Radusinović: Više od polovine penzionera živi oskudno, vlast se ponaša kao da ne postojimo; Anđušić: Ovo može postati socijalna bomba

Penzioneri strahuju od gubitka sigurnosti, rasta cijena i neizvjesnosti u vezi sa finansiranjem penzija, dok ekonomski analitičari i opozicioni poslanici upozoravaju da „Euro model“ bez ozbiljne analize može otvoriti pitanja održivosti javnih finansija, novih zaduženja, inflacije i opstanka Fonda PIO. O tome su u emisiji „Pro et Contra“ na Televiziji E govorili potpredsjednik Saveza udruženja penzionera Crne Gore Krsto Radusinović, univerzitetski profesor i ekonomski analitičar Vasilije Kostić i član Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Mihailo Anđušić.

Radusinović: Penzioneri su razočarani

Radusinović je kazao da su penzioneri više razočarani nego zadovoljni svojim položajem i odnosom vlasti prema njima.

– Mi nijesmo ekonomska kategorija, ne smijemo biti ni socijalna. Naš dužnik je Crna Gora, jer smo čitav radni vijek izdvajali doprinose. Ne prima nas ministar finansija, ne prima nas predsjednik države, niti premijer, kao da ne postojimo – kazao je Radusinović.

On je ocijenio da odnos vlasti prema penzionerima najbolje pokazuje i činjenica da pitanje njihovog položaja nije uvršteno u dnevni red Skupštine.

– Većina u Skupštini Crne Gore nije uvrstila pitanje penzionera u dnevni red, već su bili uzdržani. To dovoljno govori koliko smo nezadovoljni odnosom vlasti prema nama. Nema nas ni u Socijalnom savjetu, naš glas se ne čuje, a više od polovine penzionera živi oskudno i jedva prekrpi dan za danom – naveo je on.

Radusinović kaže da penzionere posebno plaše neizvjesnost, mogući rast cijena i pitanje sigurnosti penzija.

– Plaši nas gubitak sigurnosti, penzija, poskupljenja. Sve zavisi od ostvarivanja budžeta i njegove raspodjele i ne očekujemo mnogo. Ovaj „Euro model“ je nepoznanica i za ministra finansija i za ugledne pravnike. Nas je strah svega ovoga. Za penzionere će biti sve teže – upozorio je Radusinović.

Podsjetio je da je posljednje usklađivanje penzija, kako je naveo, iznosilo svega 2,48 eura.

– Trebalo je da usklađivanje bude četiri puta godišnje, ali su ga sveli na tri, a posljednje ulazi u novu kalendarsku godinu – rekao je on.

Radusinović je naveo i primjer zdravstva kao upozorenje šta se može dogoditi kada se sistem finansiranja promijeni.

– Ukinuli su doprinose za zdravstvo i ono je sada propalo. Mi smo time direktno ugroženi. To je pokušavano i u inostranstvu, ali se pokazalo neodrživim. Rekao sam jednom mladom ministru – dobro razmislite iz kojeg ćete fonda primati penzije – kazao je Radusinović.

Prema njegovim riječima, penzionere do sada niko nije kontaktirao u vezi sa predloženim modelom.

– Očekujemo samo povećanje inflacije i troškova, bez sigurnosti. To izgleda ovako – u jednu ruku vam daju 100 eura povećanja, a u drugu traže 130 za troškove – kazao je.

Savez penzionera, dodaje, traži da se ne ukidaju doprinosi za penzije niti Fond PIO, da se prosječna penzija veže za prosječnu zaradu, kao i češće usklađivanje primanja.

– Tražimo da se prosječna penzija veže za prosječnu platu u državi, u odnosu od 1,65 do 1,70. Možda sada djeluje nerealno, ali ako se predviđa rast plata od 600 eura, a penzija svega 50, onda penzije treba usklađivati četiri puta godišnje u skladu sa rastom plata i inflacijom. Kao hitno rješenje tražimo povećanje penzija za 50 eura, kao i da se penzije isplaćuju do 15. u mjesecu – rekao je Radusinović.

Dodao je da penzioneri traže najmanje dva predstavnika u Socijalnom savjetu – jednog iz Saveza penzionera i jednog iz nevladinog sektora.

Upozorio je i na dodatno zaduživanje penzionera kroz kredite.

– Krediti koje su penzioneri uzeli pokazali su se kontraproduktivnim, jer su sada opterećeni više od jedne trećine primanja i ne mogu da koriste ni određene benefite za zimnicu – naveo je.

Radusinović je na kraju ukazao i na pad kupovne moći penzionera.

– Mnogo nas porede koliko je penzija bila prije 2020. i kolika je sada, ali ne govore kolika je tada bila kupovna moć. Godine 2020. prosječna penzija bila je 290,78 eura, a minimalna potrošačka korpa 641,50 eura. Pokrivenost je bila 43,5 odsto. Sada je prosječna penzija 562,03 eura, a minimalna potrošačka korpa, prema podacima kojima raspolažemo, znatno veća. Dubioza će biti sve veća. Pokazali smo se kao potrošačko društvo – zaključio je Radusinović.

