Crnogorski Bogoljub

Generacije koje nikada nijesu živjele u doba SFRJ i socijalističke Crne Gore gaje mit o silnim fabrikama koje su postojale, ne udubljujući se u to kakve su bilanse ostvarivale te fabrike na godišnjem nivou. Kao neko ko nije bio zaljubljen u funkcionisanje sistema u to vrijeme, imao sam priliku da u više navrata čitam fizibiliti studije za neke buduće proizvodne pogone, koje su uvijek počinjale rečenicama da će otvaranjem tih fabrika biti otvorena mnoga radna mjesta za taj i taj kraj. Ne kost–benefit analize, ne konjukturnost proizvoda, odnosno, da li taj proizvod može naći mjesto na tržištu, da li će odbacivati profit ili praviti gubitke... Ne! Najvažnije je bilo otvoriće se nova radna mjesta. To što će za nekoliko godina ta fabrika proizvoditi gubitke koji će padati na teret zajednice, fondova za nerazvijene ili fondova političkih zajednica, nije bilo bitno.

Mickey Spajić, premijer Crne Gore, najavio je dosad neviđeni skok plata u istoriji ekonomske nauke, od 60% do 100%, od januara naredne godine. Umjesto detaljnih analiza, simulacije modela, obezbjeđivanja čvrstih izvora finansiranja, efekata koje će izazvati na proizvodnju, na tržište, izvoz, uvoz, inflaciju, platni deficit... Spajić nam nudi politikantske floskule o tome kako će se tako zaustaviti odlazak mladih u inostranstvo nakon pristupanja Crne Gore EU. To me podśetilo na čuvene fizibiliti studije iz doba socijalizma.

NEOZBILJNA VLAST

Hiljade parazitskih botova, koji u životu nijesu časno zaradili nijedan euro, preplavili su društvene mreže, iznoseći lažne podatke, falsfikujući stvarne činjenice i upoređujući apsolutne iznose primanja danas sa periodom kada su cijene bile i do pet puta manje. Građani bi trebalo da činjenice posmatraju kroz pokrivenost potrošačke korpe primanjima za svaku godinu u potonjih deset godina, jer će tako steći uvid koliko su dobara mogli sebi priuštiti u različitim periodima. Tako će se najbolje uvjeriti da su im plate rasle i da su za te veće plate mogli kupiti sve manje i manje dobara (vidi sliku).

Nema toga ko ne bi volio da se plate i penzije povećaju ne 100%, nego 300%, ne samo u Crnoj Gori nego u svakoj zemlji. Bogoljub Karić, predśednik Pokreta Snaga Srbije, najavio je, ako njegova stranka bude u vlasti u Srbiji, da će plate biti najmanje 3.000 eura, a penzije najmanje 1.500 eura. Oduvijek sam, kao neko je završio ekonomski fakultet, bio uvjeren da visina plata u nekoj zemlji zavisi od snage neke privrede i njenog rasta, ali sam se izgleda prevario. Izgleda da visina plata i penzija u državnim provizorijumima poput Crne Gore zavise od volje i širokogrudosti političara. Procenat povećanja je, izgleda, posljedica predizborne inspiracije.

U ozbiljnim zemljama prvo se utvrde dugoročni realni izvori, pa se oni provjere u realnost i onda se utvrđuju stope povećanja, vodeći računa o efektima tog povećanja na sve ekonomske parametre. Kod neozbiljne vlasti, kakva je u Crnoj Gori, prvo se utvrde stope povećanja, pa se onda smišlja što bi se sve moglo navesti kao izvori finansiranja. Pa se onda uopšteno navode povećanje poreza na dobit, za koji je upitno da li će ga biti sa povećanjem troškova i nekonkurentnosti privrede, veći porihodi od potrošnje po sistemu perpetuum mobile, promjenama rasporeda poreskih prihoda između države i opština, čuvenim suzbijanjem sive ekonomije, što je bio argument i za Evropa sad 1 i Evropa sad 2 i koji nikada nije dao rezultate i zapljenom imovine stečene nelegalnim aktivnostima.

 FALI JOŠ SAMO OZNA OD KADROVA DEMOKRATA

Ozbiljan ekonomista bi matematički izračunao koliko koji izvor doprinosi punjenju budžeta i stavio ih u proporciju sa izdvajanjima za plate i penzioni fond, koliki je deficit, ako ga ima, i kako bi se pokrio. Ovako je sve na „majke mi“? Ovo potonje teško da može da bude skoriji prihod, jedino ako se bude sprovodila revolucionarna pravda. Procesi oduzimanja imovine, pod uslovom da ih ne sprovode Demokrate kao veting, mogu trajati godinama. Plus je to jednokratni prihod, koji teško može biti dugoročni izvor finansiranja.

Pominje se i drastično oporezivanje stanova u kojima ne žive vlasnici. Litijaški retrogradni revolucionari već sanjaju kako se otimaju ti stanovi i daju njima. Fali još samo OZNA od kadrova Demokrata, jer oni imaju autentičan karakter NKVD-a i tovariša Berije. Prosto oduševljava kako njihov dugogodišnji student, Momčilo Leković, objašnjava vrijeme sankcija međunarodne zajednice devedesetih, kad je čak Narodna banka Jugoslavije dala uputstvo da banke otvaraju račune u inostranstvu na lična imena, koji će imati tretman bankarskih računa. Pa se devizni keš, kojim se trgovalo u zemlji, izbacivao „karivolicama“, kako kaže mudrac Leković, jer se sa tih računa morala plaćati nabavka roba. Taman kao i u Srbiji. To nije moglo, Lekoviću, „karivolicama keša“. Stručnjače za ništa. Taman si stručan kao ti svjedoci iznošenja keša.

