Čarapići

Istorija kaže da je, nakon Oktobarske revolucije, Lenjin naredio NKVD-u da u svakom većem mjestu pobiju oko hiljadu viđenijih ljudi i tako ućeraju strah u kosti svima koji bi se usudili raditi protiv novih vlasti. Ta vremena su prošla, danas nije moguće tek tako ubijati ljude, ali princip zastrašivanja radi održanja na vlasti nije nestao. Samo se transformisao u druge oblike. U prirodi je svake vlasti da bude što manje kontrolisana i da ima što veću moć. Za moć je potrebna sila, zato je kontrola institucija sile jedan od najvažnijih šrafova u uzurpaciji vlasti i zavođenju režima - od autoritativnih, do klasičnih diktatura. Crna Gora je specifična po tome što je netipična kao država autoritativne vladavine, u kojoj vlast nije skoncentrisana u rukama jednog političkog subjekta, što je čest slučaj u drugim autoritativnim režimima. U Crnoj Gori institucijama sile autoritativno upravlja stranka koja brojem osvojenih mandata ne zaslužuje toliku moć. Tim prije, što je to kadar koji bi u vrijeme NKVD-a ostvario zavidne karijere, da su živjeli u tom vremenu.

Korišćenje straha kao alata za manipulaciju postaje sve prisutnije, s ciljem da se održi kontrola nad društvom koje se suočava sa kompleksnim izazovima i nesposobnošću vlasti da obezbjedi normalno funkcionisanje države. U takvoj situaciji izbjegavaju se javne rasprave, konsultovanje stručne javnosti, obesmišljavaju se i ukidaju svi oblici nezavisne kontrole, institucije se podređuju izvršnoj vlasti, ne poštuje se podjela vlasti, parlamentarna kontrola i parlamentarni život, napadaju se i kriminalizuju mediji, uvodi se brutalna partitokratija u sve pore društvenog i političkog života, što proizvodi društvo kakistokratije, odnosno nesposobnih i nestručnih kadrova, zloupotrebljavaju se institucije pravosuđa i sile nasiljem i represijom prema građanskom otporu, neistomišljenici su meta progona policijskih i pravosudnih organa, ... jednom riječju pokazuje se odsustvo demokratske svijesti i demokratskih kapaciteta aktuelne vlasti.

LETEĆI CIRKUS MICKEY SPAJTONA

Posljedice kakistokratije u Crnoj Gori su zastrašujuće. Ne radi se samo o tome da nekompetentni i kompromitovani ljudi vode značajne sisteme, već se ti sistemi urušavaju na svim nivoima. Najnovije sapunice sa bezbjednosnim sektorom i zakonima o policiji i ANB-u jasno govore da mi imamo posla sa ljudima koji su svjetlosnim godinama daleko od usvajanja evropskih vrijednosti i njihovog razumijevanja. Laž zato sve više dobija legitimitet u politici. Kao da je teško utvrditi laži ministra policije i direktora policije, koji je već dobio pežorativni nik Zmaj od Šipova, da su zakone i amadmane usaglasili sa Evropskom komisijom (EK). Jasno je svakom ko je pročitao Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 2. septembra 1953. godine. Navešću samo neke: ČLAN 5 - Pravo na slobodu i sigurnost, ČLAN 6 - Pravo na pravično suđenje, ČLAN 7 - Kažnjavanje samo na osnovu zakona, ČLAN 8 - Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, ČLAN 10 - Sloboda izražavanja, ČLAN 11 - Sloboda okupljanja i udruživanja, ČLAN 13 - Pravo na djelotvorni pravni lijek, ČLAN 14 - Zabrana diskriminacije, ČLAN 17 - Zabrana zloupotrebe prava... Uostalom, Crna Gora kao potpisnica, ugradila je sve ove članove u svoj Ustav.

O kakvoj nesretnoj vlasti se radi govori to što poslanik PES-a Vasilije Čarapić tvrdi da NKVDemokrate imaju pravo, kao dio Vlade, da donose zakone kakve god žele, pa ako se pokaže da su pogrešni oni će snositi odgovornost? Za vrijeme Drugog svjetskog rata imali smo u Crnoj Gori Leteće četničke odrede, vjerovatno su im Italijani davali, uz konzerve hrane, i konzerve Red Bulla da bi lećeli, a sad imamo Leteći cirkus Mickey Spajtona, u kojem svaka partija ima svoj zabran u kojem može da radi što gođ 'oće. Ima li taj cirkus mandatara, koji odgovara za rad Vlade? Očito nema. Radi se o raštimovanom orkestru, koji funkcioniše u skladu sa kapacitetima kakistokratije koja ga sačinjava.

