Nikola Đuričko: Treba da vratimo Kraljevinu Srbiju, naše društvo ne pokazuje nikakav kapacitet republike

Glumac Nikola Đuričko ocijenio je u emisiji „Da sam ja neko“ da Srbija kao društvo „ne pokazuje nikakav kapacitet republike“ i da bi trebalo otvoriti raspravu o mogućem vraćanju Kraljevine Srbije. U razgovoru je govorio i o padu nadstrešnice u Novom Sadu, studentskim i građanskim protestima, stanju u društvu i, kako kaže, potrebi za ozbiljnom debatom o tome kakvu državu građani žele.

Kada pogleda vrijeme u kojem živimo, ali i ono koje mu je prethodilo, kaže da se nalazimo u „crnoj fazi“.

- Nema više milosti uopšte, niko nikoga ne ferma. Znate kako kažu, kada je pogrešan voz, onda su pogrešne i stanice. E, ali ja mislim da smo mi u trajektu, razumijete? Mi se čudimo gdje je vozna stanica, a voda je oko nas i mi smo na potpuno pogrešnom vozilu - naveo je.

Smatra da se ranije lagalo i da se sa tim nikako ne prestaje.

- To jest, znamo zašto ne smiju da prestanu, jer ako kažemo djelimičnu istinu, boljećemo glavu od toga. Evo, recimo, ovo sada za nadstrešnicu. Skoro će dvije godine, čovječe. Pa recite šta je bilo. Aman, ljudi, imajte milosti. Pala je – pa dobro, nijeste htjeli – krali ste. Nijeste vi htjeli da ubijete, vi ste samo htjeli malo da ukradete. Recite ljudima šta se desilo - kazao je gost emisije „Da sam ja neko“.

Smatra i da su blokade studenata i građana bile legitiman način izražavanja protesta.

- I sada ih nazivaju blokaderima jer postoji neki marketinški stručnjak iz Izraela, kojem daju novac, pa je smislio da ih zovemo ‘blokaderi’. To je, recimo, kao kada bi neku ženu napali u mraku i sada hoće malo i da je opljačkaju, a možda će joj uraditi i nešto gore, svašta može da se desi, i žena počne da se bori, da se brani, a oni kažu: ‘Vidi ovu, rita se!’ To je takva vrsta preokreta. Ljudi su blokirali zato što ste vi ubili ljude - naveo je Đuričko.

Ukazuje i da je neophodno pronaći način da se spriječi da korupcija dovede do ugrožavanja ljudskih života, odnosno pronaći model koji će pomoći da se više ne ulazi u takve situacije.

- Da se desi takva stvar kao što je, recimo, ta nadstrešnica, mora najmanje četiri ili pet stvari da bude pogrešno. Nije došao neko, presjekao nešto i onda je to palo, već neko nije provjerio, a onaj koji je trebalo njega da provjeri, nije ga provjerio, a onaj kome je rečeno, njega su sklonili, i eto. To se desi. Niko nije srećan, siguran sam, daleko od toga. Prvo, mislim da prema tim porodicama treba da imamo ljudski odnos. Drugo, mislim da neko treba da odgovara- dodao je.

Ko nas je „oteo“ i koliko smo poludjeli?

Đuričko navodi da ima utisak da je društvo „oteto“ od strane jedne partije.

- Apsolutna vlast apsolutno korumpira. Shvatite da se sve zasniva na tome da se ‘tok novca’ partije ne smije prekinuti. Svako ko se pojavi na tom putu, stradaće fizički, ovako ili onako - kazao je.

Govoreći o razlikama između života u Sjedinjenim Američkim Državama i stanja u Srbiji, kao i o tome koliko je društvo, prema njegovom mišljenju, otišlo u pogrešnom pravcu, naveo je da je to ozbiljno.

