BRIKS okuplja pola svijeta: Zašto još nije ozbiljno ugrozio Zapad?

Ovaj je vikend održan 18. samit BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika), tačno četvrtina vijeka otkako je koncept nastao. Koliko je izvornih ambicija doista ostvareno?

Pojam "BRIK" skovao je 2001. Jim O'Neill, tadašnji glavni ekonomista Goldman Sachsa, u istraživačkom radu "Izgradnja bolje globalne ekonomije", u kojem je tvrdio da će kombinovati BDP Brazila, Rusije, Indije i Kine u sljedećoj deceniji rasti brže od G7 te da bi te četiri zemlje trebale dobiti veći uticaj u globalnom ekonomskom odlučivanju.

Bio je to prvenstveno investicioni koncept, smišljen da usmjeri kapital prema tržištima u usponu, a ne politički. Na inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina, četiri zemlje počele su 2006. održavati diplomatske sastanke, da bi 2009. u Jekaterinburgu održale prvi formalni sastanak na vrhu.

Južnoafrička Republika pridružila se 2010., pretvorivši BRIK u BRIKS. Blok je ostao nepromijenjen sve do 2024., kad su punopravno članstvo dobili Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, a 2025. i Indonezija - čime je narastao na sadašnjih 11 članica.

Neravnomjeran blok

Snaga bloka danas je izrazito neravnomjerno raspoređena.

Kina, s nominalnim BDP-om od oko 20,85 biliona dolara, čini otprilike polovinu ukupnog ekonomskog outputa BRIKS-a i sama je veća od zbroja preostalih deset članica.

Indija, s približno 4,15 biliona dolara, druga je najveća i ujedno najbrže rastuća velika ekonomija u grupi, s projiciranim rastom od oko 6,5 posto u ovoj godini. Radi poređenja, Kina raste oko 4,4 posto, a SAD tek oko dva posto.

Rusija i Brazil slijede s otprilike 2,6 do 2,7 biliona dolara svaki, dok su Južnoafrička Republika i noviji članovi, s izuzetkom naftom bogatih Saudijske Arabije i UAE-a, ekonomski znatno manji, ali donose demografsku težinu (Etiopija, Egipat, Indonezija) ili energetske resurse.

Zajedno, prema podacima koje je iznijelo trenutno indijsko predsjedništvo bloka, BRIKS predstavlja oko 49 posto svjetskog stanovništva; njegov udio u globalnom BDP-u kreće se, zavisno o metodologiji, oko 27 do 30 posto u nominalnim iznosima i blizu 40 posto mjereno paritetom kupovne moći.

No taj se utisak snage gubi kad se gleda BDP po stanovniku: Amerikanci u prosjeku imaju oko 94.400 dolara godišnje, građani EU-a oko 51.000, dok najveći dio BRIKS-ovog stanovništva, uključujući Indiju i veći dio Afrike, živi s prihodom po stanovniku koji je i deset puta niži.

Nema do dolara

Središnji politički cilj bloka od samog početka bio je smanjiti zavisnost o zapadnim institucijama - Svjetskoj banci, MMF-u i sistemu SWIFT - te dati globalnom jugu veći glas u globalnom upravljanju, uključujući reformu Savjeta bezbjednosti UN-a, u kojem Indija, Brazil i Južnoafrička Republika i dalje nemaju stalna mjesta.

Konkretan institucionalni iskorak dogodio se 2015. osnivanjem Nove razvojne banke (NDB) sa sjedištem u Šangaju, zamišljene kao alternativa Svjetskoj banci.

Banka je do sredine 2025. odobrila oko 37 milijardi dolara kroz stotinjak projekata, respektabilan iznos za deset godina rada, no i dalje tek djelić onoga što godišnje plasiraju veće međunarodne institucije poput Svjetske banke, i uz to još uvijek uglavnom u dolarima.

Većina zajmova u lokalnim valutama dosad je odobrena u kineskim juanima i južnoafričkim randima, dok zajmova u drugim valutama članica gotovo i nema, uprkos službenom cilju NDB-a da do 30 posto finansiranja bude u nacionalnim valutama.

Slična se slika ponavlja i s najambicioznijim ciljem posljednjih godina - smanjenjem zavisnosti o dolaru.