Baterijsko skladištenje energije važno za energetiku, ali ključni period tek nakon 2030.

Sa događaja (Foto: PR Centar)
Sa događaja (Foto: PR Centar)

Baterijski sistemi imaju važnu ulogu u budućem energetskom sistemu, ali bi prema sadašnjim projekcijama najpovoljniji period za njihovu veću primjenu u Crnoj Gori mogao biti oko 2030. godine, kada se očekuje značajno veći udio obnovljivih izvora energije.

To je, kako prenosi PR Centar, saopšteno na okruglom stolu „Značaj baterijskog skladištenja električne energije za elektroenergetski sistem Crne Gore“, koji su organizovali Centar za energiju i ekologiju (ENEKO centar) i Crnogorski operator tržišta električne energije (COTEE) u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU).  

Akademik Igor Đurović ispred CANU i ENEKO centra je, govoreći o temi baterija u elektroenergetskom sistemu istakao da različiti oblici skladištenja energije postoje već dugo, kroz akumulatore i kondenzatore, koji su korišćeni u industrijskim procesima, za kratkoročnu akumulaciju energije ili stabilizaciju naponskih prilika u mreži.

- Baterije danas mogu pouzdano napajati električne automobile, pa čak i kamione tokom određenog broja sati - naveo je Đurović.

Ukazao je i da postoje veliki sistemi za skladištenje energije koji mogu akumulirati značajne količine električne energije i reagovati gotovo trenutno, što ih čini važnim za stabilnost elektroenergetskog sistema, posebno u uslovima sve veće proizvodnje iz obnovljivih izvora.

- Ipak, postoje i određeni izazovi. Cijene sistema za skladištenje energije su visoke, a povećana potražnja utiče na rast cijena kritičnih sirovina, poput litijuma i drugih materijala potrebnih za proizvodnju baterija. Pored toga, otvaraju se i pitanja ekoloških rizika, uključujući potencijalne posljedice u slučaju požara velikih baterijskih sistema - kazao je Đurović.

Ukazao je da postoje i tehnološki i ekološki izazovi koje treba uzeti u obzir kada je riječ o velikim baterijskim sistemima.

Predstavnik Crnogorskog operatora tržišta električne energije COTEE Maksim Vučinić poručio je da ubrzani razvoj solarne proizvodnje u elektroenergetskom sistemu donosi značajne koristi, ali i nove tehničke i operativne izazove.

On je istakao da fotonaponski sistemi značajno doprinose dekarbonizaciji i održivosti energetskog sektora, ali da njihova promjenljiva proizvodnja i decentralizovana priroda dodatno komplikuju upravljanje elektroenergetskim mrežama.

- Sa sve većim prodorom distribuirane solarne proizvodnje suočavamo se sa novim tehničkim i operativnim izazovima. Pojave obrnutih tokova energije, nestabilnosti napona u mreži, kao i situacije u kojima dolazi do ograničenja ili prekida proizvodnje, sve su učestalije u distributivnim i uopšte elektroenergetskim mrežama - kazao je Vučinić.

U tom kontekstu, baterijski sistemi za skladištenje električne energije (BESS) sve češće se prepoznaju kao jedno od ključnih tehnoloških rješenja.

Prema njegovim riječima, oni omogućavaju vremensko razdvajanje proizvodnje i potrošnje električne energije, čime se povećava fleksibilnost sistema i olakšava integracija obnovljivih izvora energije.

- Privatne kompanije u Crnoj Gori dobijaju resurse vjetra i sunca, kao i mrežne kapacitete, ali istovremeno ti isti kapaciteti mogu biti opterećeni. Politika podsticaja mora biti usmjerena ka jačanju pouzdanosti sistema i stvaranju ambijenta u kojem će i državne i privatne kompanije raditi u interesu snažnijeg i stabilnijeg energetskog sistema, a samim tim i boljeg servisa za građane i privredu - zaključio je, pored ostalaog, Vučinić.

Tokom prvog predavanja „Razvoj naprednih materijala za bezbjedne i održive elektrohemijske sisteme za skladištenje energije“ prof. dr Veselinka Grudić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta iz Podgorice istakla da potražnja za energijom stalno raste zbog industrijalizacije, rasta stanovništva i tehnološkog razvoja, dok klimatske promjene nameću potrebu za smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Zbog toga se, kako je pojasnila, energetski sektor sve više oslanja na obnovljive izvore energije, prije svega sunce i vjetar.

Prema njenim riječima, proizvodnja čiste energije danas globalno pokriva oko 40 odsto proizvedene električne energije.

