,,SLUČAJ MEDENICE”: Zloupotreba državne sile u političke svrhe

Kao da su u prethodnih nekoliko dana crnogorski sektor bezbjednosti i crnogorsko pravosuđe pogodili projektili velike razorne moći, pa su se otvorili krateri koji razotkrivaju djelove istine o čelnicima policije, tužilaštva, kao i o pojedinim sudijama...

Pravih projektila, srećom, nije bilo. Ali jeste velike lomljave ugleda institucija, povrijeđenih ličnih sujeta, kao i otkrivanja prljavih detalja, davno izbisanih iz nečijih zvaničnih biografija. Ali i drastičnih, nezakonitih postupanja policije, da bi se zataškale neprijatne istine.  

RAZOTKRIVANJE 

Nekoliko video zapisa Miloša Medenice i jedno pismo Vesne Medenice otvorili su Pandorinu kutiju. I, mora se priznati: majka Vesna i sin Miloš razotkrili su mnogo, sve pokušavajući da govore o svojoj nevinosti, nastojeći da glume žrtve.  

Nema ovđe nevinih, nema naivnih. Vesna Medenica je bila decenijama u vrhu sudstva i tužilaštva i mogla je stvoriti infrastrukturu poslušnih. I mogla je omogućiti sinu Milošu da radi stvari mimo zakona, nekažnjeno.  

Zato su u pravu oni koji kažu da je zakašnjela istina, ponekad gotova – neistina. Međutim, pokazalo se da su Medenice, svako na svoj način, otkrile ružno lice čelnika bezbjednosnog sektora, ali i tužilaštva.  

Prvo je Miloš Medenica video zapisima – pravim ili uz pomoć vještačke inteligencije, sasvim svejedno – počeo je da razobličava nesposobnost vrha Uprave policije.

I odmah se - kao odgovor - krenulo sa bizarnim policijskim akcijama, sve sa namjerom da se skrene pažnja javnosti. Pa tako, dok se ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović u jednoj televizijskoj emisiji mukom mučio da objasni neobjašnjivo, brzinski je - i to uz veliku pompu - uhapšen biznismen Veselin Barović.  

A, onda, kad se razdanilo – ništa; nađen neki šaržer, zaostao kod zna od kada, pa je Barović otišao kući.  

STRATEGIJA POLICIJE

Ali, efekat je postignut: stvaranje straha da, kad god  se to svrsne vrhu policije ili čelnicima Demokrata, policija može zakucati na svačija vrata. I već tada je bilo jasno da banalno skretanje pažnje policijskom akcijom, nije incident – nego obrazac zloupotrebe državnog aparata sile.  

I moglo se naslutiti da će  – kada je Miloš Medenica javnosti otkrio ono što je policija htjela da prikrije: obračun klanova u centru Nikšića – uslijediti neko spektakularno hapšenje.  

Da, čekala se policijska reakcija. Ali je malo ko očekivao da će u petak - u akciji targetiranja Aca Đukanovića – gledati u centru Podgorice scene nalik onima iz vremena diktature Pinočea u Čileu sedamdsetih godina prošlog vijeka. Da pripadnici Posebne jedinice policije - sve sa fantomkama i naoružani dugim cijevima – bezobzirno upadaju u poslovni prostor privatne banke, da postrojavaju klijente u banci, da pretresaju čak i zaštitare banke...  

I niko nije htio, ili nije smio, javno ad postavi pitanje: zašto je Lazar Šćepanović angažovao za pretrese Posebnu jedinicu policije koja je ovlašćena za najsloženije bezbjednosne zadatke, uključujući suzbijanje terorizma ili rješavanje talačkih kriza...

KAD ZAVLADA MUČNE SLIKE  

Slika ona dva zaštitara ili portira banke koji stoje sa rukama u vis, licima okrenutih zidu, tako podsjeća na ono postrojavanje Turaka u vremenu lova na vještice nakon jedne tuče na Zabjelu.  

Nije to slučajna podudarnost, već matrica totalitarnog ponašanja: Lazar Šćepanović, uz podršku vrha Bečićevih Demokrata, svoju poziciju je shvatio - kao da je on vrhovni gospodar sudbina svih u Crnoj Gori!   

