da preopterećuje svoju misiju niti da odvraća pažnju od primarne brige – Ukrajine. Ipak, mora biti svjestan veza i implikacija koje uključuju Iran, od ratišta u Ukrajini do Bliskog istoka i prijetnji globalnoj ekonomiji koje pogađaju NATO države.
RSE: Iran izgleda računa na to da bi ekonomski pritisak u Sjedinjenim Državama i Evropi mogao natjerati Vašington da se povuče. Da li je to pogrešna procjena?
Metju Bartlet: Svakako tako izgleda. Njihov odgovor samo je dodatno pokazao njihove prave namjere. Ovo je zli režim koji teži nuklearnom oružju. Mi imamo nuklearno oružje i odlučujemo da ga ne koristimo. Gledajući njihovo ponašanje u posljednjih nekoliko sedmica, vjerujem da je jasno da bi ga oni, da ga imaju, možda i upotrijebili.Sada pokušavaju da stvore još više patnje i haosa za sopstveni narod i za svijet. Nijesam siguran da to jača njihovu poziciju – naprotiv. To ih dodatno razotkriva i povećava potrebu da se ova situacija odmah riješi.Da, može biti ekonomskog bola u kratkom roku. Ali ako oni dodatno eskaliraju, to će samo povećati pritisak na druge države da pomognu u rješavanju situacije jer je takvo stanje neodrživo. Na kraju, to neće ići u korist iranskom režimu.
RSE: Još uvijek postoji rasprava o tome koji su zapravo krajnji ciljevi SAD-a u ovom ratu. Kako vi tumačite ciljeve Bijele kuće?
Metju Bartlet: Vidjeli smo promjenjivu retoriku o pitanjima poput promjene režima i o tome koliko bi ovaj sukob mogao trajati.Na kraju, čini se da postoji jednostavan cilj: oslabljen iranski režim koji ne može da prijeti Americi, Zapadu ili svojim susjedima. Tokom 47 godina ovaj režim bio je destabilizujuća sila na Bliskom istoku i ima američku krv na rukama, od Iraka do svojih posredničkih grupa poput Hezbolaha i Hamasa, uključujući i užasne napade 7. oktobra 2023.Čini se da smo spremni da tolerišemo njihovu retoriku „smrt Americi, smrt Izraelu“ sve dok nemaju sposobnost da je sprovedu u djelo. To znači eliminaciju njihovih nuklearnih ambicija, balističkih projektila, dronova i mreža posredničkih grupa, tako da njihovo neprijateljstvo ostane samo na riječima, a ne u djelima.
RSE: Osim Irana, kakvu poruku republikanci vjeruju da ovo šalje drugim američkim protivnicima poput Rusije i Kine?
Metju Bartlet: Nijesam siguran da je pametno da iko u svijetu misli da je Donald Tramp budala. Čini se da je spreman da djeluje globalno na načine na koje nijedan drugi predsjednik nije bio spreman – diplomatski, ekonomski i vojno.Ako ste protivnik, trebalo bi dva puta da razmislite o američkim interesima i o sopstvenom ponašanju širom svijeta. Saveznici bi takođe trebalo da budu spremniji da stanu uz Sjedinjene Države i prepoznaju da je ovaj predsjednik, čak i u kratkom vremenu, potvrdio američko globalno liderstvo na mnogo načina – i da još nije završio.