Je li današnja Crna Gora zaista spremna da sjutra bude članica Evropske unije?

Što se tiče Evropljana i njihovog pogleda na Crnu Goru – optimizma ne fali. Eto, prije neki dan, njemački kancelar Fridrih Merc je kazao da je ,,Crna Gora praktično već spremna za prijem u Evropsku uniju“.   

Izjava kancelara Merca došla je kao poručena za Milojka Spajića i ekipu iz vlasti: kao pouzdan dokaz da upravo oni vode državu pravo u Evropsku uniju.  

MOŽ’ DA BIDNE, NE MORA DA ZNAČI

Istini za volju, malo je ko je citirao kompletnu izjavu njemačkog kancelara. A trebalo je, jer je vrlo zanimljiva. Njemački premijer doslovce kaže: ,,Pitanje je da li ćemo države Zapadnog Balkana primiti sve odjednom, ili jednu za drugom. Postoje dobri razlozi - da se prime sve odjednom. Ali, postoje i dobri razlozi da se kaže - biće ipak primljena jedna za drugom...“

U prevodu: možda Crna Gora bude primljena prva, a možda i ne bude... Mora se priznati da je njemački kancelar podsjetio na one sofističke bravure, kada se namjerno ostave nejasnoće, da ih tumači kako ko želi.  

Ali, ovđe nema mjesta za neka tumačenja. Izjava Fridriha Merca otkriva očajničku potrebu evropskih lidera da se, nakon 13 godina zastoja, po svaku cijenu nastavi proces proširenja. I zato je Crna Gora idealan, ogledni, primjer; mala država od 600 hiljada stanovnika ne može – sve i da želi - da poremeti političku infrastrukturu Evropske Unije.  

A, opet, može da znači puno za rejtinge evropskih političara, koji su zbog toga spremni da zažmure na mnoge stvari u Crnoj Gori.

KAD DRŽAVA PRIPRIJETI

I baš da dugo, dugo žmure.   

Jer, pet-šest dana prije hvalospjeva koje je njemački kancelar uputio, ovđe je objavljena zastrašujuća vijest: direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost podnio je krivičnu prijavu protiv dvije novinarke Centra za istraživačko novinarstvo?!  

Formalno: Ivica Janović ih je okrivio za otkrivanje tajnih podataka. Neformalno ali stvarno: čelnik ANB-a je zloupotrijebio poziciju da zaprijeti svima u Crnoj Gori koji pokušavaju istraživati nepočinstva državnih čelnika.  

Zaboga, kako bi njemački kancelar reagovao da, recimo, Martin Jeger, šef BND-a, njemačke obavještajne službe, podnese krivične prijave protiv nekih njemačkih novinara?   

Ili, ipak, to pitanje ne treba postavljati? Jer, takva mogućnost – da šef tajne službe javno prijeti novivinarima - ne postoji u demokratskim društvima.    

Na žalost, ovđe je to djelić sumorne crnogorske svakodnevice. Pa tako Specijalno državno tužilaštvo može bez ikakvih poteškoća da progoni kritičke crnogorske medije, novinare i urednike tih medija, da ih pokušava kriminalizovati, prljavim otkrivanjem ličnih poruka i nezakonitim objavljivanjem poslovnih računa i prihoda.   

Ništa novo: prije tri godine je specijalni tužilac Miloš Šoškić pokušao da krininalizuje nekoliko crnogorskih novinara i novinarki, i jednog nagrađivanog pisca, da su, razmjenom profesionalnih poruka sa tadašnjim glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem, postali – pazite sad - dio organizovane kriminalne grupe.  

Tek pod pritiskom javnosti, tužilac Šoškić je bio prinuđen da za izvjesno vrijeme odgodi zlokobnu namjeru, za neka crna vremena.    

SUDSKA (NE)PRAVDA

A da sve bude crnje u Crnoj Gori, crnogorski sudovi – umjesto da štite javnu, kritičku, riječ – pridružuju se gonjenju.  

