EU4S

DPS je prije šest godina sustiglo sve ono što je propustio da uradi od vremena obnove nezavisnosti i to ga je, presudno zahvaljujući i Srpskoj crkvi, skinulo sa vlasti. Jednostavno, to se moralo desiti, u toj mjeri su narasle unutrašnje tenzije i spoljni pritisci, uglavnom kao posljedica lošeg lobiranja i nepostojanja strategije u propagiranju istine o Crnoj Gori. Istine radi, DPS nije pao samo zbog svojih propusta, mada ga je propust u nerješavanju crkvenog pitanja odmah nakon obnove nezavisnosti najskuplje koštao, već je dobrom dijelu građana Crne Gore postao omražen najviše zbog onog najboljeg u njegovoj politici. To je, uostalom, uticalo umnogome da pretežno antievropska i antiNATO politička opcija, uz presudnu pomoć Crkve Srbije, osvoji vlast. Pomjerači brda su im pružili opśenu da je moguće trošiti nezarađeni novac, da se plate mogu povećavati tek tako, bez bilo kojeg napretka u privredi, bez rasta produktivnosti. Jela se budućnost sopstvene đece. I to će trajati sve dok „konobar ne ispostavi račun“. Opśenari će politički trajati dok bude opśena. Pošto je Crna Gora dovedena na granicu spoljne i unutrašnje likvidnosti, sa ogromnim platnim deficitom i dospjelim obavezama po kreditnim zaduženjima, priča o EU i članstvu, sa pristupom fondovima EU, pojavila se kao slamka spasa za ljude koji mentalno, vrijednosno, ideološki nikada nijesu pripadali zapadnoevropskoj civilizaciji. 

Na ruku im ide što su u svijetu demokratija i zapadne vrijednosti postale samo poštapalice, bez ikakve sadržine. 

POTPUNI NERED

Demokratija je postala ambivalentna stvar, plivajući karakter čije značenje zavisi prema potrebi i interesima. Sav sadržaj demokratije se sveo na periodične izbore i izbor predstavnika koje su kandidovale političke stranke. Liberalne ideje nemaju zadovoljavajući odgovor na nagomilane probleme država, jer ne postoje lagodna rješenja, te se tu pojavljuju opśenari koji pronalaze „krivce“ za postojeće stanje u raznim grupama, laka rješenja, milijarde, avioni, kamioni, obećanja za čije neispunjenje je uvijek neko drugi kriv (etnije, partije, ...), fokus se pomjera sa egzistencijalnih stvari na mržnju, osvetu, prošlost, krivce, medije, itd. Zemlja koja se smatrala stubom demokratije zbog stabilnih i nezavisnih institucija, SAD, voljom naroooooda, dobila je problematičnog predśednika, sa autokratskim načinom vladanja, okruženog poltronima, i koja je, umjesto što je bila zaštitnik demokratije po svijetu, postala izvoznik nestabilnosti, razaranja zapadnih vrijednosti i promoter autokratskih i ekstremno desnih političkih subjekata u svijetu. 

Sve se to odražava na potpuni nered u Crnoj Gori. Svijet ne prepoznaje u ponašanju crnogorskih vlasti nepoštovanje elementarnih demokratskih principa, jer su ta nepoštovanja normalizovana i u „civilizovanom svijetu“. Odgovor EU na problem donošenja zakona o MUP-u i ANB-u najbolji je primjer te ambivalentnosti onoga što nazivamo zapadnim demokratijama. Partijsko namirivanje po dubini i širini, ogroman novac koji se troši, kao da je Alajbegova slama, bespotrebna putovanja koja su više turistička, ogromna reprezentacija, nabavka skupocjenih automobila, vlada koja sa brojem ministara, savjetnika i saradnika postaje otvoreni bezobrazluk u partijskom namirivanju, netransparentne nabavke, tenderi, korupcija u betoniranju Crne Gore, politizovano pravosuđe... nevidljivo je za birokrate EU. Narooodu nije bitno kolika je vlada, već „epohalni rezuzltati“ koje pokazuje, kažu iz vlasti kao da se obraćaju licima sa posebnim potrebama.

ODAKLE DOLAZI MALIGNI UTICAJ

Vanvremenski Monti Pajtonovci su imali epohalni skeč sa Ministarstvom neobičnog hoda. Da je Spajki gledao Monti Pajtona imao bi više ideja za nazive novih ministarstava, ne bi takav kapacitet kao Jole Vučurović ostao bez portfelja. Čuj, za odnose Vlade sa parlamentom? Pa to je, nekako, trošenje talenta za čovjeka koji je svoj život posvetio borbi protiv mrskog zapada, NATO zločinaca koji su ubijali srpsku nejač, progonili srpske heroje - Radovana Karadžića, Ratka Mladića i mnoge druge u haškim kazamatima, optuživali Srbe da su genocidan narod... Neiskorišćenost kapaciteta. Više bi mu fasovalo da se ministarstvo nazove ministarstvo za evropeizaciju četničkog pokreta. 

Stalno se govori u tiradama predstavnika Vlade Crne Gore o malignom uticaju spolja, a da se nikada ne precizira odakle dolazi taj maligni uticaj, ko ga sprovodi i na koji način. U kakav uticaj spada portal IN4S, za koji se govori da će dobiti i televiziju? Crna Gora je, to je bar vidljivo na prvi pogled, medijska kolonija Beograda. Medijski prostor u Crnoj Gori je u toj mjeri otvoren i nezaštićen da ne postoji zemlja, makar u Evropi, na koju je spolja lakše vršiti uticaj od Crne Gore. I to nije od juče. Naravno, u današnje vrijeme je vrlo teško spriječiti bilo koga da gleda i čita što želi, ali su postojala vremena kada je bilo moguće ograničiti politički uticaj spolja putem medija na građane Crne Gore. A to vrijeme je protraćeno. Umjesto da se u Crnoj Gori razvijala autentična medijska scena, ona je ugušena mnogo bogatijim medijima spolja, sa daleko većom gledanošću i čitanošću. Ne treba posebno naglašavati koliki uticaj imaju mediji na javno mnjenje. Ako ne znate, pitajte Aleksandra Vučića.

