Vlast koja mrzi državu kojom vlada

„Nacionalni identitet i dalje je privlačan i djelotvoran i mnogi ljudi ośećaju da zadovoljava njihove potrebe za kulturnim ispunjenjem, korijenima, sigurnošću i bratstvom. Mnogi su ljudi još uvijek spremnžrtvuju život. Konačno, nacije su povezane lancem uspomena, mitova i simbola do širokog, trajnog tipa zajednice, etnije, i upravo im to daje jedinstven karakter i vlast nad ośećajem i imaginacijom mnogih ljudi“.

A.D. Smith, U odbranu nacije/In Defence of the Nation, 1966/97.

Da bi shvatili razmjere gluposti i neobrazovanja vladajućih struktura i onih koji im daju legitimitet potrebno je razjasniti neke pojmove koji u nauci odavno ne predstavljaju predmet sporenja. Za početak, za razliku od države i državljanstva narod, nacija i nacionalnost nijesu ustavno-pravne kategorije. Pripadnost narodu ili naciji je slobodna i izvan je zakonskih okvira bilo koje države. Nacija je narod koji ima svoju državu koja nosi njegovo narodno ime i čijim ustavom je precizirano da je ta država matična država ili domovina određenog naroda. To je opšteprihvaćena definicija koja ima na stotine praktičnih potvrda i ne bi smjela biti predmet spora. Kao što u nauci nema spora kad je u pitanju stav Maksa Vebera, njemačkog pravnika, ekonomiste, istoričara, sociologa i političara, da naciju čini subjektivno vjerovanje u zajedničko porijeklo (Weber, 1922). Zablude o genetskom porijeklu, haplogrupama i sl, što dominira na našim prostorima su notorne gluposti. Nijedna nacija sa prostora bivše Jugoslavije nema homogeno etničko porijeklo, naprotiv, broj etniciteta od kojih potiču uvijek prelazi dvocifren broj.

TEORIJA NACIJE I NACIONALNOG IDENTITEA

U teoriji nacije i nacionalnog identiteta izdvajaju se četiri naučna verifikovanja, koja rasvjetljavaju pomenute pojmove:

- Primordijalizam,

- Instrumentalizam,

- Konstruktivizam,

- Funkcionilazim.

Primordijalizam polazi od načela da je nacionalni identitet fiksan i trajan, nepromjenljiv u toku života, da se stiče rođenjem, prađedovskim naslijeđem, mitovima, zajedničkom istorijom, zajedničkom borbom za opstanak, itd. Instrumentalizam, kao druga krajnost, zastupa stav da jei da se odazovu pozivu nacije i da za nju nacionalni identitet promjenljiv i fluidan (birth – choice continuum). Savremena istraživanja nacionalnog identiteta nemaju u osnovi jednu teoriju, niti zastupaju jednu od ove dvije krajnosti i uglavnom su bazirana na kritikama primordijalističkog pristupa, za što mi u Crnoj Gori svjedočimo višekratnom promjenom nacionalnog identiteta u okviru jedne te iste generacije.

Konstruktivistički pristup kombinuje pojedine aspekte instrumentalističkog i primordijalističkog objašnjenja nacionalnog identiteta, smatrajući da se on konstruiše tokom života, uticajem porodice, obrazovanja, socijalnog okruženja, da je stvar izbora pojedinca, ali i da je često proizvod dubokih naslijeđenih i nepromjenjivih veza. Situacionistički pristup naglašava društveni značaj za definisanje i intenzitet nacionalnog identiteta, odnosno da različite društvene okolnosti potenciraju razvijanje nacionalnog identiteta kod svakog pojedinca.

