Kad politička nenormalnost postane crnogorska svakodnevica
Neki će reći - kakve paradoksalne slike. Ali, to nije apsurd već zakonomjerni slijed događaja: oni što su 21. maja 2006. godine tugovali kada je Crna Gora postala nezavisna, danas su čelnici vlasti u nezavisnoj Crnoj Gori. Zato i ne treba da čudi što su, baš na Dan pobjede, dvojica momaka u Kolašinu – rizikovali vlastite živote ili makar teže povrede - penjući se preko strmog brda samo da bi skinuli transparent na kojem je vlikim crvenim slovima bilo ispisana ona slavna poruka za Crnu Goru: ,,da je vječna“. Kakav je to poraz ljudskosti, negacija morala: da momci koji su rođeni i žive u Crnoj Gore ne žele da postoji Crna Gora. Treba li da čudi da je jedan od tih poništivača Crne Gore istaknuti član Demokrata, Alekse Bečića?

U politički i pravno uređenim državama, policija locira i prati kriminalce. U Crnoj Gori, državi na pragu ulaska u Evropsku uniju, kriminalci lociraju i prate policajce?!
To smo ekskluzivno saznali 9. maja, na Dan pobjede, na vanrednoj sjednici koju je organizovala Uprava policije. Sve da bi se javnosti pohvalila kako su otkrili trojicu kriminalaca koji su tragače, GPS trakere – ili kako se to već zove – stavljali na policijska auta kako bi pratili njihova kretanja.
,,OPERATIKA TAKTIKE”
,,Složena, operativno-taktička akcija", kako je to slavodobitno obznanio čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović, sprovedena je, pazite sad, prvo uz saradnju službenika Sektora za borbu protiv kriminala, pa onda uz pomoć policijaca regionalnog policijskog centra ,,Jug“, pa onda uz podršku specijalaca iz Posebne jedinice policije....
I na kraju: dvojica kriminalaca iz Herceg Novog su iza rešetaka, treći, takođe iz Novog, je u bjekstvu.
Pa i nije baš da je razmontirana Koza nostra, Sinaloa Kartel, Kamora ili neka tako velika kriminalna organizacija. Niti je policijskom akcijom spriječena neka likvidacija ili razjašnjeno neko staro ubistvo...
Zašto je onda Lazar Šćepanović brzinski organizovao vanrednu press konferenciju; zašto je okupio policijske čelnike da stanu u vrstu pored njega, a samo je on pričao, da ne kažem, galamio držeći lekcije?
KAD POLICIJA KOMANDUJE SUDOVIMA
Jedan motiv je lako otkriti: nemoćan da se pohvali hvatanjem Miloša Medenice koji razara sliku o časnosti policijskog vrha; nesposoban da spriječi poruge jer je razotkriven da koristi ,,majbah“ radi podilaženja vlastitom egu – Lazar Šćepanović je pokušao da vanrednom konferencijom skrene fokus javnosti sa onoga što, gotovo svakodnevno, razotkriva odbjegli, prvostepeno osuđeni kriminalac.
Ali, drugi motiv je mnogo važniji i društveno opasniji. U namjeri da vlastiti poljuljani ugled povrati, Lazar Šćepanović je posegnuo sa traženjem krivaca za neuspješne policijske akcije. Pa je ispalo je da su za neuspjehe policije - nije kriva policija.
Direktor Uprave policije, čovjek iz izvršne vlasti, prvo je drvlje i kamenje bacio na – sudsku vlast. Ustvrdio je Šćepanović da sudovi pomažu kriminalu jer ne donose presude u zakonskim rokovima. I, još gore, sudovi da brane kriminalce time što ih puštaju iz pritvora kad istekne zakonski rok.
Zato je Šćepanović sebi dao pravo da savjetuje, da ne moraju da se baš drže zakona kao pijan plota, već da naprave neki balans...
-Pravosudne institucije da naprave balans između prava osumnjičenih i prava žrtava i zaštite javnog interesa, da urade sve što je u njihovoj moći da se članovi kriminalnih grupa, zbog nedonošenja presuda ne nalaze na slobodi – predložio je direktor Uprave policije.
VLAST I ČAST
Da li je iko savjetovao direktora Uprave policije da nije baš uputno da čovjek iz izvršne vlasti daje savjete ljudima iz pravosuđa?
Očigledno da nije.
Da li je direktor Uprave policije zaista zna metode policijske borbe protiv mafije; je li svjestan koliko je neophodna dobra saradnja policije i tužilaštva, ali i koliko je bitna – nezavisnost pravosuđa?
Očigledno da ne zna.