Nedavno je sud u Beranama oslobodio izvjesnog Danka Femića što je – prilikom postavjenja spomenika četničkom koljaču Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru - silom oduzeo fotoaparate reporterima Stevu Vasiljeviću i Borisu Pejovću i spriječio ih da rade. No, sudija u beranama je ocijenio da tu - nema ni zrnca krivičnog djela.  

Ali je zato jedan drugi sud u Bijelom Polju ocijenio da novinari ili mediji treba da budu kažnjeni – čak i kada govore istinu! Kako drugačije objasniti nedavnu presudu sutkinje Osnovnoga suda u Bijelom Polju Danke Čović, koja je kaznila Antenu M sa 3.000 eura. Ne zato što je taj medij nešto slagao, već zbog istinitog izvještavanja o sramnom slučaju oficira Vojske Crne Gore koji je pozirao ispod fotografija ratnih zločinaca.

Tako sude crnogorski sudovi u proevropskoj Crnoj Gori. A da li će - i hoće li ikada - Osnovni sud u Podgorici zakazati suđenje protiv političara Borisa Bogdanovića - to za sada niko ne zna.  

Funkcioner Demokrata je prošle godine je besramno targetirao tri crnogorska medija. Kazao je da su Televizija E, M portal i Portal Analitika na platnom spisku i kavačkog i škaljarskog klana, te da novinari za objavljivanje tekstova dobijaju i do 8.000 eura -  da dobros te čuli:  8.000 eura - po jednoj objavi.

Tužba Portala Analitika je podnešena još avgusta prošle godine i od tada – nema reakcije.  

KAD VRHOVNI SUD ZAĆUTI

A da li će iko iz Delegacije Evropske unije iz Podgorice reagovati na nedavnu – u najmanju ruku začuđujuću – objavu iz Vrhovnog suda Crne Gore?  

Iz institucije na čijem je čelu Valentina Pavličić, odbili su prije dva dana da odgovore na upit Portala ETV – da li je Apelacioni sud naknadnim dodavanjem pritvorskog osnova na pravosnažnu sudsko rješenje Višeg suda postupao mimo Zakonika o krivičnom postupku, ali i mimo Ustava Crne Gore?   

Iz Vrhovnog suda navode da ne mogu komentarisati pojedinačne predmete, iako je upravo Vrhovni sud vrhovna instanca koja bi morala da reaguje, kada nema saglasnosti između Višeg i Apelacionog suda. I to baš zato što se u tim, takozvanim, ,,pojedinačnim slučajevima”  radi o konkretnim ljudskim sudbinama.  

Uzalud je advokat Zoran Piperović prozivao čelnike Vrhovnog suda, iz te institucije nije bilo glasa.  

SPISAK ZA POLITIČKI ODSTRIJEL   

Ili, možda, neki ljudi i treba da budu progonjeni? I to rješenjima Apelacionog suda. Koja su, vrlo svjesno, uperena protiv pojedinaca, kao što su Zoran Lazović i Aleksandar Mijajlović, koje je politika preko uslužnih medija već osudila na vječiti pritvor, sve uz amin Apelacionog, sada i Vrhovnog suda. A istovremeno se pokušava izmisliti pritvorski osnov i za biznismene Ranka Ubovića i Vlada Ivanovića, iako im je Viši sud - pravosnažno ukinuo pritvor.   

Sve su to ljudi koje je prethodno targetirala postavgustovska vlast. I koji sada prolaze kroz režim ,,toplog zeca”. Nije to ona tortura kojom su dočekivani novopečeni logoraši na Golom otoku koji su kojima je bilo naređeno da udaraju pridošlice.  

Ne, ovo je 21. vijek i metode su drugačije: sada se, preko politički korumpiranih institucija – od državnih uprava, tužilaštva, sudova -  lome, proganjaju i udaraju svi oni koji ne služe vlasti, bilo da su nepoćudni novinari, nepodobni biznismeni ili građanski aktivisti koji glasno kritikuju moćnike...

To nije nalik standardima Evrospke unije. Više liči na staru praksu Istočne Evrope iz vremena Džugašvilija, Berije ili Čaušeskua. Ko zna, možda je na tu Evropu mislio njemački kancelar kada je govorio da je Crna Gora spremna?