UTICAJ POLITIKE NA PROMJENU IDENTITETA

Nije mi namjera da dociram na temu nacionalnog identiteta, namjera mi je da demistifikujem ubjeđenja mnogih u Crnoj Gori da oni znaju nacionalni identitet svojih predaka u vremenu kad nije ni bilo nacija, da na osnovu izvučenih rečenica donose opšte zaključke, da nečija umjetnička djela smatraju dokazom identiteta čitavog naroda i sijaset drugih gluposti. Posebno je infantilno izvlačiti pojedine periode iz prošlosti svoje zemlje i na osnovu toga zakucavati navodne istine, kad je jasno da na nacionalni identitet utiču različite okolnosti, kad je politika vlasti često davala ton ośećanjima građana. Zar nam bliža istorija iz devedestih godina XX stoljeća rječito ne govori na koji način zvanična politika, obrazovanje, crkva, ... mogu promijeniti nacionalni identitet za 180 stepeni. Śetite se javnih izjava političara „do sada sam se izjašnjavao kao Crnogorac, na sljedećem popisu ću se izjasniti kao Srbin“! To bi se moglo podvesti pod teoriju funkcionalnosti nacionalnog identiteta, kada pojedinac procjenjuje racionalnost pripadnosti nacionalnom identitetu, koji često mogu biti i posljedica, iskreno ili ne, promjene ubjeđenja uticajem raznih okolnosti.

Francuski filozof Ernest Renan (1823.–1892.) je u vremenu formiranja evropskih nacija i nacionalnih država pokušao odgovoriti na pitanje: što je nacija. U svom predavanju na Sorboni, iznosio je uobičajena pitanja o naciji i zatim ih pobijao. Po njemu, sve moderne nacije u svijetu imaju svoju etničku raznolikost. Tako je francuska nacija nastala od keltsko-ibersko-germanskih etničkih grupa, njemačka je nacija nastala od germansko-keltsko-slovenskih etničkih grupa, dok je nastanak italijanske nacije, zbog različitog etničkog sastava, nemoguće utvrditi. Nacija nije identična s jezikom, ni religijom, zaključuje Renan. A zatim je donio ovu definiciju o naciji: „Nacija je jedna duša, jedan duhovni princip. Dvije pojave, koje su u osnovi samo jedna, čine ovu dušu i ovaj duhovni princip. Jedna od njih pripada prošlosti, druga sadašnjosti. Jedna je zajednička imovina bogatog nasljedstva u śećanjima, druga je sadašnji dogovor, želja da se živi zajedno. Prema tome, nacija je velika solidarna zajednica, opterećena ośećajem žrtve koja je podnesena i žrtve koja će se još podnijeti. Ona je prošlost ali se, uza sve to, u sadašnjosti vidi u konkretnoj činjenici: u sporazumu jasno iskazane želje (ljudi) da se nastavi zajednički život“.

ZA DEMOKRATE DRŽAVA PARTIJSKI FEUD

I tu dolazimo do suštine: od koga zavisi da li će građani Crne Gore nastaviti zajednički život, ko je taj koji treba da obezbijedi emotivan odnos građana prema državi, kao preduslov svakog društva da teži napretku, ko je taj koji će motivisati građane da se žrtvuju za dobrobit svoje države, a u korist svih njenih građana? Da li se to postiže tako što se sa nivou vlasti delegitimiše postojanje suverene države, tako što se otvoreno radi u korist druge države, obezvrijeđuju državni simboli, koji bi trebalo da budu dio motivacije u odnosu prema sopstvenoj državi, od čije sudbine zavise sudbine njenih građana, traženjem u milenijumskoj istoriji države setence izgovorene od pojedinaca kojima se njena posebnost dovodi u pitanje, ... Na kraju, u kojoj to demokratiji se, u zemlji koja pledira da bude novi član EU, ne poštuju zakoni države u kojoj se vrši vlast? Što je demokratija do dosljedno poštovanje zakona i propisa, poštovanje ljudskih prava i sloboda?

Što je sljedeće? Da postavite čistačicu partijskih prostorija Demokrata na mjesto ministarke kulture i medija? Ministarka kulture, koja mentalno i obrazovno pripada ćacijima, treba da razvija kulturne temelje državnosti, da unaprijeđuje društvene obrasce i čini ih komplementarne evropskoj kulturi, da Crna Gora doprinese bogatstvu evropske kulture, da razvija vrijednosti evropske civilizacije... Zanimljivo je kako oni zamišljaju državu i svoj rukovodeći položaj u njoj? Ne kao obavezu da poštuju državu, građane Crne Gore, njene institucije, simbole, već kao feudalci koji nikome ne odgovaraju sem partijskom feudu. Grdno se varaju svi oni u Crnoj Gori da im takvi mogu donijeti boljitak dok ih šibicare i kupuju jeftinim demagogijama. Nećete vi imati nikakve koristi od toga što će ministarka kulture ili još neki pametnjakovići razviti zastavu koju po zakonu nije moguće razviti, imaćete samo državni provizorijum u kojem svako može da radi što hoće, da arči vaš novac, da putuju turistički o vašem trošku, sve sa tjelohraniteljima na državnim jaslama... jer ako je moguće u nečemu kršiti zakone onda je moguće u svemu. A nije rečeno ni da nećete sami postati žrtve te bahatosti.

