Gerasimenko: Rusi nijesu spremni na istinski i pravedan mir, prekid vatre mora biti prvi korak

Prekid vatre. To je korak koji može biti snažan temelj za pravedan i trajan mir u Ukrajini. To u intervjuu za Televiziju E kaže ambasador te zemlje u Crnoj Gori Oleg Gerasimenko.

- Naš utisak, a sudeći po rezultatima nedavnih rundi pregovora, je da Rusi nijesu spremni tražiti istinski i pravedan mir. Žele nastaviti svoje napade i neprijateljstva u Ukrajini, kaže on.

Podsjeća da su životi Ukrajinaca pune četiri godine veoma teški, a da je posebno teško posljednjih nekoliko mjeseci kada je Rusija odlučila da iskoristi izuzetno niske zimske temperature za ciljanje civilne infrastrukture, energetskih postrojenja, kuća i običnih ljudi.

Gerasimenko kaže da su Ujedinjene nacije navele da je tokom četvorogodišnjeg rata ubijeno između 16 i 17 hiljada ljudi. Više od 40 hiljada je ranjenih civila prema tom izvještaju. No, taj dokument, kako kaže, ima fusnotu u kojoj se navodi da je stvarni broj znatno veći.

- To znači da možemo računati da se broj poginulih civila mjeri stotinama hiljada, kaže on.

TV E: Četiri godine su otkako je počela ruska agresija na Ukrajinu. Kako te četiri godine, ali i danas žive Ukrajinci koji se brane od agresije?

Gerasimenko: Dozvolite mi da kažem da su životi Ukrajinaca bili veoma teški, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci kada je Rusija odlučila da iskoristi vrijeme kao oružje kako bi iskoristila izuzetno niske zimske temperature za ciljanje civilne infrastrukture, energetskih postrojenja, kuća i običnih ljudi. Situacija je, naravno, bila različita u različitim regijama Ukrajine, ali najviše su patili građani Kijeva, Harkiva, Sume, Zaporožja, u područjima koja su bliže linijama fronta.

Ironično, najteža situacija bila je u glavnom gradu. Čitavi djelovi glavnog grada bili su isključeni iz napajanja električnom energijom, i to ne samo na nekoliko sati, već danima. Stotine hiljada građana Kijeva bilo je bez struje u hladnim stanovima gdje temperatura nije prelazila 8 stepeni Celzijusa.

Inače napadi na civile nastavljeni su duž cijele linije fronta i u drugim područjima Ukrajine. Čak i u zapadnoj Ukrajini možete vidjeti da su Rusi ciljali civilne objekte i preduzeća. Prije samo nekoliko dana ciljali su američko preduzeće u gradu Trostenec na istoku Ukrajine, koje je proizvodilo slatkiše i druge proizvode i robu za javnu potrošnju.

Ako se približite liniji fronta, vidjećete da su čitava područja sravnjena sa zemljom i ljudi zaista ne mogu živjeti u takvim uslovima. Ne mogu izaći i kupiti hranu, ne mogu normalno funkcionisati, a razaranje je toliko masovno, toliko ogromno da se ne može ni zamisliti koliko je teško ljudima, onima koji su odlučili ostati u svojim kućama jer nemaju gdje otići. Jako je teška situacija za ljude.

TV E: Hiljade je ubijenih, stotine hiljada ranjenih, kada govorimo o ljudskim životima, kolika je cijena ovog četvorogodišnjeg rata?

Gerasimenko: Zaista, cijena je ogromna. Možda nikada nećemo saznati tačan broj ljudi koji su poginuli. Ujedinjene nacije u svojim izvještajima navode da se radi o između 16 i 17 hiljada poginulih i 40 hiljada ranjenih civila. Ali, u svakom izvještaju postoji fusnota da je stvarni broj znatno veći. To znači da možemo računati da se broj poginulih civila mjeri stotinama hiljada, a ako uzmete u obzir prve sedmice i mjesece invazije velikih razmjera, ogroman broj ljudi je ubijen. Poginuli su u Mariupolju, Siverodonjecku, Lisičansku i drugim područjima Ukrajine koja su zauzeta tokom prvih mjeseci invazije, a sada su ta područja pod okupacijom i ne možemo znati koliko je ljudi poginulo tada. Ono što mogu reći, a vjerovatno ste vidjeli slike na TV-u i u raznim video izvještajima, da su ljudi sahranjeni u parkovima blizu kuća na ulicama, a neki nijesu mogli biti ni sahranjeni. Ta područja su pod okupacijom, a Rusija prikriva stvarne žrtve njihovih napada, brutalnog granatiranja i bombardovanja, među civilima. Dakle, kao što sam rekao, brojke koje su dale Ujedinjene nacije su visoke, ali su u stvarnosti još veće i tačan broj ubijenih ćemo znati tek nakon završetka rata.

