Od goriva do računa - kako poskupljenja stežu budžete građana; Rabrenović: Vlada da prestane sa politikom kratkog daha i pomogne porodicama koje jedva sastavljaju kraj s krajem

Vlada treba da preduzme konkretne mjere za zaštitu životnog standarda, zasnovane na realnim uslovima, s posebnim fokusom na one koji nijesu formalno socijalno ugroženi, ali zbog rasta cijena jedva sastavljaju kraj s krajem, ocijenio je dr Jovo Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka, u razgovoru za Portal ETV.

U Crnoj Gori je početkom ove godine došlo do vidnog rasta cijena osnovnih troškova, posebno zbog energenata. Stoga najveći udar trenutno dolazi od goriva, koje, po pravilu, lančano vuče poskupljenje i ostalih cijena, a pored toga rastu cijene komunalija, vode...

Kada su u pitanju vodovod i komunalije, ove godine uvedeni su novi tarifnici pa tako cijena vode raste u većini opština, dok je rast cijena komunalija umjeren ali konstantan, pa računi postaju sve veće opterećenje kućnog budžeta.

Rabrenović smatra da je neophodno uvesti jasne kriterijume za podršku građanima kod računa za struju, hranu i stanovanje, ne samo za najsiromašnije, nego i za porodice koje nakon plaćanja osnovnih troškova ostaju bez uslova za normalan život.

Siva zona

- U Crnoj Gori između “zaštićenih” i “nezaštićenih” postoji velika siva zona ljudi koji rade, primaju platu ili penziju, ali jedva pokrivaju osnovne troškove. To su porodice sa djecom, podstanari, samci sa prosječnim primanjima, penzioneri sa nižim penzijama, zaposleni u privatnom sektoru koji nijesu obuhvaćeni klasičnim socijalnim instrumentima. Ako zaštita ostane usmjerena samo na najuže kategorije, onda će najveći dio društva i dalje sam apsorbovati cjenovni udar – upozorava Rabrenović.

Naglašava da bez automatskih zaštitnih mehanizama, građanin ostaje glavni amortizer svakog spoljnog šoka.

- Realan plan u tragovima postoji, ali ne i ozbiljan zaštitni štit za srednji i niži sloj stanovništva koji je najizloženiji rastu cijena – napominje Rabrenović.

Računanje inflacije po tipu domaćinstva

Država bi, ukazuje, morala da objavljuje i inflaciju za penzionere, podstanare, porodice sa djecom i domaćinstva sa nižim prihodima.

Rabrenović ističe da Vladi nijesu potrebne samo mjere za “prosječnog građanina”, jer prosječan građanin u stvarnosti ne postoji.

- Nije isto da li je neko penzioner koji najveći dio prihoda troši na hranu, ljekove i struju, podstanarska porodica sa djecom koja plaća zakup, ili domaćinstvo koje više troši na prevoz i gorivo. OECD i Evropska centralna banka godinama upozoravaju da je inflacija među domaćinstvima neravnomjerno raspoređena i da stvarni trošak života zavisi od konkretne potrošačke strukture svakog domaćinstva – objašnjava Rabrenović.

Višestruki udari na budžete građana

Rabrenović podsjeća da se u posljednjih nekoliko mjeseci u Crnoj Gori dogodilo više paralelnih udara na kućne budžete, što predstavlja veliki problem građanima koji su istovremeno pogođeni skupljim gorivom, rastom komunalnih usluga, trajno visokim cijenama hrane, pritiskom troškova stanovanja i opštim poskupljenjem svakodnevnih usluga.

Ističe da je riječ o izdacima koje domaćinstvo ne može lako da odloži ili izbjegne.

Skupa svakodnevica

- Građani u Crnoj Gori danas ne osjećaju “umjerenu inflaciju”, nego skupu svakodnevicu – upozorava Rabrenović.

Ukazuje na podatke Uprave za statistiku MONSTAT, koja je za februar tekuće godine registrovala godišnju inflaciju od 2,6 odsto i mjesečni rast od 0,2 odsto.