DAJTE BILO KOJU SLIKU SA TROBJOKOM NA DVORU NA CETINJU

Zakon o državnim simbolima i danu državnosi Crne Gore (Službeni list Crne Gore, br. 073/10 od 10.12.2010, 040/11 od 08.08.2011, 034/19 od 21.06.2019, 047/19 od 12.08.2019) propisuje 1. Grb, Član 4: „Grb Crne Gore (u daljem tekstu: Grb) je u obliku zlatnog krunisanog dvoglavog orla, uzdignutih krila u poletu, sa skiptrom u desnoj i šarom u lijevoj kandži na crvenoj osnovi. Na prsima orla je štit sa zlatnim lavom u prolazu. Lav je na zelenom polju sa plavom pozadinom. Kruna iznad orlovskih glava i skiptar su zlatni sa krstom na vrhu. Šar je plavi sa zlatnim okovom i krstom.

2. Zastava, Član 5: Zastava Crne Gore (u daljem tekstu: Zastava) crvene je boje, sa Grbom na sredini i zlatnim obrubom. Odnos dužine i širine zastave je dva prema jedan. Grb na zastavi zauzima 2/3 visine zastave. Središnja tačka Grba poklapa se sa tačkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave. Širina zlatnog obruba je 1/20 užeg dijela zastave.

3. Himna, Član 6: Himna Crne Gore (u daljem tekstu: Himna) jeste „Oj svijetla majska zoro“. Tekst Himne glasi: „Oj svijetla majska zoro, Majko naša Crna Goro, Sinovi smo tvog stijenja i čuvari tvog poštenja. Volimo vas, brda tvrda, i stravične vaše klance koji nikad ne poznaše sramotnoga ropstva lance. Dok lovćenskoj našoj misli naša sloga daje krila, biće gorda, biće slavna domovina naša mila. Rijeka će naših vala, uskačući u dva mora, glas nositi okeanu, da je vječna Crna Gora“.

VI KAZNENE ODREDBE

Član 29: Novčanom kaznom od 1.000 eura do 20.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, ako: 1) upotrijebi Grb i Zastavu u obliku i sadržini suprotno čl. 4 i 5 ovog zakona; ...

Obzirom da je novac izgubio vrijednost u potonjih 5-6 godina, kazne bi trebalo duplirati, a one koji ne poštuju državne simbole smijeniti sa svih položaja, jer ne zaslužuju da budu vlast u zemlji koju ne poštuju. Žalosno je da o istoriji svoje zemlje uče iz srpske Vikipedije, umjesto da čitaju ozbiljne crnogorske istoričare. Ne znaju ni da „Onamo, onamo“ nikada nije bila crnogorska himna, već „Ubavoj nam Crnoj Gori“, u kojoj nema pomena o srpstvu i Srbima, kao i da član 39. Ustava Crne Gore iz 1905. nema veze sa bojama zastave. Ili ste nepismeni ćaci? Dajte bilo koju sliku sa trobojkom na dvoru na Cetinju, Kruševcu, ili bilo kojem! Ja ih vama postavljam uz ovaj tekst sa državnom zastavom Knjaževine/Kraljevine i iz 1900. godine i iz 1910, iz avgusta mjeseca, kad je proglašena Kraljevina. A i sa Skadra kad je osvojen 1913. i sa mnogih ratišta. To o alaj barjaku pričajte maloj đeci, je li srpska zastava na Ceru, Kajmakčalanu, Solunskom frontu, ... bio alaj barjak?

Pogledajte te slike pa objasnite i sebi i nama kakav problem imate sa zastavom koja je proslavila Crnu Goru kao jedino slobodno ostrvo u moru Otomanskog carstva? To što je nije odobrio sultan Mahmud II?