Čuveni sudija Đovani Falkone, čovjek koji je glavom platio borbu protiv mafije, jednom je kazao: ,,Shvatićete da je mafija unutar države onda kada vlast počne da napada pravosuđe".
Lazar Šćepanović je policijska vlast. Ali ga očito nije briga za savjete, niti se zadržao na savjetima.
,,MALI NAM JE ZATVOR - SPUŽ”
Na Dan pobjede je objavio da će da pobijedi sve sve kriminalce u Crnoj Gori i da će da ih pošalje – u zatvor. Ako bude mjesta - u Spuž, ako ne bude mjesta, predložio je Šćepanović ministru Bojanu Božoviću što treba da radi.
- Zato predlažem ministru pravde da sagradi novi zatvor, jer neće biti mjesta u ovom ZIKS-u jer ih puštaju svako malo iz pritvora – grmio je Šćepanović na vanrednoj konferenciji za medije.
Tako ljudi iz izvršne vlasti – ne samo da naređuju sudskoj vlasti – već i ljudima iz vrha Vlade Crne Gore.
ĆUTANJE IZ PRAVOSUĐA I VLADE
Ministar pravde se nije oglašavao nakon Šćepanovićeve izliva savjeta. Valjda je - znajući da iza direktora Uprave policije čvrsto stoje Demokrate Alekse Bečića – odlučio da tihuje, kako se i on ne bi našao na listi za politički odstrijel..
Ali zašto su ćutali u Sudskom savjetu, koji bi trebalo da ocjenjuje postupanje sudova; zašto se nijesu oglasili iz Udruženja sudija kada sudsku vlast napadaju ljudi iz izvršne vlasti? Zbog čega je tihovala predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić na oštre kvalifikacije da sudovi pomažu organizovani kriminal?
Kako god, koji god bili razlozi, sve to dočarava sliku – ne samo partijski monopolizovanog bezbjednosnog sektora – već još gore: današnje Crne Gore u kojoj je politička opskurnost i nenormalnost postala naša svakodnevica.
Da, upravo tako. U Crnoj Gori koja je na korak od ulaska u Evropsku uniju izgleda da je sasvim normalno da Vlada Milojka Spajića u budžet za 2026. godinu ne uvrsti obilježavanje 20 godina od obnove nezavisnosti!
Ili da ministarka kulture i medija Tamara Vujović raspiše konkurs za, citiram, ,,izbor originalne muzičke kompozicije povodom obilježavanja 20 godina obnove nezavisnosti“, a da je posljednji rok za prijavu 29. maj – punih osam dana nakon što već bude obilježen Dan nezavisnosti?!
Da, sve je to ta nenormalnost kmoja postaje crnogorska realnost. I zato u današnjoj Crnoj Gori niko ne odgovara kada – pred očima policije - nestane kip četničkog koljača Pavla Đurišića ili kad – opet pred očima policije – četnički simpatizeri napadnu novinare i fotoreportere koji su snimali crkveno-političko slavljenje fašizma.
Da, to je današnja Crna Gora u kojoj je, izgleda, prirodno da crnogorski ministar odbrane mjesecima ne reaguje kad mu vojnici pjevaju ratnom zločincu i kvislingu Draži Mihailoviću...
Neki će reći - kakve apsurdne slike. Ali, to nije apsurd već zakonomjerni slijed događaja: oni što su 21. maja 2006. godine tugovali kada je Crna Gora postala nezavisna, danas su čelnici vlasti u nezavisnoj Crnoj Gori.
SLIKE SAVREMENE CRNE GORE
Zato i ne treba da čudi što su, baš na Dan pobjede, dvojica momaka u Kolašinu, istaknuti članovi Demokrata, partije vlasti – rizikovali vlastite živote ili makar teže povrede - penjući se preko strmog brda samo da bi skinuli transparent na kojem je vlikim crvenim slovima bilo ispisana ona slavna poruka za Crnu Goru: ,,da je vječna“.
Kakav je to poraz ljudskosti, negacija morala: da momci koji su rođeni i žive u Crnoj Gore ne žele da postoji Crna Gora. I treba li da čudi da je jedan od tih poništivača Crne Gore istaknuti član Demokrata, Alekse Bečića?
Demokrata koji ovog puta nijesu tražili da policija ili direktor Uprave policije reaguje. Jer, politička nenormalnost je za njih koji su u vlasti - izgleda normalnost.
Samo, uprkos svemu, samo koji sat nakon što su simpatizeri Demokrata pokušali da ,,oburdaju" transparent, on je postavljen i ponosno stoji na brdu iznad Kolašina.