Protivteroristička jedinica Demokrata protiv slobodnih građana – ulica i stanica

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

O djelovanju Demokrata i njihovoj zloupotrebi bezbjednosnog aparata već se sve zna. Jedino građani i strukture koje imaju finansijske i društvene koristi od njihovog neodgovornog, nezakonitog i politički motivisanog djelovanja to ne vide ili se prave da ne vide. Još jedan od razloga zbog kojih se njihovo djelovanje previđa svakako je i uplašenost građana od njihovog javnog targetiranja i blaćenja, pri čemu ne prezaju od zloupotrebe državnog aparata i najgore tabloidne kampanje u obračunu protiv neistomišljenika i kritičara.

I njihov odnos prema Cetinju i građanima Cetinja uklapa se u navedeni obrazac djelovanja, što je potvrđeno tokom januarskog masakra i njihovim odnosom prema protestima i građanima koji su tražili odgovornost i istinu u vezi s masovnim zločinima na Cetinju. Građane koji su tražili pravdu i odgovornost za nevino izgubljene živote svojih sugrađana Demokrate su proglašavale kriminalcima i saradnicima kriminalaca, što opet dovoljno govori o njihovoj bestijalnosti i nemoralnosti.

Dodatni problem je što se, izgleda, takav odnos i djelovanje Demokrata prenio i na policijske službenike koje šalju na Cetinje. A šalju ih samo nakon što se dogode masovni zločini ili obračuni kriminalnih klanova. Zadrže ih petnaestak dana, tokom kojih, umjesto rješavanja problema, uglavnom maltretiraju slobodne građane.

Naime, nakon svakog obračuna kriminalnih klanova, Demokrate šalju Protivterorističku jedinicu policije i veći broj policijskih službenika i inspektora na Cetinje. I tih petnaestak dana, koliko je potrebno da se Demokrate prave da rade nešto mimo progona političkih protivnika, odnosno da se prave da preduzimaju određene mjere i radnje, slobodni građani Cetinja doživljavaju razna uznemiravanja. Sve to, naravno, traje dok ne prođe medijska pažnja posvećena tim događajima i dok ih ne potisnu drugi događaji i afere, nakon čega svi ti službenici bezbjednosti, na znak Demokrata, napuštaju Cetinje.

U tih petnaestak dana slobodni građani Cetinja izloženi su nizu neprijatnih situacija - od zaustavljanja i detaljnog pregleda vozila i stvari do presretanja tokom dnevnih i noćnih šetnji, kad inspektor u civilnom vozilu stane pored vas, obrati vam se iz vozila sa spuštenim staklom i zatraži od vas identifikaciona dokumenta bez ikakvog razloga, uz pitanja što radite i đe živite. Do toga da vas zaustave, izvedu iz kola i javno, pred svima, u Cetinju, đe se sve zna i đe svako svakoga zna, malterira i pretresa na očigled ostalih sugrađana, izlažući neprijatnoj situaciji uglavnom one koji nemaju nikakve veze s kriminalom i kriminalnim aktivnostima, a što smo na svojoj koži ośetili moji prijatelji, kumovi, bliski članovi porodice i ja.

Nakon našeg povratka s mora, u večernjim satima, u ljeto 2024. godine zaustavila nas je ispred nekadašnjeg Vojnog stana na Cetinju Protivteroristička jedinica policije u okviru njihove rutinske kontrole. Pogodite, poslati su u Prijestonicu upravo nakon jednog od obračuna kriminalnih klanova, odnosno bombaškog napada sa smrtnim ishodom. Nakon standardne procedure uzimanja dokumenata došlo je do komentara osobe sa zadnjeg śedišta, upućenog osobama u vozilu, a ne službenicima PTJ: „A što je ovo? Dati neće sad da nas pretresaju“, nakon čega počinje neprofesionalno ponašanje službenika PTJ i nepotrebno maltretiranje. Uz viku i agresivno ponašanje naređuju prvo osobi koja je ovo kazala da izađe iz vozila, a zatim i nama ostalima da izađemo i zauzmemo položaj za pregled lica, što smo i uradili uz naša neprekidna pitanja zašto to rade i objašnjenja da za tim nema potrebe jer niko od nas nije bezbjednosno niti operativno interesantno lice.