- Statistika može da kaže 2,6 odsto, ali život kaže nešto drugo kada su hrana, gorivo, komunalije i stanovanje istovremeno pod pritiskom – navodi Rabrenović, uz podsjećanje da su među glavnim pokretačima rasta bili upravo gorivo, odvoženje smeća, usluge održavanja stambenog objekta, voće i povrće.

Ipak, dodaje, najvidljiviji udar na budžete građana došao je kroz uvećanje cijene goriva.

Pritisak na obavezne izdatke

Istovremeno, upozorava Rabrenović, uvećana je i cijena komunalnih usluga.

- MONSTAT je registrovao da odvoženje smeća spada u stavke koje guraju inflaciju. Međutim, građani su već duže izloženi rastu cijena energenata i komunalnih troškova – kaže Rabrenović.

Stoga, kako ističe, problem nije samo u pojedinačnim poskupljenjima, već u zbirnom pritisku svih obaveznih izdataka.

Slaba sistemska kontrola

Govoreći o institucionalnom odgovoru na rast cijena, Rabrenović kaže da je problem to što su mjere koje država preuzima parcijalne, vremenski ograničene i nedovoljne u odnosu na širinu udara na životni standard.

- Država trenutno više ublažava posljedice nego što upravlja dubokim uzrocima, kao što su velika uvozna zavisnost, malo tržište, osjetljivost na spoljne cjenovne šokove, slabija konkurencija na dijelu tržišta i izostanak ozbiljnije domaće proizvodne baze koja bi amortizovala rast cijena hrane i osnovnih proizvoda – pojašnjava naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, kada sistem ne djeluje preventivno, već reaguje tek nakon što cijene porastu, građani s pravom primjećuju da je kontrola države slaba.

- Ovo se vidi i u raskoraku između zarada i troškova. Prosječna neto zarada u januaru 2026. iznosila je 1.026 eura, što formalno zvuči bolje nego prije nekoliko godina. Međutim, rast nominalne zarade ne znači automatski i sigurniji životni standard ako istovremeno rastu troškovi koje domaćinstvo ne može da preskoči. Standard se ne mjeri prosječnom platom na papiru, nego time koliko hrane, grijanja, prevoza i stanovanja ta plata stvarno može da pokrije – smatra Rabrenović.

Slojevit problem

Malo tržište kao što je crnogorsko, bez domaće proizvodnje i bez jakog konkurentskog pritiska, naglašava, gotovo uvijek završava višim cijenama.

- Zato problem jeste u malom tržištu, ali i slaboj konkurenciji, visokoj uvoznoj zavisnosti i tome što država nema dovoljno snažan i transparentan sistem da utvrdi gdje prestaje realan trošak, a gdje počinje neopravdano visoka cijena za građane – poručuje Rabrenović.

Uvesti trajnu zaštitu osnovne potrošačke korpe

Prva mjera koju bi Vlada trebalo da preduzme, smatra Rabrenović, je da prestane sa politikom kratkog daha i uvede trajni sistem praćenja i zaštite osnovne potrošačke korpe.

- To znači javno i redovno objavljivanje uporednih cijena osnovnih proizvoda po velikim trgovačkim lancima, kako bi građani jasno vidjeli ko je skuplji, ko je jeftiniji i gdje rast cijena odstupa od realnih troškova – ocjenjuje sagovornik Portala ETV.

Iako smatra da transparentnost sama po sebi neće riješiti problem, vjeruje da će pojačati tržišni pritisak i smanjiti prostor za “nevidljivo podizanje cijena”.

- Hrvatska je uvela model dodatnog označavanja takozvanih sidrenih cijena, odnosno obavezu da se uz aktuelnu cijenu vidi i referentna, ranija cijena proizvoda, kako bi potrošač mogao odmah da vidi šta je stvarno poskupilo, a šta nije. Takav model bi i u Crnoj Gori bio koristan jer bi donio mnogo više reda, poredivosti i javnog pritiska na trgovce – zaključuje Rabrenović.