Radoman: Političku elitu na vlasti čine Vučićevi poslušnici, ako uđemo u EU, biće to uprkos, a ne zahvaljujući parlamentarnoj većini

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK), Aleksandar Radoman, u intevjuu za portal Standard govorio je o parlamentarnoj većini, procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU), te o postupanjima policije prema građanskim procesima.

Radoman je za Standard ocijenio da ,,kad se slave ratni zločini, vlast se ponaša kao da nema suverenitet nad dijelom svoje teritorije. Međutim, kako je dodao, kad se uoči dodjele najvišeg državnog priznanja Trinaestojulske nagrade okupe mirni građani da iskažu protest zbog višestrukog gaženja zakona i javnog ponižavanja antifašističkih vrijednosti, onda milicija trenira strogoću”.

Dekan FCJK osvrnuo se i na ulogu opozicije, koja se, prema njegovom mišljenju, još uvijek se ponaša dezorijentisano, prihvatajući, kako je naveo, pasivnu poziciju onoga ko i nakon pola decenije nakon gubitka vlasti podnosi račune, umjesto da kapitalizuje slabosti neodgovorne i nesposobne vlasti.

Ko faktički upravlja Crnom Gorom? Da li političkim procesima upravlja Vlada ili drugi akteri?

Radoman: U posljednjih pola decenije pokušava se revitalizovati model upravljanja Crnom Gorom kakav smo imali ranih devedesetih. Nekadašnji Miloševićev ministar informisanja danas je novi predvodnik hegemonističkoga projekta čiji je ključni cilj stavljanje pod punu kontrolu Crne Gore i dijela Bosne i Hercegovine kako bi makar djelimično vratio u život svoju mladalačku fantaziju – Veliku Srbiju. Političku elitu na vlasti u Crnoj Gori čine dominantno Vučićevi poslušnici koji svoju kolaboraciju promovišu kao vrhunski patriotizam a visinom decibela nastoje utišati činjeničnu argumentaciju koja svjedoči o njihovoj sramotnoj raboti.

Ostatke vlasti čini nekoliko stranaka manjinskih naroda, na dobrom putu da zarad klijentelizma prihvate uništenje građanskoga modela države, a tu je i interesna skupina skupljena s raznih okrajaka ideološkoga spektra oko premijera Spajića. Jasno je ko u tom gemištu ima strateške smjernice i ideologiju, a ko baulja u crnogorskoj politici od danas do śutra. U takvoj konstelaciji za kontrolu nad Crnom Gorom Vučić i njegove službe na raspolaganju imaju različite mehanizme – neki im dobrovoljno služe, neke zastrašuju i ucjenjuju, a neke kupuju. 

Samo to što smo dio NATO pakta i izmijenjene geopolitičke okolnosti nakon Putinove agresije na Ukrajinu, u ovom trenutku Vučića sprečava da svoje planove o desuverenizaciji Crne Gore, njezinoj etnofederalizaciji kao prvom koraku totalnog razaranja i asimilaciji Crnogoraca finalizuje. Sporost realizacije projekta kojem na raspolaganju stoji kompletna državna uprava i resursi dvije države, ali i sivi finansijski tokovi, kriminalni klanovi i moćna parareligijska ustanova, izaziva vidnu frustraciju Vučićevih pulena.

Crnogorska opozicija, s druge strane, još uvijek se ponaša dezorijentisano, prihvatajući pasivnu poziciju onoga ko i nakon pola decenije nakon gubitka vlasti podnosi račune, umjesto da kapitalizuje slabosti neodgovorne i nesposobne vlasti.

Hoće li nas Spajić i Mandić uvesti u Evropsku uniju? Kako tumačite najnovija dešavanja u koaliciji za budućnost Crne Gore?

