Bare je prešao rijeku, sada slobodan kao nikada

Ljubav i ljepota

što je ostalo od života

sloboda, sloboda

kao zrak i voda

Otišao je Goran Bare. Mračni pjesnik svjetla i slobode.

Život ga je stalno nosio prema tami. Poznavao je tjeskobu, samoću, poniženje, onu iscrpljenost u kojoj čovjek više ne zna zbog čega bi napravio još jedan korak. Iz tih dubina izranjao je s pjesmama u kojima je, uprkos svemu, dozivao radost života. Njegov glas nosio je tragove te kolosalne borbe.

Taj glas nosila je muzika ukorijenjena u bluzu i sirovom garažnom roku. Gitarski rifovi, bas i udar bubnjeva davali su njegovim riječima težinu i pokret, dok se u sporijim pjesmama otvarao prostor da se bol čuje do kraja. S Majkama i Plaćenicima taj zvuk dobijao je i toplinu kantrija i soula, a na „Nuspojavama“ zalazio u mračnu psihodeliju, duge instrumentalne dionice i ritmove koji se uporno ponavljaju. Kroz tu muziku tekao je isti nemir kao kroz njegove stihove.

U tom nemiru već je tekla rijeka koju je juče prešao. U njoj je bilo svega što čovjeka može povući na dno. Bare je poznavao tu silu, a ipak je uporno pjevao o onome zbog čega vrijedi ostati živ. U tome je bilo nečeg potresno ljudskog: umori se, izgubi snagu, izgubi i sebe, a još vjeruje da postoji neko kome može dati sve i od koga može zatražiti da ostane. Kod Bareta je ta želja izlazila iz najdublje tame, ogoljena i snažna, s punom sviješću o tome koliko život umije da bude surov.

U toj upornoj želji za životom bila je veličina njegove umjetnosti. Toliko bola, a još toliko ljubavi. Toliko puta izgubljen pravac, a pogled još uprt prema obali ljubavi i slobode.

Do te obale dolazio je pjevajući svoj život, sa svim što je u njemu bilo teško podnijeti i još teže izgovoriti - „moj život, ništa lažno“. Takva iskrenost tražila je istinsku hrabrost.

Pred takvom umjetnošću teško je pronaći riječi koje mogu da obuhvate užas njegove tame i božansku svjetlost koja se u njoj probija. Zato evo njegovih stihova:

ja sam čovjek

moje ime nije važno

sasvim običan čovjek

moje ime nije važno

ovo što pjevam moj je život

moj život, ništa lažno

tražio sam ljubav

pustio srce da nađe cilj

u hladnoj noći sretoh đavla

ime mu heroin

uzeo mi dušu

uzeo ponos, slobodu

ostalo je samo tijelo

i glas što stenje "više ne mogu"

sam đavo tad mi kaže

"pusti sve, budi moj"

neka boli kol'ko boli

vratit ću opet

život svoj

sad znam šta da od života

uzmem, a šta da mu dam

pjevam svoju tugu

sretan iako sam

ja sam čovjek

moje ime nije važno

moja tuga moj je život

moj život, ništa lažno

...

Bio sam rob

neobičan oblik ljudskog stvorenja

oko mene otrovno cvijeće raslo je svuda

crnog' sam đav'la ugriz'o za muda

A ti još plačeš, a ti još plačeš

ali nikad' nećeš, kao što sam ja

...

Mokar od suza i muke

radi njih kao da sam došao na svijet

a dušo, dat' ću ti sve

sve što trebam su namjere iskrene

A mokar od suza i muke

a radi njih kao da sam došao na svijet

a budi moj korak, budi moj let

…

Moja duša kao pustinja

koja godinama

čeka kišu

Čeka tren da procvjeta

da cvjetovi neobično lijepi

zablijeste, zamirišu

…

Oh, zašto

Uvijek kada osjetim mir

Kako kroz tijelo mi kola,

Zgazi ga tjeskoba

Brzinom bola?

Zašto tako?

Do kada tako?

Ja više tako ne mogu.

Ni tako, ni ovako

Jer nije lako.

Jer nije lako

Udarati jako

Od zida u zid.

I već me je i stid

Da više od pola života

Samo tuga, naivna dobrota

Prate me ko' sjene,

Kao dobroćudna neman

Od koje, osim suza, ja ništa nemam

Ja ništa nemam.

Oh, zašto? Oh, zašto?