TV E: Pomenuli ste okupirane teritorije, poput Mariupolja, Dombasa, ali i Krima iz 2014. godine. Kako danas Ukrajinci žive na tim okupiranim teritorijama?

Gerasimenko: U okupiranim područjima, a spomenuli ste Krim, koji je okupiran od 2014. godine, zanimljivo je da Ukrajinci nikako ne mogu ostvariti svoja prava kao ukrajinski građani ili kao članovi ukrajinske zajednice. U okupiranim područjima praktično nema ukrajinskih škola. Ukrajinske knjige, priručnike i udžbenike zabranilio je ruski školski sistem, ali i okupacione vlasti. Nema programa na ukrajinskom jeziku niti programa koji dolazi sa teritorije koju kontroliše vlada Ukrajine.

Mnogi ljudi, kao što možete zamisliti, napustili su Krim... Čak i prije invazije velikih razmjera morali su otići jer su ruske okupacione vlasti organizovale masovnu kampanju političkog progona onih koji se ne slažu sa okupacijom. Ono što je takođe zanimljivo je da postoji masovna kampanja preseljenja ruskih građana sa teritorije Rusije na okupiranu teritoriju Ukrajine i to se dešava ne samo na Krimu, već i u drugim područjima Ukrajine.

Ako želite znati koliko je ovaj proces raširen, možete pogledati izvještaje generalnog sekretara UN-a koji objavljuje svoje izvještaje o situaciji na Krimu na godišnjoj osnovi i on odražava procijenu onih koji su preseljeni iz Rusije na Krim i daje procjenu situacije. To je stalan proces koji se odvija i na novookupiranom području.

To je tragična situacija. Čak i ako ne možete otići, čak i ako ostanete na okupiranim područjima, vrlo je vjerovatno da ćete biti deportovani, a djeca vam mogu biti oduzeta i usvojena od neke porodice u Rusiji. Ovo je strašno i to se događa svakodnevno.

TV E: Šta je sa civilnom infrastrukturom – školama bolnicama, ali i sa energetskim sistemom o kom ste već malo govorili?

Gerasimenko: Nažalost, civilna infrastruktura je dosljedno meta ruskih napada. Nakon četiri godine invazije velikih razmjera postalo je jasno da ruska vojska ne može mnogo postići na bojnom polju. Njihov napredak je bio značajan uz ogromne troškove u smislu opreme, a takođe i ruske ekonomije, ali su u ovoj situaciji odlučili da promijene strategiju napada na civile i infrastrukturu kako bi slomili volju ukrajinskog naroda, slomili volju za otporom, a takođe i učinili teritoriju što je moguće nepogodnijom za život kako bi se ljudi mogli iseliti i kako ukrajinska vojska ne bi imala koga braniti.

Prema mišljenju ruskih stratega, to je način da se olakša napredovanje ruske vojske. Medicinska i obrazovna infrastruktura je bila meta u mnogim prilikama, jedan od njih je i ciljanje glavne dječje bolnice u Ukrajini u julu 2024. godine. Ljudi su tamo poginuli, mnogi ljekari i djeca su povrijeđena, i to se dešava od prvih dana invazije, od prvog dana rata, koji je zapravo počeo 2014. godine. I ništa nije pošteđeno.

Ako uzmemo grad Herson, koji je ukrajinska vojska oslobodila u novembru 2022. godine, vidjeli smo upornu kampanju bombardovanja dronovima, granatiranjem, raketnim napadima, a sve je to bilo usmjereno na civilnu infrastrukturu tamo. Ali posebna pažnja u posljednje vrijeme, ne samo nedavno, već i od oktobra 2022. godine, a posebno nedavno tokom oštre zime, je posvećena energetskoj infrastrukturi.

Dozvolite mi da spomenem da u Ukrajini nema nijedne termoelektrane koja je ostala netaknuta. Sve su ili uništene ili oštećene. Najveću nuklearnu elektranu okupirala je Rusija u prvim sedmicama rata, a ni one nuklearne elektrane koje i dalje rade i isporučuju energiju nijesu pošteđene... ili je Rusija bombardovala vodove za snabdijevanje, ili stanice za prenos energije. Tako da imamo situaciju kada te elektrane proizvode energiju, nemaju gdje da je pošalju jer se dalekovodi oko njih prekidaju.

