Laković i sufler otraga

07.03.

13:20h

Najbizarniji trenutak koji superiorno oslikava sa kim se posla ima, desio se juče u Skupštini Crne Gore. I gurnuo Miša Lakovića u legendu. 

To je trenutak koji će u političkom vremeplovu Crne Gore, najplastičnije objasniti kakva je družina jednog martovskog dana 2026. godine izglasala najneustavniji, najnezakonitiji zakon od kada se isti donose. Širom svijeta. I u Montenegru. 

Ovako ide scena.

Poslanik Mišo Laković priča, najpravničkiju, normalnu, jedino moguću (da oproste Satler i EU koji upozore, a onda ćute-samo da Rusi ne dođu) priču, a ona poslanica koja je babi izmakla stolicu, iza leđa šefu svog poslaničkog kluba, čovjeku od digniteta, koji upravo u tim trenucima spašava čast PES-a, signalizira predsjedavajućoj i rukama i na glas-da mu skrati izlaganje. Nervira je, jer mu je sve badava. 

Naredio Mickey.

Poslanik V.Č. koji nije S.Č. ćutao je. Ni glasa. Nije davao Zdenki signal da odsvira time out. 

Čuo je Laković glasove iza leđa, pošto nema oči otpozadi, mi smo za njega vidjeli ostalo. I niko se zgrozio nije. Jer zgražavanje ište iznenađenost. 

Tužno je to što smo imali očekivanost, koja je u životu uvijek lišena reakcije-gađenja, tjeranja na političku i ljudsku odvratnost. 

Sve je stalo u jednu misao posmatrača.

A misao pretočena u riječi glasi: “Mičite nam Miša, smora, dosadu, neznalicu i izdajnika, saradnike mafije i DPS-a”, riječi koje će u partijskom saopštenju PES-a dobiti prevod koji glas: "To su demokratska dostignuća PES-a, na koja je ponosan, gdje svako može svoj stav da izrazi". 

Bravo, Milojko.

Putuj Lakoviću, saradniku svih što štite mafiju. Putuj sa DPS-om, Mugošom, Zirojevićem, Milanom, minus Dritanom.

Trt, Milojka.

Snimak je to koji će, siguran sam, kao sekvenca postati paradigma neprosvijećene pameti koja obnaša dnevnu politiku u vremenima koja dolaze. I odslikavaće na genijalan način unutrašnje biće crnogorskog homopoliticusa kada mu zapadne prilika koja liči na izmicanje stolice, ne babi, već društvu, zakonitosti, normalnosti.

P.S: "Danas više nema pouzdanog sveta, sve su rasulo, pokvarilo. Neki ljudi su čekovi bez pokrića". Pekić, “Zlatno runo”.

P.S.1: "Kad put vodi u ambis, svejedno je idete li njime sredinom, levom ili desnom stranom. Jedino praktično pitanje je brzina. Ne morate baš trčati". 

Pekić,“Vreme reči”.

P.S. 2: Trčati… kao poslanica koja upozorava Zdenku Popović, izmičući PES-ovu stolicu u parlamentu, i to bas čovjeku koji je u toj partiji bio onaj koji je trebao da ređa i stolice i one koji bi trebalo da sjednu u njih.