Balkansko blato

Crna Gora je nominalno ostvarila najveći napredak u EU integracijama od svih zemalja Zapadnog Balkana. To je na površini. Suštinom se niko ne bavi. EU je svjetlosnim godinama daleko od liberalnih ideja koje su je formirale i pretvorila se u birokratskog pajaca, koji funkcioniše, ne na osnovu vrijednosti koje su je formirale, već na osnovu licemjernih interesa, što pojedinih zemalja, što njenih navodnih strateških ciljeva. Proširenje EU na bivše socijalističke zemlje njihovim primanjem u punopravno članstvo donijelo je EU potpuno ideološko rasulo, pristajanje na trule kompromise sa retrogradnim i nedemokratskim procesima u tim zemljama i režimima koji ne poštuju ni elementarne civilizacijske vrijednosti, uključujući i ljudska prava i slobode. U takvim uslovima ne čudi što je EU snizila u toj mjeri kriterijume za prijem da i potpuno politički, pravno i bezbjednosno disfunkcionalna i poliautokratska zemlja, kao što je Crna Gora, postaje najbolji kandidat za prijem. 

Najveća greška EU je što, prije uvođenja u članstvo bivših socijalističkih zemalja, umjesto konsenzusa u odlučivanju, nije uvela pravilo kvalifikovane većine od ¾, kao i pravo sankcija zemljama, do isključenja, koje ne poštuju zacrtane vrijednosti EU. Pored toga, EU je morala u novoprimljenim zemljama, i u postupku pristupanja, i kao već primljenim članovima, formirati tijelo koje bi ulazilo u meritum i realno procjenjivalo nivo poštovanja standarda EU u toj zemlji. Što će Crnoj Gori predstavnik EU Johan Satler, ako on nosi slijepačke naočare i drži slušalice na ušima, preko kojih mu briselske birokrate sugerišu što da radi, umjesto da on bude taj koji bi predočavao i Briselu i domaćim političarima da ono što oni rade nema ni dodirne tačke sa demokratskim principima i onim što zovemo evropskim vrijednostima.

UĆERIVANJE STRAHA

Crna Gora ekonomski funkcioniše od danas do śutra, bez vizije ni za narednih godinu dana kako da riješi enormni platni deficit, koji je maltene pola BDP-a, rupe u budžetu za zdravstvo i penzioni fond, ekonomiju koja bazira rast isključivo na potrošnji. Populističke mantre o rastu BDP bez rasta produktivnosti i isključivo na potrošnji (čitaj uvozu), baziranoj na inozaduženjima, za ozbiljne ekonomiste vodi katastrofalnim scenarijima. I to je jedini razlog što politički bastard na vlasti zagovara članstvo u EU. Misle da će pristup EU fondovima riješiti dugoročno strukturne probleme crnogorske ekonomije, što je iluzija ukoliko ozbiljni ljudi ne dođu na vlast i sprovedu istinske i ozbiljne reforme. Moram reći i bolne. A priče o ljudskim pravima i slobodama, evropskim vrijednostima, pravnoj državi, poštovanju zakona za sve, to ćemo isfolirati i praviti se kako ih sve prihvatamo. Što je u stvarnosti, kao da nikoga ne interesuje. 

Da se razumijemo, kao neko ko od kad je politički počeo da misli želi da Crna Gora postane dio normalnog svijeta, da se izvuče iz balkanskog blata i postane moderna, demokratska zemlja, istovjetna zemljama koje sam još kao student, sa rancem na leđima, obilazio „na palac“, naravno da želim da vidim Crnu Goru u EU. Ali sam se nadao transformisanu u moderno, sekularno, prosvijećeno društvo, u kojem se poštuju zakoni „do koske“, u kojoj su ljudska prava i slobode svetinja, u kojima su mediji i civilno društvo korektiv vlasti i adekvatno poštovani zbog toga. Ona trenutno ni u primislima nema veze sa tim svijetom. Haos i privatni i partijski interesi u uništavanju prostora Crne Gore, kao najvećeg ekonomskog resursa, kršenje elementarnih ljudskih prava, napadi na slobodu medija i slobodu govora, nepoštovanje privatnosti, zloupotreba pravosuđa, selektivna „pravda“, zloupotreba institucija sile, bezbjednosnog sektora, selektivna primjena zakona, itd, legitimacija je današnje Crne Gore. Nedavno sam prisustvovao upadu policije u jedan cetinjski lokal, to liči na scene iz WWII, kada Gestapo traži Jevreje po ulicama Trećeg rajha. Neko je ubijedio Demokrate da su u njihovoj borbi u korist jednog klana, a protiv drugog, sva sredstva dozvoljena. 'Beš ljudska prava, to je stoka, kojoj treba ućerati strah. 

Prije neki dan nam je vojvoda Rajo, alias Andrija Mandić, na crnogorsku sramotu predśednik crnogorskog parlamenta, objasnio novu strategiju NSD, na čelu sa njim. Vrlo plastično je objasnio Johanu Satleru, EU i domaćim političarima i glasačkom tijelu, da se on nije odrekao svoje poltronske politike prema Beogradu i Moskvi, svoje politike posrbljavanja Crne Gore i stvaranje nove BiH od nje, već je samo promijenio strategiju. Tj. da je njegovo „evropejstvo“ samo „kurvinska“ politika da se dokopa pozicija sa kojih će sprovoditi upravo ono što EU trenutno u svojim izvještajima navodi kao neprihvatljivi uticaj na Crnu Goru. Pa se, gospodo iz EU, cmačite sa vojvodom Rajom, primajte njegove provokativne poklone, kojima se vrijeđa svaki razuman građanin Crne Gore i Crnogorac, uključujući i pripadnike drugih naroda koji razumiju suštinu takvih gestova i koliko su neprijateljski prema Crnoj Gori. 