Međutim, nastavili su s agresivnim ponašanjem, uz neprimjerene opaske koje su uključivale neosnovane optužbe da u vozilu držimo ili koristimo opojne droge, zatim ubacivanje glave kroz prozor vozila dok smo stajali u položaju za pretres, s rukama oslonjenim na vozilo i raširenih nogu, pa sve do zadavanja dva udarca u predjelu lica, udaranja po nogama i, na kraju, zavrtanja ruke, udarca u zadnji dio koljena i obaranja na trotoar.

Sve ove radnje pratile su verbalne opaske. Na primjer, kada im je predočeno da su neki od nas profesori i da smo savjesni i uzorni građani, odgovarali su: „Svi ste vi akademski građani, a svaki drugi dan pucaju bombe po Cetinju“, uz dodatne slične komentare i neprekidno ćutkanje i unošenje u lice, ne dozvoljavajući nam da progovorimo niti da se javimo na telefone koji su zvonili.

Takvo njihovo ponašanje trajalo je između pola sata i sat vremena – dok su čekali da dođe redovna policija s alkotestovima, kao i dok su obavljali naše bezbjednosne provjere.

Nakon njihovog neprofesionalnog i nezakonitog ponašanja, i nakon što smo se smirili jer smo uviđeli da pokušavaju da nas isprovociraju kako bi dobili povod da primijene fizičku silu, što su u manjoj mjeri već i učinili, rekao sam da, nakon što izvrše sve provjere i utvrde da nijesmo OIL i BIL, već slobodni građani koji ne pristaju na takvo njihovo ponašanje i urušavanje građanskog dostojanstva, te nakon svih mogućih provjera kojima će potvrditi da smo savjesni i uzorni građani, od njih zahtijevam da nam pokažu službene legitimacije i saopšte svoja imena kako bismo znali ko su i zbog čega se tako ponašaju prema nama. Nakon mojih komentara i zahtjeva odlučili su da me privedu zbog ometanja službenog lica u vršenju službene dužnosti. Ostalim licima koja su bila sa mnom vratili su dokumenta i pustili ih, a mene su priveli zbog navedenog prekršaja i odveli u stanicu.

U stanici sam proveo nekih dva sata, prvo u jednoj prostoriji, na slomljenoj stolici, uz obavezno prisustvo jednog pripadnika PTJ, koji je sve vrijeme stajao pored mene s pogledom uperenim direktno u mene. Smjenjivali su se s vremena na vrijeme u očiglednom dežurstvu, da bismo potom prešli u prostoriju s drugim policajcima, koji su bili više nego korektni. Nakon što sam s njima uspostavio normalnu komunikaciju i opuštenu atmosferu, ponovo sam odveden u prostoriju sa slomljenom stolicom i jednim pripadnikom PTJ, uz komentar da sam se opustio i da nijesam doveden u stanicu da bih se s njima opuštao.

U takvoj atmosferi dočekali smo dolazak tužiteljke, koja je bila vidno iznenađena zašto su me uopšte priveli. Pokušali su zatim da me naćeraju da potpišem iskaz o krivici, što sam uporno odbijao, tvrdeći upravo suprotno – da nijesam ja njih ometao i omalovažavao, već da su se oni ponašali neprofesionalno, nezakonito, agresivno i provokatorski.

Pošto nijesu uspjeli da me naćeraju da potpišem priznanje krivice, odveden sam u prostoriju za spavanje, đe sam ostao do śutradan, do 16 sati, kada su me službenim vozilom odveli u Prekršajni sud u Podgorici.

Ovo je samo jedan od primjera djelovanja i ponašanja pripadnika PTJ kad ih Demokrate pošalju na Cetinje da održavaju red i mir i učine život građana Cetinja sigurnijim. Umjesto sigurnosti, građani dobijaju maltretiranje, uznemiravanje i izlaganje neprijatnim situacijama. Posebno zabrinjava činjenica da se takvo postupanje prema građanima koji nemaju nikakve veze s kriminalom pokušava predstaviti kao redovan i zakonit policijski rad. Izgleda da država i društvo pod Demokratama postaju bezbjedniji tako što se nakon svakog obračuna kriminalnih klanova stvara privid odlučne borbe protiv kriminala uznemiravanjem i maltretiranjem onih koji s tim obračunima nemaju nikakve veze.

Sve se to zataškava, prećutkuje i institucionalno brani, što će biti predočeno u sljedećoj kolumni, u kojoj će biti riječi o ponašanju službenika PTJ u sudnici, njihovim lažnim iskazima i prikrivanju dokaza od strane drugih službenika policije, odnosno video-snimka događaja koji bi potvrdio njihovo neprofesionalno, agresivno i nezakonito ponašanje, kojim urušavaju dostojanstvo građana.