Radoman: Vrata Evropske unije su nam, nakon dugo vremena, otvorena. Doduše, otvorila su se i Dritanu Abazoviću prije tri godine, pa se svojski potrudio da ih dobro zamandali trčeći na Vučićev kanabe da nas ugura u opozit Evropskoj uniji, tzv. Otvoreni Balkan. To bi iskustvo morao imati na umu Milojko Spajić. Na poziciji koja ga je zapala sticajem okolnosti a najmanje vlastitim političkim znanjem i umijećem, on bi zaista mogao ovaj izbušeni brod uvesti u evropsku luku. Ali ne s ovakvom družinom.

Bez obzira na to tumače li se aktuelna talasanja u bivšem Demokratskom frontu kao dogovorena strategija ili kao stvarni sukob, i NSD i DNP, bili u vlasti ili u opoziciji, učiniće sve da blokiraju ulazak Crne Gore u EU. Aktuelni pokušaji da se spriječi da crnogorski jezik postane jedan od službenih jezika EU, ponovno mahanje zastavama i pokretanje pitanja o dvojnom državljanstvu, samo su početak procesa destrukcije kojim će ovim ili onim sredstvima ove dvije političke skupine, zajedno sa svojom bratijom iz Demokrata, pokušati da osujete evropsku budućnost Crne Gore.

Koji god svlak da navuče Andrija Mandić, njegov ideološki profil duboko je antievropski i antidemokratski, a njegov politički kredo – nestanak države Crne Gore i njezino utapanje u Srpski svet. Ne treba se zavaravati da će privilegije državnoga korita promijeniti magistralni pravac njegova djelovanja. 

Zato je sad ključno pitanje kako će se postaviti Spajić. Kao prvo, kao premijer države čija je EU perspektiva sad već prilično izvjesna, on bi morao shvatiti da u EU ne ulazi partija niti Vlada, nego država i društvo te učiniti sve da mobiliše sve proevropske snage, ne samo one iz političke arene, već i sve snage akademske zajednice i civilnog sektora koje mogu pomoći uspješnoj finalizaciji EU agende. Ako je to zaista njegov cilj, istovremeno će morati iz vlasti izvrstiti sve protagoniste koji mogu iznutra sabotirati EU integracije i napraviti novu, ali stvarnu proevropsku većinu. Činjenica da su mu u ovom trenutku ključni politički saveznici oni koji su prije 20 godina bili protiv crnogorske nezavisnosti i oni koji su prije 10 godina (nasilno) pokušali spriječiti ulazak Crne Gore u NATO, trebalo bi da mu bude dovoljno jasan signal s kim u EU ne može. Ako u njemu ima i zere političke inteligencije, uz pretpostavku da mu je ipak stalo do budućnosti ove države, za ulazak Crne Gore u EU Spajić neće imati previše vremena za oklijevanje niti previše prostora za izbor saveznika. Ovi s kojima je danas na tom će mu putu samo podmetati klipove.

Kako ocjenjujete postupanje vlasti prema građanskim protestima i njihovim nastojanjima da koriste svoja prava i slobode?

Radoman: Postupanje vlasti najbolje je ilustrovati s nekoliko primjera vremenski bliskih događaja. U Gornjem Zaostru, kraj Berana, Beogradska je patrijaršija predvodila akciju podizanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Noviji pokušaji da se Đurišićev krvavi istorijski portret izglanca tezom da mu nije suđeno za ratne zločine samo je jedna u nizu revizionističkih podlosti. Đurišićevi su zločini bili dio optužnice protiv njegova komandanta Draže Mihailovića i kao što znamo – dokazani su i presuđeni. Sva je Crne Gore znala da Metodije Ostojić kupi ordiju da podigne spomenik zločincu. I što je bila reakcija vlasti?