I zato je komandovao da u Nikšiću, prilikom petosatnog pretresa kuće Aca Đukanovića u Rastocima, budu angažovani čak i psi tragači! Da bi, na kraju, pronašli oružje su koje je bilo ili pokojnog Đukanovićevog oca Radovana, ili brata višestrukog crnogorskog premijera Mila Đukanovića, dva neka stara pancira, jedan dvogled i nešto municije...  

Ali, znalo se i tada da će biti Aco Đukanović biti zadržan prvo 72 sata, i znalo se da će istražni sudija morati da odredi pritvor od 30 dana. Bez obzira ima li osnova, bez obzira na to što je u identičnom slučaju u Ulcinju čovjek nije ni privođen.     

Tako to biva u ovoj novoj ,,oslobođenoj” Crnoj Gori: tužilaštvo i sudovi rade po naredbi politike i partijskih lidera.  

NOVOVIĆ, KOVAČEVIĆ, RADONJIĆ

Ali nije tu bio kraj razotkrivanja politizacije i zloupotrebe državnih institucija.  

Progovorila je - ne video klipom, nego otvorenim pismom - Vesna Medenica, žena koja je tri decenije upravljala i sudstvom i tužilaštvom. I očito je da bivša vrhovna sutkinja i tužiteljka puno toga zna, da su joj dostupna i dokumenta ANB-a, kao i zapisi sa mjera tajnog nadzora.  

Pa je, direktno, optužila one koje smatra odgovornim za njeno utamničenje.  

Prije svega specijalnog tužioca Vladimira Novovića da je kao mladi pravnik ili pripravnik muljao sa drogom u nekom stanu pod Ljubovićom. Da je – još gore – kao sudija dogovarao presude, čak i one za najteže zločine, poput ubistva braće Ćulafić. Ali i da je enormno zaradio beskrupulozno prodajući stan koji je, kao sudija, dobio pod povlašćenim uslovima.  

Medenica je prozvala i sudiju Vesnu Kovačević koja je nju osudila na desetogodišnju kaznu zatvora, tvrdeći da je bila popustljiva u nekim predmetima, da je dogovarala presude - zbog biznisa njenog muža sa operativno interesantnom braćom Radulović.  

Najgore je, ipak, prozvala specijalnog tužioca Vukasa Radonjića. Ne toliko zbog zloupotrebe položaja, već iz onog ljudskog ugla, crnogorskog čojstva. Zaista: ako je Vesna Medenica dala krv prilikom operacije majke Vukasa Radonjića, zar onda o karakteru specijalnog tužioca najbolje ne govori podatak da se nije izuzeo iz predmeta već da je potpisao optužnicu?  

SAKRIVANJE IZA INSTITUCIJA  

Specijalni tužilac Vukas Radonjić je oćutao udarac Vesne Medenice. Sudija Vesna Kovačević je odbacila optužbe. A glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je negirao priču - istu veče. Ali ne svojim imenom i prezimenom, već se zaklonio iza institucije na čijem je čelu – saopštenjem se oglasilo – Specijalno državno tužilaštvo.  

Je li to ogledalo morala glavnog specijalnog tužioca: da se na optužbe iz vremena kada je bio sudija – brani autoritetom SDT-a?  

Ali, tako mu može biti, i Novoviću i Kovačević i Radonjiću, kao i drugim čelnicima crnogorskog pravosuđa: sve dok su poslušni, dok izvršavaju naredbe vrha čelnika bezbjednosnog sektora i političkih funkcionera partija vlasti.  

Jer vlast je vlast, a strah od gubitka moći je – baš veliki strah. Pitanje je samo, da li će građanska Crna Gora sve to tiho pratiti, bez stvarne reakcije, bez zrna otpora partitokratiji i zloupotrebama državnog aparata. Ili će čekati kao u onoj pjesmi Jove Jovanovića Zmaja.  

Znate ono: još nije vrijeme, još nije vrijeme, još nije vrijeme... Sad je dockan!