To je nedavno razmotrio i Odbor guvernera u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju u Beču, a međunarodna zajednica je i dalje vrlo zabrinuta zbog napada usmjerenih ne samo na opštu infrastrukturu, već i onu za nuklearnu proizvodnju. Već sam rekao da u mjestima poput Kijeva i Harkiva ljudi žive bez grijanja danima, s temperaturama koje dosežu minus 20, pa čak i niže. To je vrlo teško. Ako često nemate struju, nemate ni vodu, a postoje i druge teškoće. Međutim, vidjeli smo mnogo podrške međunarodne zajednice i drugih zemalja koje snabdijevaju ukrajinski narod ne samo finansijskom podrškom tokom ove zime, već i raznom opremom, generatorima, transformatorima i drugim vrstama opreme, a moram reći da je i Ukrajinsko udruženje pokrenulo kampanju prikupljanja donacija od crnogorskih građana koji žive u Crnoj Gori. Prva serija generatora poslana je u Ukrajinu prije nekoliko sedmica i sada prikupljaju donacije za novu seriju opreme koja bi mogla biti donirana nekom objektu u Ukrajini. Zamislite da imate samo mali generator, možete grijati apoteku, vrtić ili medicinsku ordinaciju negdje. Ili šator. Ljudi vrlo često dolaze noću u šatore dolje jer je previše hladno da bi ostali u svojim stanovima i okupljaju se u tim šatorima i pokušavaju se ugrijati i napuniti svoje telefone i uređaje. Tako to izgleda, a nažalost razaranja se nastavljaju.

TV E: Tokom 2025. godine svjedočili smo brojnim pokušajima pregovora o miru. Uključene su Sjedinjene Američke Države, brojne druge zemlje Evropske unije prije svega Francuska i Njemačka. Što bi prema vašem mišljenju trebao biti prvi korak prema trajnom miru?

Gerasimenko: Prekid vatre. To je korak koji može biti snažan temelj za pravedan i trajan mir. To je bio prijedlog tadašnje nove američke administracije od 11. marta. Američki predsjednik je iznio ovaj prijedlog i predstavio ga ruskoj strani prije skoro godinu dana. Nijesmo vidjeli mnogo pozitivnih odgovora od Rusije. Nijesu pristali na prekid vatre. U osnovi su ga odbacili. Rekli su da se dogovorimo o svemu ostalom i onda će to biti osnova mira. Ali razgovori mogu trajati unedogled. Naš utisak, a sudeći po rezultatima nedavnih rundi pregovora, je da Rusi nijesu spremni tražiti istinski i pravedan mir. Žele nastaviti svoje napade i neprijateljstva u Ukrajini. Nastavljaju napredovati. U 2025. godini to je bio spor i bolan napredak uz ogromnu cijenu, kao što sam već spomenuo... uz ogromnu cijenu, posebno u smislu ljudstva.

Ali znate, mir i Putin su dvije stvari koje su nespojive. Tu temu je pokrenuo predsjednik Zelenski u Minhenu. Rekao je da je Putin rob rata. Ne može se odreći naše zemlje ili uopšte rata. To je nešto što Putin smatra svojom misijom i jedini način da se postigne mir je vjerovatno lišiti Rusiju njenih resursa, neophodnih resursa koji bi joj omogućili da nastavlja rat. Da, to znači sankcije, to znači ograničenja trgovine, ograničenja tehnologije, njegova sredstva za zaustavljanje zavisnosti o ruskoj nafti i plinu. I Evropa je u tom smjeru postigla izvanredan uspjeh.

Dakle, prvi korak je naravno primirje i mi ćemo biti spremni da ga odmah učinimo. Takođe, predlažemo različite vrste primirja na nebu, moru, kopnu, primirje usmjereno na energetske objekte ili druge vrste primirja. Nažalost ništa ne funkcioniše.

U potpunosti smo uključeni u mirovne pregovore koje predvode SAD. Pokazujemo dobru volju i spremnost da razgovaramo o različitim aspektima mogućeg primirja. Ali prvi korak, kako ste pitali, je prekid vatre da bismo ostali tamo gdje smo. O drugim pitanjima se može razgovarati tokom narednih sedmica, mjeseci, godina, a glavna stvar je prestati ubijati ljude, prestati uništavati domove.