Policija, kako nam nedavno saopšti njezin direktor, nije mogla dobaviti mehanizaciju, a nije bila prisutna, makar u broju koji bi garantovao bezbjednost građana ni na samom skupu, pa smo svjedočili doslovnom linču novinara. Od tog linča možda je samo gora sudska farsa koja je uslijedila, a čiji će ishod po svoj prilici biti zaključak da su novinari sami sebe maltretirali u Gornjem Zaostru, dok se spomenik zločincu još vješto krije na sramotu aktuelnog režima. Dakle, kad se slave ratni zločini, vlast se ponaša kao da nema suverenitet nad dijelom svoje teritorije. Međutim, kad se uoči dodjele najvišeg državnog priznanja Trinaestojulske nagrade okupe mirni građani da iskažu protest zbog višestrukog gaženja zakona i javnog ponižavanja antifašističkih vrijednosti, e onda milicija trenira strogoću.

Nedavno je direktor UP brutalni napad policije na mirne demonstrante na Gorici pravdao navodno „bačenim koktelom“ koji čak ni policija u svojim dosadašnjim reagovanjima povodom tog događaja nije registrovala. Umjesto masne laži o navodnom koktelu kao povodu za iživljavanje nad građanima, direktor UP, u pauzi procesuiranja novinara zbog postavljanja nezgodnog pitanja, morao bi podnijeti odgovornost što su neki građani na tom protestu pretrpjeli ozbiljne posljedice upotrebe hemikalija od strane policije. Da zaokružimo priču još jednim skorašnjim primjerom – pozivom na linč Turaka nakon incidenta na Zabjelu. Śećamo li se što je te večeri radila crnogorska policija? Prvo nasumično privodila svakog za koga se moglo posumnjati da je Turčin, onda iznošenjem netačnih informacija podsticala raspirivanje atmosfere linča, a potom izigravala pratnju zakapuljačenim hordama koje su po ulicama Podgorice pozivale na ubistvo. Iste je noći vlada uvela vize građanima Turske, ne bi li potvrdila odlučni stav vlasti da se podrži ekstremizam i ksenofobija.

Na kraju, to što u incidentu koji je bio povod za ulično divljanje nijesu učestvovali građani Turske, kao i to što je cijeli snimak događaja pokazao da su nabijeđene žrtve zapravo provokatori, ponovo nije dovelo do postavljanja pitanja odgovornosti nikog ni u policiji ni u vlasti. Dakle, policija je silu primijenila na učesnike jedinoga stvarno građanskoga i antifašistički usmjerenoga skupa, a pravo na okupljanje osigurala je jedino onima koji su nastojali jednoj naciji ukinuti pravo na život u Crnoj Gori.

Vi ste među 35 prcesuiranih zbog protesta 8. jula prethodne godine. Kako komentarišete postupanje policije?

Radoman: Već sam opisao kako je policija te noći na Gorici brutalno prekršila naše ustavno pravo na mirni, građanski protest upotrebom velike količine hemikalija koju su prskali direktno u lice. Pa kako im je malo bilo što su neke od nas te noći otpremili u Urgentni centar, riješili su da protiv nas pokrenu prvo krivični, no to im kod tužilaštva nije prošlo, a potom prekršajni postupak. Sad smo doslovno krivi što su te noći na nama testirali rok upotrebe hemikalija čije je korišćenje, recimo, u nekim državama SAD-a strogo limitirano jer su zabilježeni brojni slučajevi smrtnih ishoda izazvanih prekomjernom i neadekvatnom upotrebom tih supstanci.

Ovako, osobita mi je čast biti u društvu arhitekata, ljekara, umjetnika, profesora… ljudi koji su u svojim oblastima ono najbolje što ova država ima, a te su noći na Gorici branili vrijednosti pristojne i antifašističke Crne Gore. Kako vidimo, postupanje policije je strogo selektivno.

Kad se podižu spomenici ratnim zločincima i podgoričkim ulicama valja fašizam, čelništvo policije igra se žmurke i tutumiša, kad antifašisti protestuju što se državno priznanje dodjeljuje slavitelju ratnih zločinaca, koji je usto falsifikovao da ima knjigu, tu Uprava policije demonstrira punu borbenu gotovost jer kritika ratnih zločinaca žestoko uznemirava ubjedljivu većinu političkih konstituenata ove vlasti, a naš je Savo Joksimović i postavljen na čelo Uprave policije da izvrši do kraja zadatak pretvaranja policije u partijski pendrek besramne parapolitičke skupine koja danas u crnogorskoj vladi kontroliše kompletni bezbjednosni sistem. 