Jedino je porast prihoda od potrošnje realan, jer će potrošnja drastično porasti, kao i uvoz. Dodatno će prihode povećati i inflacija, jer ako neko misli da je moguće duplo povećavati plate radnika, a da to ne utiče na cijenu koštanja proizvoda, posebno u radno intenzivnim preduzećima, taj nije položio ekonomiku preduzeća.

DOK IMA OVACA, VAZDA ĆE BITI VUNE

Jasno je da će „euro model“ učiniti nekonkurentnom domaću proizvodnju zbog povećanja troškova poslovanja, tako da će uvoz maltene biti jedina ponuda na tržištu. Prodajni lanci će svoje povećane troškove, logično, prebaciti na kupce. A ti kupci, željni povećanja plata koje nijesu proizvod ekonomskog rasta, kako nauka zahtijeva, nego populizma vlasti, trebalo bi da znaju da se budžet države ne puni nagomilavanjem administracije, već da ga puni privatni sektor i građani preko PDV-a i poreza na imovinu. Kako će privatnom sektoru voda doći do nosa zbog nekonkurentnosti na tržištu, plašim se da će se to završiti povećanje poreza građanima, a moguće i PDV-a.

Kao što se plašim da će svim partijskim parazitima koji botuju po mrežama da je „bolje 1.400 eura nego 200 eura“, iako niko prije 2020. godine nije radio za 200 eura, na kraju preśesti kad budu mogli povećanom platom kupiti isto toliko koliko i danas sa nepovećanom platom. Ili će vam čuveni mađioničar Mickey objasniti kako to povećanje plata i penzija bez ikakvog utemeljenja, sem populističkih mantri, neće uticati na inflaciju? To je za Nobela, vjerujte mi. I što više isturajte Jelenu Nedović da populariše „euro model“, vrlo je uspješna, kao sa bagerrrima na Veljem brdu, đe sve pršti od radova. Kad bi se zezali. No, dok ima ovaca, vazda će biti vune. Kažu zlobnici da stalno zaduživanje ima neslućene mogućnosti za najviši vrh vlasti.

O ozbiljnost vlasti najviše govori da su članovi Vlade preko WhatsAppa glasali za „euro model“ a da nijesu tražili matematičku analizu izvora finansiranja u odnosu na povećane troškove budžeta, u kojoj mjeri će „euro model“ podići platni deficit sa inostranstvom, u kojoj mjeri će uticati na inflatorna kretanja i na konkuretnost domaće ponude. Obrazloženje da su „uspjeli“ Evropa sad 1 i 2 i da će po toj logici uspjeti i „euro model“ je na nivou infatilnosti. Priče da se govorilo o „grčkom scenariju“ za Euro 1 i 2, a da se on nije desio, takođe su na nivou infatilnosti, jer se „grčki scenario“ nije desio u dvije godine, već godinama.

AUTORITARNOST I POPULIZAM

Samo ću postaviti jedno pitanje: ne znam koliki su depoziti pravnih i privatnih lica kod banaka, kolika je količina keša u prometu, ali pri platnom deficitu sa inostranstvom od 4 milijarde prošle godine i još većim tekuće godine, da ne govorimo da će sa „euro modelom“ on sigurno preći 6 milijardi eura, zar ne mislite da toliki odlivi eura prema inostranstvu neće vremenom dovesti do toga da ćete hranu kupovati trampom? Umjesto da Vlada podiže društveni proizvod razvijajući mala preduzeća koji će zamjeniti uvoznu ponudu, društveni proizvod se podiže isključivo na potrošnji i inflaciji. To je u ekonomiji bolestan metod koji ne vodi srećnom završetku!

Mi, inače, živimo u svijetu u kojem sve više dominira u politici kombinacija autokratije i populizma. Kao da se svijet privikao na takav običaj vladavine, pa su i reakcije na ta ponašanja postala rijetkost. U zemlji koja važi kao zaštitnica demokratije u svijetu predśednik države obećava 5.000 USD svakom punoljetnom građaninu ukoliko njegova stranka pobijedi na izborima za Kongres, čime se legalizuje korupcija. U Srbiji predśednik Srbije u predizbornoj kampanji, takođe, dijeli građanima Srbije preko milijardu eura državnog novca. Ali ni njima nije palo na pamet da pred izbore dupliraju minimalne plate i penzije, već dijele jednokratni novac. Iako je i taj jednokratni novac neodgovoran, jer će podići kratkoručnu tražnju i uticati na inflatorna kretanja. Onda možete misliti u kojoj mjeri će „euro model“ uticati na makroekonomska kretanja u Crnoj Gori. A još se i dodatno dijeli penzionerima po 100 eura kao jednokratna pomoć.

Kažu da je kletva: dabogda živio u vremenima u kojima se svaki dan dešavaju neke zanimljivosti (čitaj nepočinstva). Najnovija dešavanja oko glasanja o nepovjerenju spoksmenu parlamenta, koji je uobrazio da je vlasnik tog parlamenta, samo dodatno potvrđuje tezu o autoritarnosti i populizmu. A i riječi bivšeg gradonačelnika Beograda, pokojnog Bogdana Bogdanovića, da ako radikali dođu na vlast nikada ih nećete smijeniti demokratskim putem. A stranka Andrije Mandića je stvorena ispod radikalskog šinjela. Žalosno je koliko je sadašnja crnogorska vlast infantilna, umišljajući da će nakon izjave saučešća Mandića porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, zemlje EU, poput Nizozemske, Hrvatske i pribaltičkih zemalja, pristati da se zatvaraju poglavlja sa velikosrpskim i proruskim podržavaocem genocida na čelu parlamenta? Ne zaboravimo da su u Potočarima bili pripadnici nizozemskih mirovnih snaga UN i da Nizozemska još vuče traume zbog toga. Suckers!