Đukanović: Glasanje o Mandićevoj smjeni test je vrijednosnog opredjeljenja, ugroženi evropski put i kredibilitet zemlje

Inicijativa za smjenu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, zbog izjavljivanja saučešća povodom smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, važan je politički događaj, smatra politikološkinja Nikoleta Đukanović.

Ona u razgovoru za Portal Analitika pojašnjava da je manje bitno da li će Mandić biti smijenjen, jer je ovdje, kako kaže, mnogo više riječ o vrijednosnom nego kadrovskom pitanju.

– Glasanje će pokazati gdje se danas nalaze partije koje vode Crnu Goru prema članstvu u Evropskoj uniji kada je riječ o odnosu prema ratnim zločinima, presudama međunarodnih sudova i nasljeđu devedesetih. Nećemo, naravno, saznati mnogo toga što već nijesmo znali. Vidjeli smo i na primjeru pokušaja rehabilitacije Pavla Đurišića koliko su u Crnoj Gori i dalje snažne politike istorijskog revizionizma, kao i politički i društveni akteri koji ih podržavaju. Ali ovakvi događaji su korisni jer ogole političku scenu i uklone prostor za deklarativno predstavljanje gotovo svih partija kao evropskih – jasna je Đukanović.

Andrija Mandić, po njenom mišljenju, nikada nije suštinski promijenio politiku koju zastupa od devedesetih. Mijenjali su se, podsjeća, politički kontekst, retorika i način predstavljanja te politike, a posljednjih godina, dodaje, imali smo i njegove izraženije epizode evropskog i pomiriteljskog nastupa.

– Međutim, politička transformacija se ne dokazuje retorikom nego odnosom prema upravo ovakvim pitanjima – kaže politikološkinja.

PES-u očuvanje vlasti važnije od vrijednosne granice prema Mandićevom postupku

Posebno je, smatra, interesantna pozicija PES-a.

– Ta partija očigledno procjenjuje da joj je očuvanje parlamentarne većine važnije od povlačenja jasne vrijednosne granice prema Mandićevom postupku izjavljivanja saučešća Mladićevoj porodici. To je legitimna politička kalkulacija, ali onda mora postojati spremnost da se snosi i politička odgovornost za takav izbor – navodi sagovornica Analitike.

Đukanović dodaje da PES ni ranije nije doživljavala kao ideološki profilisanu proevropsku partiju u klasičnom smislu, što, kaže, ne znači da treba osporavati rezultate koje su Vlada i parlamentarna većina, posebno iz redova PES-a, ostvarili u tehničkom dijelu pregovaranja sa EU.

– Naprotiv, ti rezultati su značajni i treba ih priznati. Ali tehnički uspjeh u pregovorima sa Evropskom unijom i pripadnost evropskom vrijednosnom okviru nijesu isto. Evropeizacija nije samo zatvaranje poglavlja, usvajanje zakona i ispunjavanje mjerila. Ona podrazumijeva i vrlo jasan odnos prema demokratiji, vladavini prava, ratnim zločinima, istorijskom revizionizmu, diskriminaciji i nasljeđu devedesetih. Ako na tim pitanjima vrijednosne granice nestaju čim mogu ugroziti parlamentarnu većinu, onda je legitimno postaviti pitanje koliko je evropsko opredjeljenje vrijednosno, a koliko pragmatično – ističe ona.

Prema njenom mišljenju, PES je više puta pokazao da je spreman na veoma široke političke kompromise kako bi Vlada opstala.

– Problem nastaje kada kompromis prestane da se odnosi na javne politike, a počne da obuhvata i pitanja oko kojih bi demokratske i evropske partije morale imati jasne crvene linije – upozorava sagovornica Analitike.

Teško za očekivati da inicijativa dobije potrebnu podršku

Podsjeća i da je inicijativu podnijela Demokratska partija socijalista (DPS), čiji kredibilitet za držanje moralnih lekcija, kako tvrdi, mora biti predmet kritičkog preispitivanja zbog politike koju je ta partija vodila tokom dugog perioda vlasti.

– Ali to ovdje ne može biti argument. Ne glasa se za ili protiv DPS-a. Glasa se o političkoj odgovornosti predsjednika Skupštine nakon njegovog odnosa prema čovjeku pravosnažno osuđenom za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Zato je ovo prije svega pitanje vrijednosnog opredjeljenja: da li politički legitimišemo veličanje osuđenih ratnih zločinaca ili gradimo društvo na antifašizmu, miru, nediskriminaciji, poštovanju žrtava i međunarodnog prava – pojašnjava Đukanović.