Među procesuiranima su profesori, umjetnici i drugi intelektualci. Da li se time šalje poruka ,,zastrašivanja” običnih građani/ke koji traže svoja prava?

Radoman: Naravno. Otkako je postavljen na čelo Uprave policije, aktuelni direktor je zavrijedio kvalifikaciju najgoreg policajca u crnogorskoj istoriji. Impresivan je spisak zločina i posrnuća koje je UP doživjela za njegova kratkog vakta – od Balijagića koji je nakon dvostrukog ubistva granicu preskočio kao da je potok a potom se mjesec dana skrivao pa lociran najmanje zaslugom naše policije, preko stravičnog zločina na Cetinju đe nijesmo viđeli ni minimum empatije, a kamoli preuzimanja odgovornosti, potom preko ubistva u neposrednoj blizini Uprave policije, pa dva ubistva u kratkom intervalu đe su ubijeni stradali iz drugog pokušaja, sve do traganja za spomenikom, obezbjeđivanja fašističkih orgijanja po ulicama i, evo, do bjekstva prvostepeno osuđenih. Ako je riječ o profilu vidno nenatrunjenom znanjem i profesionalizmom, vidimo čega mu ne fali – prijetnji građanima, novinarima, politički nepodobnim, fantomskih „vetinga“ s ciljem ideološkog čišćenja policije i sl. Uostalom, serija izjava koju smo mogli čuti prethodnih dana ne svjedoči toliko o neodgovornosti, neznanju i umišljaju veličine koliko o zabrinjavajućoj bezbjednosnoj opasnosti po sve građane zemlje čiji direktor policije preuzimajući ingerencije i tužioca i sudije ohrabruje potencijalne osuđenike na bjekstvo, a svoju ustanovu smatra korumpiranom tvrdeći da je on jedini garant obračuna s kriminalom!?

Zabrinjavajuće je što pored partijski instrumentalizovane policije, imamo slično stanje i u dijelu tužilaštva, što najbolje ilustruje postupak protiv bivših tužilaca Katnića i Čađenovića ili pompezno i od strane Bečića najavljeno privođenje bivše direktorke Agencije za sprečavanje korupcije, gospođe Perović, kojoj se na teret stavlja ono za što se niko ne usuđuje procesuirati Oliveru Injac ili Dragana Krapovića. Mjera uspjeha pravosuđa, osobito u svijetlu EU integracija, nikako ne može biti zloupotreba ustanova za obračun s neistomišljenicima, no neselektivna borba protiv kriminalnih postupanja kako predstavnika bivše vlasti tako i aktuelnih vlastodržaca.

Koja je uloga FCJK kao obrazovne institucije u očuvanju društvenih vrijednosti i nacionalnog identiteta?

Radoman: Mislim da je FCJK za duže od deceniju i po kako postoji, prvo kao institut a potom kao fakultet, apsolutno opravdao svoje formiranje kako u domenu visokoga obrazovanja tako i u oblasti nauke.

Ponosni smo na izuzetno bogatu naučnoistraživačku djelatnost, na međunarodno relevantni časopis Lingua Montenegrina, na brojna izdanja – uključujući i ona kapitalna poput Istorije crnogorske književnosti, Istorije crnogorske kulture, Dijalektologije crnogorskoga jezika i sl. – na veliki broj konferencija, ljetnjih škola crnogorskoga jezika i kulture te izuzetnu saradnju sa slavističkim univerzitetskim centrima širom svijeta, a osobito na naše studente među kojima je nemali broj onih koji danas u raznim oblastima daju lijep doprinos izgradnji boljeg društva.