ASIMILACIJA CRNOGORACA

Ono što DPS nije nikada shvatao dok je bio dio vlasti, da identitet nikada nije konačan, da je promjenjiva kategorija, velikosrpske opcije su operacionalizovale odmah nakon promjene vlasti, očistivši sve institucije od bilo kojeg oblika crnogorstva i instalirajući najgore oblike zaostavštine politike devedestih prošlog stoljeća. Dovoljno je pogledati ko su članovi Upravnog odbora Biblioteke „Radosav Ljumović“, najstarije kulturne institucije u Podgorici, i sve je jasno. Ne znam da li su Mandić i Co izučavali teorije akulturacije i njenu ulogu u asimilacionim procesima Čikaške sociološke škole, ali su vrlo posvećeni da osvajanjem kulturnih i obrazovnih institucija Crne Gore utiču na promjenu nacionalnog identiteta građana Crne Gore, posebno mladih ljudi. 

Sudeći po ponašanju Marte Kos, komesarke EU za proširenje, njenom bliskošću sa Andrijom Mandićem i rukovodstvom NSD, EU nema problem što u Evropi XXI stoljeća nestaje jedna nacija otvorenom diskriminacijom i u matičnoj državi, i u suśednoj Srbiji. Dobro je što je Marta Kos reagovala na izjavu ministarke državne uprave i lokalne samouprave Srbije Snežane Paunović, da bi ona sprovela etničko čišćenje Albanaca na Kosovu. Ali, ostala je bez reakcije na napade na Borku Božović i njenu porodicu u Srbiji, označene, od strane srpskog ministra policije Ivice Dačića, kao primjer „subverzivnog delovanja produžene ruke bivšeg crnogorskog predsednika Mila Đukanovića“, zbog njenog teksta u beogradskom Danasu, u kojem pominje prijetnje da treba proćerati sve Crnogorce iz Srbije. Uživo, na TV Pink, ministar policije je rekao „oni kao Crnogorci (su) sve dobili u Srbiji, gotovo besplatno, a ipak učestvuju u rušenju naše države“. Time vlast u Srbiji želi da uskrati pravo Crnogorcima u Srbiji da misle svojom glavom, ukoliko ne podržavaju aktuelnu vlast. Broj Crnogoraca u Srbiji se u potonjih tri/četiri decenije smanjio sedam puta, nakon ovakvih javno izrečenih stavova ministra policije Srbije za očekivati je da će na sljedećem popisu broj Crnogoraca u Srbiji biti duplo manji. Konačno, to i jeste politika Srbije prema Crnogorcima, posebno od obnove nezavisnosti Crne Gore. Crnogorci su jedina nacionalna manjina u Srbiji koja nema svoj nacionalni savjet, garantovan Ustavom Srbije. Postojeći Nacionalni savjet koji se naziva crnogorskim, ustvari je ogranak SNS-a, partije aktuelne vlasti u Srbiji. I to sve uz nezainteresovanost i Crne Gore i EU.

STRATEGIJA DEMOKRATA

Ambivalentnost EU na političke prilike u Crnoj Gori pokazaće se i u vezi tzv. Prijedloga Strategije nacionalne bezbjednosti Crne Gore, iz kuhinje najnedemokratskije i najautoritarnije političke stranke u Crnoj Gori – Demokrata. Iza gomile frazetina predstavnika te političke sekte - o zaštiti ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, zaštiti identiteta, životne sredine i prirodnih resursa, očuvanju demokratskih vrijednosti i vladavine prava... krije se namjera da se pod pojmom borba protiv hibridnog djelovanja, koju su oni definisali riječima da „...borba protiv hibridnog djelovanja bude definisana kao jedan od nacionalnih prioriteta u borbi protiv teškog i organizovanog kriminala“, krije namjera obračuna sa nezavisnim i kritičkim medijima koji se bave njihovim nedemokratskim, nezakonitim djelovanjem i njihovom nesposobnošću i epp manipulacijama. Ta gospoda, koja su antireklama za demokratiju, pokušavaju da zaštite sebe od kritike, namjeravajući da je predstave kao hibridni rat za urušavanje institucija kojima rukovode i hibridni rat protiv njihovih veličanstava. Zamislite to „jačanje nacionalne otpornosti, unaprjeđenje bezbjednosnih kapaciteta i jačanje društvene kohezije“ sa Demokratama? Pa ja ne želim nikakvu koheziju sa njima, pogotovo ne u „zaštiti identiteta“, daleko bilo! A ni njihovu verziju vladavine prava!

Prije nego se saglasi sa ustavnim promjenama, opozicija bi morala postaviti pitanje što stoji iza navedene strategije, što stoji iza formulacije o hibridnom djelovanju kad se govori o organizovanom kriminalu, da li iza toga stoji namjera progona medija koji su kritični prema djelovanju bezbjednosnog sektora i da li je ta strategija okrenuta prema unutrašnjim aktivnostima, bilo političkim, bilo medijskim ili djelatnošću NVO sektora, ili prema uticajima spolja? Bez tih odgovora, tu strategiju treba zgužvati i baciti u smeće. Jer od Demokrata ne možete očekivati demokratske postupke i namjere.