Prema sadašnjim najavama, smatra ona, teško je očekivati da inicijativa dobije potrebnu podršku, ali su, dodaje, upravo pojedinačni primjeri poput Seida Hadžića, poslanika PES-a, važni.

– Dobro je kada poslanik pokazuje da mandat ne razumije kao obavezu da bezuslovno slijedi svaku partijsku odluku. Parlament bi upravo trebalo da bude mjesto individualnog političkog prosuđivanja, a ne samo potvrđivanja odluka partijskih centrala. Ali ovdje bih napravila još jednu razliku. Ovo nije klasično pitanje političkog pluralizma u kojem možemo imati legitimno različite stavove o politikama koji se normiraju u Parlamentu. Ratko Mladić je pravosnažno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. To nije stvar političke interpretacije. Zato glasanje ima snažnu simboličku i vrijednosnu dimenziju. Ono pokazuje gdje pojedinačni poslanici povlače granicu između partijske discipline i sopstvene političke i moralne odgovornosti – poručuje sagovornica Analitike.

Crnoj Gori nije trebala samo reforma DPS-a, već čitavog partijskog sistema

Upitana u kojoj mjeri Mandićevo ponašanje i ishod glasanja o inicijativi mogu uticati na naš integracioni proces, Đukanović odgovara da ugrožen može biti prije svega politički kredibilitet Crne Gore.

– Veoma oštre reakcije vrha Evropske unije na događaje u Beogradu jasno pokazuju da se odnos prema ratnim zločinima i nasljeđu devedesetih ne smatra marginalnim regionalnim pitanjem, već dijelom evropskog vrijednosnog i političkog kriterijuma. Zanimljivo je, međutim, da EU veoma burno reaguje na ono što se dogodilo u Beogradu, dok je godinama bila mnogo tolerantnija prema činjenici da u vlasti u Crnoj Gori učestvuju politički akteri čiji odnos prema devedesetim, ratnim zločinima i istorijskom revizionizmu nije doživio uvjerljivu transformaciju – podvlači naša sagovornica.

Zbog toga, kaže, vjeruje da ni sam Andrija Mandić ovu inicijativu ne doživljava kao ozbiljnu prijetnju svojoj poziciji.

– On zna da će veliki dio odluka njegovih koalicionih partnera biti rezultat kalkulacije vezane za evropski integracioni proces i očuvanje vlasti. Paradoksalno, upravo evropski proces koji bi trebalo da podstiče vrijednosnu transformaciju, ponekad omogućava da se duboke ideološke razlike privremeno prekriju radi ispunjavanja tehničkih uslova – naglašava ona.

I tu, kako dodaje, dolazimo do mnogo šireg problema.

– Crnoj Gori nije bila potrebna samo reforma DPS-a nakon promjene vlasti 2020. Bila je potrebna demokratizacija i reforma čitavog partijskog sistema. Sistem dominantne partije jeste prvenstveno izgradio DPS sa svojim partnerima, ali su njegovom dugom opstanku doprinijele i slabosti tadašnje opozicije, nedostatak unutrašnje demokratije, personalizacija partija, identitetska politika i nesposobnost da se ponudi drugačiji model upravljanja – objašnjava Đukanović.

Možemo zatvoriti sva poglavlja, a probleme unijeti u EU

Jasno je, kaže, da promjena vlasti sama po sebi nije mogla proizvesti demokratsku konsolidaciju jer dio nekadašnje opozicije, umjesto da istorijsku priliku nakon 2020. iskoristi za izgradnju snažnijih institucija i ubrzanje evropskih reformi, danas ponovo otvara identitetska pitanja, relativizuje državne interese i simbole ili učestvuje u glorifikaciji ličnosti povezanih sa najmračnijim periodima naše novije istorije.

– To bi trebalo da bude upozorenje i Evropskoj uniji. Članstvo Crne Gore ne smije biti samo geopolitički i tehnički projekat. Ako evropske integracije ne proizvedu stvarnu demokratsku i vrijednosnu transformaciju političkih elita, možemo zatvoriti sva pregovaračka poglavlja, a da veliki dio problema zbog kojih smo pregovore toliko dugo vodili unesemo sa sobom u Evropsku uniju – zaključuje Đukanović.