PET MINUTA MOĆI

Ne znam da li ćete mi vjerovati, ali u Srbiji, koja je jedna od predvodnika nedemokratskih režima u Evropi, u kojoj se krše sva osnovna ljudska prava i slobode, posebno sloboda medija i izbora, zakon propisuje da ukoliko tužilaštvo u roku od šest mjeseci ne formira optužnicu protiv optuženika u pritvoru, pritvor se mora ukinuti. Nije mi namjera da idem na ruku bilo kojem zločincu, niti da mu advokatišem, ali sam siguran da je ta odredba u ZKP-u Srbije u skladu sa svim demokratskim i civilizacijskim normama o ljudskim pravima. Jer dok god nije osuđen, optuženi ima pravo na prezumpciju nevinosti i na poštovanje njegovih ljudskih prava. Vjerujem da će me Demokrate optužiti da sam se time kvalifikovao da sam plaćenik kavačkog klana, ali moj demokratski habitus i njihovo NKVD-ovosko poimanje obračuna s neprijateljem nikada nijesu bili u saglasju. Njihov prijedlog da se mogućnost pritvora produži na pet godina govori sve o njima. Śutra, kad oni budu predmet istraživanja nekog budućeg tužilaštva, u što sam siguran, trebalo bi im ispuniti želju i posebno za njih dozvoliti produženje pritvora na pet godina. 

Jasno mi je da ta sekta nije nikada čula za pravno pravilo „bolje sto vinih na slobodi nego jedan nevini na robiji“, jer je njihova deviza „bolje sto nevinih u zatvoru, nego jedan vini na slobodi“. Samo nepamet može misliti da su oni meta kritike zato što su efikasni u bezbjednosnom sektoru, oni su upravo meta kritika zato što sve što rade je suprotno demokratskim principima, poštovanju ljudskih prava i sloboda, svaki njihov javni nastup je pun osionosti, neprihvatljivih optužbi, kršenja zakona, pravila uljudnog ponašanja i pristojnosti. Da sam se bavio istraživanjem ljudskih duša, rekao bih da se radi o ljudima sa dubokim kompleksima iz mladosti i da su se dokopali „pet minuta“ moći kako bi svima pokazali koliko su moćni. 

MUK EU NA OSVETNIČKE SUDSKE PROCESE

Sramno je što se EU i njen predstavnik u Crnoj Gori ne pozabave sudskim procesima koji se vode iz osvetničkih razloga i koji su kompletna pravosudna farsa. Ne radi se o miješanju u aktuelne sudske procese, kako licemjerno predstvalja komesarka EU i njene birokrate, radi se o elementarnom kršenju ljudskih prava Milivoja Katnića, Saše Čađenovića i Zorana Lazovića, jer njihov dugogodišnji bezrazložni pritvor, posebno u situaciji kada je sudski proces otpočet, pretvoren je odavno u sramni politički proces. To što su crnogorski sudovi oslobodili sve prvostepeno osuđene u pokušaju Moskve da izvrši oružani prevrat i spriječi Crnu Goru da postane član NATO, ne govori ništa o njihovoj krivici, već o sudsvu Crne Gore, koje je sluškinja izvršne vlasti. Kako sam detaljno pratio, na dnevnom nivou, sudski proces i o tome napisao tri iscrpna teksta za beogradski portal Antidot, odgovorno tvrdim da je svaki dio optužnice materijalno potvrđen dokazima. Baviti se etičkim likom svjedoka saradnika je samo dokaz koliko je žalosno crnogorsko sudstvo, jer su svi svjedoci saradnici, po pravilu, etički sporni, zato se i na sudu dokazuju i dokazima potkrijepljuju svi njihovi iskazi. Posebno je sramno što strane službe zapadnih zemalja sve znaju za postojanje organizacije oružanog prevrata, čak su neke dale i dokaze u vidu fotografija, dokumenata i telefonskih kontakata, dok njihovi politički predstavnici ćutke posmatraju farsu kojom se ljudima koji su spriječili oružani prevrat pokušavaju prikačiti konstruisane optužnice, u procesu u kojem svi relevantni svjedoci tužilaštva svjedoče u korist optuženih!? To će ući u pravosudne anale kao primjer sudske farse.

Umjesto da EU vrši pritisak na vlast da poštuje zakone i demokratske principe, ona vrši pritisak na opoziciju da učestvuje u izigravanju zakona i pravila kod konstituisanju institucija i zakonskih rješenja. Zato imamo Ustavni sud koji je svojim sastavom, iskustvom i partijskom pripadnošću primjereniji nekom opštinskom sudu nego Ustavnom sudu Crne Gore. Način na koji su birane sudije Ustavnog suda je komplot nacionalizma, šovinizma i partijske poslušnosti. Kad su u pitanju ustavne promjene, izbor novih sudija Ustavnog suda, funkcionera Centralne banke ili bilo što što se postavi kao novi korak u ispunjenju obaveza, opozicija MORA ostati dosljedna demokratskim principima i poštovanju zakona i njihove suštine, bez obzira na licemjerne pritiske EU iz njihovih pragmatičnih razloga i teze Vinstona Čerčila: „Nećete vi živjeti u Crnoj Gori!“ Inače, nećete imati našu podršku!