Anđušić: Država ne smije penzioni sistem pretvoriti u eksperiment

Anđušić je ocijenio da problem nije u samoj ideji povećanja plata, već u načinu na koji je model koncipiran i predstavljan javnosti.

– Ne ulazeći u suštinsku poruku modela, a to je povećanje plata, teško ćete u Crnoj Gori naći nekoga ko bi bio protiv takvog cilja. Najproblematičniji je način na koji je model predložen i izostanak analiza koje bi morale da pokažu njegovu održivost – kazao je Anđušić.

On je istakao da javnost, kako kaže, ni danas nema jasan stav ministra finansija o ovom modelu.

– Ne bih imao ništa protiv ni da se to pitanje povuklo na Vladi putem WhatsApp grupe, jer danas imamo podatak da je veliki broj sjednica ove Vlade realizovan na taj način, ali je svemu tome morala prethoditi analiza predviđena zakonima Crne Gore – kazao je Anđušić.

Prema njegovim riječima, kod reforme penzionog sistema ne može se improvizovati.

– Socijalne reforme i reforme penzionog sistema pojedine države rade godinama, pa i decenijama. Program koji teži gotovo milijardu eura i koji dovodi u pitanje hoćemo li imati na raspolaganju fondove u koje smo ulagali i mogu li se penzije finansirati iz budžeta, zasluživao je razgovore sa socijalnim partnerima, penzionerima, Unijom poslodavaca, akademskom zajednicom i NVO sektorom – rekao je.

Poenta je, dodaje, da je prethodno morala postojati ozbiljna analiza i čvrsto objašnjenje šta se dešava sa penzionerima u slučaju ukidanja Fonda PIO.

Anđušić je upozorio i na izvore kojima bi, prema najavama, trebalo nadomjestiti nedostajuća sredstva.

– Kao realne stavke pominjani su ekonomski rast, smanjenje sive ekonomije, oduzimanje nelegalno stečene imovine, sredstva iz EU fondova i povećanje PDV-a. Međutim, evropska sredstva su namjenska i ne možete ih trošiti kako želite, dok povećanje PDV-a najviše pogađa one sa najmanjom platežnom moći. Kada sve saberete, ispada da će se veliki dio finansiranja praktično osloniti na inflaciju – kazao je Anđušić.

On tvrdi da država nije izgradila dovoljno ozbiljne mehanizme za naplatu poreza i upozorava na novi talas rasta cijena.

– Državi odgovara veća naplata PDV-a i ostalih poreza iz trgovine. Ne očekujem da će premijer sjesti sa privrednicima da razgovara o smanjenju cijena. Očekuje nas velika inflacija, i to ne samo nakon 1. januara – naveo je.

Anđušić kaže da mu se već javljaju privrednici koji razmatraju rezove.

– Javljaju nam se privrednici koji su do sada bili među najzdravijima i koji ovih dana analiziraju spiskove za otpuštanje radnika, povećanje cijena, pa čak i ukidanje bakšiša konobarima. Ulazimo u začarani krug inflacije koji bi nas mogao zahvatiti već u decembru – rekao je.

Dodao je da je teško prepoznati održive izvore finansiranja ako investicije stagniraju.

– Ako ste u posljednjih šest godina kreirali investicije koje su praktično na nuli, teško je vidjeti izvore koji će nadomjestiti sredstva potrebna za finansiranje penzionera – kazao je.

Govoreći o položaju penzionera, kazao je da jednokratna pomoć nije dovoljna.

– Penzionerima se 100 eura jednokratne pomoći praktično dijeli na tri dijela da bi pokušali da prežive efekte inflacije. To je ponižavajuće. Ljudi u anketama govore da jedva sastavljaju kraj s krajem i da se osjećaju prevarenim kroz programe „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“ – rekao je.

Anđušić je upozorio da bi dodatne razlike među penzionerima mogle proizvesti ozbiljne društvene posljedice.

– Ako neko sa 40 i više godina staža ima penziju svega nekoliko desetina eura veću od nekoga ko je bio osiguran 15 godina, onda imate socijalnu bombu. Ne možemo tako različite kategorije društva i njihova izdvajanja tretirati na isti način – kazao je.

On očekuje i dodatni udar inflacije na penzionere, koji bi, kako navodi, morali da se izbore sa ograničenim rastom primanja.

– Penzioneri bi sa ovim talasom inflacije trebalo da izdrže sa nekih prosječnih 50 eura povećanja – naveo je.

Na kraju je apelovao na Vladu da zakonska rješenja ne šalje u Skupštinu bez jasnih analiza.