...

koliko za sada znam

život nema milosti

jer većina nema hrabrosti

ni svijesti ni savjesti

da kao ti dušo

prizna i oprosti

koliko za sada znam

sloboda je istina

kao ti i ja

rođena u mukama

kao i tvoja ljubav dušo

čista i nevina, obična

kao i tvoja ljubav dušo

velika i jedina

zato te volim, volim, volim

bez obzira na sve

zato te volim, volim, volim

budi uvijek pored mene

...

Ja ponavljam

Ljubav krvari

Ljubav pati

Ljubav je na samrti

Kao žena zlostavljana

Slomljenog duha, sama

Ja vičem, govorim

Spuštam se duboko

Da usmjeri svatko oko

Na ljubav koja se ne smije

Ljubav kojoj dobro nije

Ljubav krvari

Ljubav pati

Ljubav krvari

Ljubav je na samrti

Ljubav krvari,

To je stvarnost

Tako stoje stvari

A ljubav krvari

Mogla bi se srediti rana

Ljubav bi ponovno bila sa nama

Ali problem je što nije

Zdravstveno osigurana

I polako gura

Nesretni birokrat

Od kata do kata

Svakoga dana sve bliže su

Hladna podrumska vrata

Ljubav krvari

Već joj se pričinjavaju stvari

Ljubav pati

Ljubav je na samrti

Na sve sam spreman

A sve bih dao da je spasim

Na sve sam spreman

Ali oko mene je tišina

Vjetar i prašina...

A u prašini prošlosti — uspomene, kosti

I ne znam, brate, koliko treba

Da ljudi shvate da vrijeme će stati

Život se u prah pretvoriti

Zato ponavljam

Ljubav krvari

Ljubav pati

Ljubav je na samrti

...

Ne, to nije igra

Kad ubijaš ljepotu

Svako dostojanstvo u životu

Kažem ne, to nije igra

Kad plače duša

Istinu dok sluša

Ne, to nije igra

Život živiš, opraštaš, kriviš

Greška, pa opet greška

Suza preko smiješka

Ne, to nije igra

Ne, to nije igra

Biti čovjek ko životinja tretiran

Kažem ne, to nije igra

Kada parazit jede ti san

Ždere ga

...

Jer uvijek sam bio isti

i svakom gledao u oči

ne želim razmišljati

o novom pogledu na život

želim razmišljati o ljubavi

želim razmišljati o ljubavi

Meni ne možeš lagati

meni ne možeš pričati

mene ne možeš ni zamoliti

a možeš mi samo mahati

Sa druge obale

šaljive obale, opasne obale

koju zapljuskuju strahoviti valovi

valovi bijesa, i zato ti kažem

Povrati u rijeku, pasji skote

pojedi novac i reci hvala ti, živote

...

Kakva je to istina

kad s druge strane je laž

izvrnute vrijednosti

strah, samo strah

Neostvareni snovi

radiš ono što ne voliš

ali mogu ti reći

gdje je put ka sreći

Samo živi, samo budi

svi odgovori doći će sami

samo stoj na svjetlu

i doći će kraj tami

...

Kao divlji cvijet

među ružama bez mirisa

cvijet posebnih boja

svoja i jedinstvena

Ostani to što jesi

ostani divlja

ostani divlji cvijet

čuvaj svoj svijet

čuvaj svoj planet

Danas se sve zna

nema uzbuđenja

samo samoća

i mrak na kraju tunela

Kao divlji cvijet

imaš svoj divlji svijet

tvoja duša mlada

tvoja sunčana livada

Tako divlja i mlada

neka ljubav tobom vlada

kad hodaš gradom

punim praznog ništavila

Sad sjaj k'o zvijezda

na nebu bez mjeseca

noćas je grad

tvoja predivna livada

Jer ti si mlada

ostani divlja

živi život

odmah i sada

...

Gorak je moj lijek

noćas ga ne pijem

noćas se životu

u lice smijem

Da me kao slijepca

vode na vodu

da ispred mene

moju stazu čiste

korov sijeku

Noćas prelazim rijeku

noćas prelazim rijeku

zauvijek

zauvijek

zauvijek

…

Ljubav i ljepota

što je ostalo od života

sloboda, sloboda

kao zrak i voda

To je ono što si željela

to je ono što si trebala

onda si nestala

slobodna kao nikada

Nema više boli

nema više čekanja

nestalo je sve što si mrzila

napokon slobodna

kao nikada

Da li bi i mene povela

ili mi se vratila, znam da bi

jer si me strašno voljela

i učinila slobodnim

kao nikada

Napokon slobodnim

kao nikada

napokon slobodna

kao nikada