- Vi to ni ne primijetite, jer kada ste ovdje, stalno ste bombardovani tim užasnim načinom govora, prije svega tim nasilnim načinom njihovog izražavanja prema svemu što nijesu oni i prema svakome ko želi da im dirne u novac. Dolazimo do toga da je opstanak jedne partije važniji od opstanka jednog čovjeka - dodao je.

On se osrnuo na masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“.

- Kada se desio taj užas u školi, prva stvar koja se dogodila bila je – nije država, nije država podbacila. Pa kako nije podbacila kada imate mrtvu djecu? Kako nijeste podbacili?“ - istakao je.

Dodao je da je svako ko nije član njihove partije građanin drugog reda.

- Može biti ubijen, protjeran s posla, otpušten, u nekoj mračnoj prostoriji pretučen, ko zna šta sve. Može biti izložen medijskom linču i svemu drugom. Oni imaju resurse državne bezbjednosti, vojne bezbjednosti, sav novac ove naše nesrećne zemlje da prave one zastave i razne besmislice, koje, uzgred, sami sebi prodaju - rekao je Đuričko.

„Simulacija“ zvučnog topa

On je govorio o optužbama da su studenti 15. marta 2025. godine „simulirali“ dejstvo zvučnog topa.

- Ja sam glumac i mnogo puta sam radio sa velikim brojem obučenih, profesionalnih ljudi. To je užasno teško. Radio sam u profesionalnom pozorištu i mi bismo jednu takvu, proširenu scenu vježbali možda 40 dana i nikada je ne bismo izveli. To je nemoguće. - istakao je.

„A da sam ja neko“

Đuričko smatra da srpsko društvo ne razumije u potpunosti pojam republike.

- Mislim da naše društvo uopšte ne razumije republiku. Kada pogledate šta pjevamo, kako se ponašamo, vidjećete to. Mi republiku ne razumijemo kao opciju. Mislim da, kada počnemo da razgovaramo o tome kakvu Srbiju želimo, mnogi će otpasti. Mislim da bi trebalo otvoriti debatu: da vratimo Kraljevinu Srbiju. Mislim da naše društvo tome veoma naginje. Nama je potrebna očinska figura, potreban nam je neki ujediniteljski događaj - naveo je.

Dodao je da se pjeva himna koja ima kraljevsko porijeklo, ali se izostavlja dio koji se odnosi na kralja.

- Mi imamo krunu na zastavi, a republika smo. Ili sklonimo krunu i napravimo zastavu kako treba i pjevajmo Dositejevu pjesmu, pa da budemo republika. I da pokušamo da se dogovorimo šta znači Republika Srbija. Ne da bude samo nastavak onoga što je ostalo nakon odlaska Crne Gore, nego šta bi ta republika zapravo bila. Ali ako mi to ne umijemo, a rekao bih da ne umijemo, onda budimo kraljevina - kazao je.

Dodao je da građani vole zastavu i vole Nemanjiće.

- Naše društvo ne pokazuje nikakav kapacitet republike. Potpuno je nerazumijevanje. A sada pogledajte šta bi se desilo. Pošto moramo da promijenimo naše društvo u cjelini, od pčelarskih zadruga do pjevačkih društava, moramo sve to da promijenimo, jer je sve trulo - rekao je.

Naveo je i da treba otvoriti ozbiljnu raspravu o tome kakvu vojsku želi Srbija, da li želi članstvo u NATO-u, i zašto, odnosno zašto ne želi, te da odluke treba donositi racionalno.

- Kao jedna porodica koja odlučuje gdje će na more. Finansijski, emotivno, ovako ili onako, ali na kraju mama i tata sjednu i kažu: Ovamo ćemo na more. Postoji neka debata. Tako treba da kažemo: Mi želimo takvu zemlju. Onda bi morao da staviš cilindar, da prođeš iz Skupštine kroz Ćacilend koji više ne bi postojao, jer kralj ne bi dozvolio da ispred njegovog dvora sjede neki ljudi i prave takve stvari. Nema više partije koja je iznad svih nas - zaključio je.