NKVDEMOKRATE

Svaki sistem je jak koliko i njegovi mehanizmi koji ga održavaju, jer svaki sistem je podložan kvarenju. Autokratska vladavina ima za cilj da zadrži kontrolu nad institucijama da bi sprovodili svoju samovolju, ali i da spriječe bilo koji drugi politički subjekt da stekne značajniju moć ili uticaj. Jedan od važnih elemenata autokratije jeste kontrola „službi“. NKVDemokrate su etalon autokratske svijesti i populističkih obrazloženja svog nedemokratskog djelovanja. Floskule da su se konsultovali o zakonu sa narodom (kojim narodom?), da su kritičari onoga što rade „saradnici kriminalnih klanova“, da im smeta njihova „uspješna borba protiv kriminala“ i slični marifetluci su nivo propagande za osobe sa posebnim potrebama. Bezbjednosni sistem nikada nije bio na nižim granama nego trenutno, za vrijeme njihove kontrole.

Autokratski režimi imaju autokratsko i autoritarno pravo, kojim žele pribaviti faraonske ovlasti, bez mogućnosti da se njihove odluke ospore na bilo koji način. Uz partitokratiju i kakistokratiju, koje su dominantna obilježja vladajućih struktura u Crnoj Gori, to samo znači podređivanje svih institucija svom i partijskom interesu, što vodi urušavanju države, njenih institucija, demokratskih principa i evropskih vrijednosti, kojima tobože težimo. Održanje na vlasti nije samo primarni cilj takvih vladajućih elita, već suštinski jedini. Otuda su za autokratije i kakistokratije karakteristične izborne malverzacije, napadi na slobodne medije i izrazito represivno postupanje policije i sudova. Kakistokratija je svjesna da su im, u fer i demokratskim uslovima, šanse minimalne.

Jedan od ključnih faktora u načinu kako su donijeti zakoni je erozija postojećih strukturalnih i administrativnih pravila. Tradicionalne procedure donošenja odluka, koje su se temeljile na stručnosti i analizi, sve više zamjenjuju nerealne i populističke premise. Pošto je nemoguće da ovakav sistem koji imamo bude funkcionalan i proevropski, pribjegava se uzurpaciji vlasti sa tobože „dobrim namjerama“ da se uredi stanje, riješe problemi, potkrepljujući to najbanalnijom demagogijom. Niko nema ništa protiv borbe protiv svih devijacija u društvu, ali u okviru sistema, poštujući Ustav, zakone i demokratske procedure u zaštiti svih ljudskih prava. Oblasti koje nijesu uređene zakonom, moraju se zakonski urediti, a ne ostavljati da se sa pozicije vlasti autoritativno arbitrira u oblastima koje zadiru u osnovna ljudska prava.

POPULIZAM I NJEGOVA ZLOUPOTREBA

Pozivanje na naaaarod je manir političkih subjekata koji nose epitet „populistički“. Populizam i njegova zloupotreba ugrožavaju i vrijednosti koje se, po pravilu, razvijaju u okviru demokratskih društava, poput tolerancije, nenasilja, slobode mišljenja, poštovanja ličnosti, poštovanje i garantovanje individualnih i kolektivnih prava, povjerenje, kritiku, kontrolu vlasti i drugo. U više navrata smo čuli u javnosti da NKVDemokrate ne razmišljaju o tome da u budućnosti neko drugi može preuzeti vlast sa autoritativnim zakonima koje donose, što im se može vratiti kao bumerang, ali je važno napomenuti da i oni, a ima ih, koji podržavaju NKVDemokrate i način njihovog djelovanja, posebno poslanika Borisa Bogdanovića, rijetko antipatičnog tipa, treba uvijek da razmišljaju da i sami mogu postati žrtve takvog načina vladanja i upotrebe represije. Treba da razmišljaju o tome da i njima neko može śutra razvaliti ulazna vrata na bazi lažne policijske prijave za dobijanje sudskog naloga za pretres stana. Oblici manipulacija od te vrste ljudi su bezobalni u državi bezakonja.

I inače je Crnoj Gori potreban obavezujući brevijar sa navedenim osnovnim demokratskim principcima, kao što je zabrana najava hapšenja od strane političara, iznošenja javno optužnica ili dijelova optužnica, javno iznošenje ličnih podataka i komunikacija, davanje izjava od strane političara kojima se utiče na odluke suda, optuživanje bez dokaza političkih protivnika i slično, jer je očigledno da mi u Crnoj Gori nemamo elementarnu demokratsku, političku kulturu. Što je najgore, najveću političku kulturu pokazuju upravo oni koji se busaju u prsa kako su najveći borci za pravedno društvo. Kao potvrda teze da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Ako su namjere uopšte dobre.