– S nestrpljenjem očekujem stav ministra finansija. Apelujem na Vladu da ovaj set zakona ne stavlja u skupštinsku proceduru bez jasne analize i konkretnih odgovora na pitanja u vezi sa Fondom PIO. Obratite pažnju kako danas izgleda zdravstveni sistem od trenutka kada je ukinut Fond zdravstva. U KCCG se, recimo, na ultrazvuk srca čeka i po sedam mjeseci, pa se ljudi onda guraju u privatne ordinacije – zaključio je Anđušić.

Kostić: Rizik nije samo za penzionere, već za cijelo društvo

Kostić je kazao da javnost mora razumjeti da suština penzionog sistema nije samo u visini doprinosa, već u tome da postoje stabilni i dovoljni izvori iz kojih se penzije mogu isplaćivati.

– Sistem na koji smo navikli imao je doprinose kao osnovni izvor prihoda. Sada se situacija mijenja, ali ključno pitanje ostaje da li postoji dovoljno široka fiskalna osnova iz koje se nesmetano mogu obezbijediti sredstva za isplatu penzija – kazao je Kostić.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je već duboko ušla u reformu penzionog sistema.

– Razgovaramo o sistemu koji je prilično protivurječan i neizvjestan. Ne možemo govoriti samo o njegovim benefitima, a da ne pomenemo negativne posljedice koje može proizvesti – naveo je.

Kostić kaže da rast plata podstiče potrošnju i ekonomsku aktivnost, ali da može proizvesti i negativne makroekonomske efekte.

– Povećanje plata znači povećanje potrošnje i ekonomske aktivnosti, ali takav rast gotovo uvijek povlači i druge efekte – inflaciju, rast uvoza i mogućnost dodatnog zaduživanja. Svaki ekonomski model mora se analizirati kroz pitanje da li njegove dobre strane prevazilaze loše – kazao je.

On pravi razliku između održivosti i same izdržljivosti sistema.

– Održivost znači da sistem funkcioniše optimalno i u skladu sa rastom standarda građana, dok izdržljivost znači samo pitanje do koje mjere sistem može da podnese određeno opterećenje. Ovaj model će se realizovati u lošijim makroekonomskim uslovima i ja sam protiv ovako konceptualizovanog sistema – rekao je Kostić.

Prema njegovim riječima, najveći rizik finansiranja penzija iz budžeta jeste stanje javnih finansija.

– Ako javne finansije ne obezbijede dovoljno prihoda, onda su svi korisnici budžeta pod rizikom. Kada se sistem finansira iz budžeta zemlje koja je zadužena, opterećena uvoznom zavisnošću i niskom produktivnošću, žrtve nijesu samo penzioneri. Veća žrtva je cijelo društvo – upozorio je.

Posebno je ukazao na pitanje socijalne nejednakosti.

– Ko želi da živi u društvu socijalne nejednakosti? Ljude najviše pogađa osjećaj nepravde. Imate ljude koji su radili 15 godina i dobijaju penzije slične onima koji su radili 40 godina. To stvara osjećaj izigranog društva – kazao je Kostić.

Dodao je da ne misli da se takav ishod nužno želi postići.

– Ne smatram da neko ovo namjerno želi da uradi, ali put do pakla popločan je dobrim namjerama. Kada je ovakav model koncipiran, to je bila prirodna i nužna faza onoga što je započeto programima „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“. Ali pogrešna ekonomija na kraju proizvodi pogrešno društvo – rekao je.

Kostić je upozorio i na posljedice po privredu.

– Privrednici su racionalni ljudi i čim su dobili informacije o „Euro modelu“, počeli su da se pripremaju za takav udar. Sasvim je očekivano da realizacija modela izazove posljedice po privredne subjekte – kazao je.

Posebno će, smatra, biti pogođena mala i mikro preduzeća, koja nose veliki dio zaposlenosti.

– Najveći broj radnih mjesta obezbjeđuju mala i mikro preduzeća, a upravo će na njih pasti najveći udar. Dio njih će teško podnijeti povećane troškove, dio bi mogao da se ugasi, a dio da otpusti zaposlene – naveo je.

Kostić očekuje da bi takva kombinacija mogla dodatno povećati budžetski deficit.

– Ako se smanji profitabilnost privrede, budžetski deficit može rasti, što potencira potrebu za novim zaduživanjem ili prodajom državne imovine – kazao je.

On je ukazao i na problem strukture potrošnje.

– Rast potrošnje biće evidentan, ali će najveći dio tog novca završiti u ličnoj potrošnji, a značajan dio ići će na uvoznu robu. U suštini, podsticaćemo rast inostrane, a ne domaće proizvodnje – upozorio je Kostić.

Dodao je i da se u Crnoj Gori turistički rezultati često mjere brojem gostiju, a ne ukupnom makroekonomskom potrošnjom, što, prema njegovom mišljenju, ne daje potpunu sliku stvarnog ekonomskog efekta.