- Međutim, obnovljivi izvori imaju promjenjiv karakter, pa njihova uspješna integracija u elektroenergetski sistem zahtijeva pouzdane sisteme za skladištenje energije. Među različitim tehnologijama skladištenja, baterije, posebno litijum-jonske, trenutno imaju centralnu ulogu zbog dobrog balansa između gustine energije i snage. Značaj ove tehnologije potvrđen je i dodjelom Nobelove nagrade za hemiju 2019. godine naučnicima koji su dali ključni doprinos njihovom razvoju - navela je Grudić.

Upozorila je da ograničene i neravnomjerno raspoređene rezerve litijuma otvaraju pitanje dugoročne održivosti ovih sistema.

- Zbog toga se sve više istražuju alternative, među kojima su natrijum-jonske baterije. Natrijum je znatno rasprostranjeniji i dostupniji element od litijuma, što daje potencijal za održivije baterijske sisteme - kazala je Grudić.

Tokom drugog predavanja „Naučni izazovi i perspektive razvoja sistema za skladištenje energije u savremenim elektroenergetskim sistemima“ prof. dr Martin Ćalasan sa Elektrotehničkog fakulteta iz Podgorice je istakao da se elektroenergetski sistemi širom svijeta ubrzano mijenjaju zbog rasta proizvodnje energije iz sunca i vjetra.

Pojasnio je da, iako su obnovljivi izvori ključni za energetsku tranziciju i smanjenje emisija, oni imaju jednu važnu karakteristiku da je proizvodnja promjenjiva i zavisi od vremenskih uslova.

- Kada je sunčan dan ili ima dovoljno vjetra, proizvodnja je velika, ali kada se vremenski uslovi promijene dolazi do naglog pada proizvodnje. Upravo zbog toga sistemi za skladištenje energije postaju posrednik između proizvodnje iz obnovljivih izvora i potrošača kojima je potrebna stabilna i pouzdana energija - objasnio je Ćalasan.

Prema njegovim riječima, sistemi za skladištenje energije danas se smatraju jednom od ključnih infrastrukturnih komponenti savremenih elektroenergetskih sistema.

- Njihova uloga nije samo tehnička, već i strateška, jer doprinose sigurnosti snabdijevanja i omogućavaju stabilniji rad mreže. Osim u elektroenergetici, ovi sistemi imaju važnu ulogu i u razvoju električne mobilnosti, jer predstavljaju osnovu za rad električnih vozila i novih koncepata kao što je povezivanje vozila sa elektroenergetskom mrežom - naveo je Ćalasan.

Tokom III predavanja „Politike Evropske unije za podršku razvoju tržišta baterija, globalne inicijative i trendovi“ konsultant za zelenu i energetsku tranziciju Radovan Nikčević podsjetio da je još prije desetak godina Evropska komisija postavila ambiciozan cilj da Evropska unija postane lider u inovacijama, digitalizaciji i dekarbonizaciji, što je uključivalo i razvoj sopstvene proizvodnje baterija.

- U tom cilju 2017. godine pokrenuta je Evropska alijansa za baterije, inicijativa koja okuplja države članice, industriju, istraživačke institucije i investitore sa ciljem razvoja održivog lanca proizvodnje baterija u Evropi od eksploatacije sirovina, preko proizvodnje baterijskih ćelija, do njihove upotrebe i reciklaže. Ideja je bila da Evropa u najvećoj mjeri zadovolji sopstvene potrebe za baterijama do 2030. godine i da time podrži razvoj automobilske industrije, energetskog sektora i električne mobilnosti - kazao je Nikčević.

Prema njegovim riječima, značajan zaokret u evropskoj energetskoj politici donio je i European Green Deal, čiji je glavni cilj postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.

- U okviru tog plana postavljeni su i konkretni ciljevi u energetici i saobraćaju, uključujući povećanje udjela obnovljivih izvora energije i razvoj električne mobilnosti. Evropska unija planira da do 2030. godine gotovo 69 odsto električne energije dolazi iz obnovljivih izvora, dok se očekuje i značajan rast broja vozila sa nultom emisijom - naveo je Nikčević.

Istakao je da je EU trenutno već iznad globalnog prosjeka kada je riječ o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, navodeći da prema posljednjim podacima oko 47 odsto električne energije dolazi iz čistih izvora.

Istakao je i da je u posljednjih 15 godina došlo do značajnog pada cijena baterijskih sistema.

- Planovi za naredne godine predviđaju izgradnju dodatnih kapaciteta za skladištenje energije širom Evrope, što potvrđuje da će ovi sistemi imati ključnu ulogu u budućem energetskom sistemu - zaključio je Nikčević.

Tokom IV predavanja „Strateško strpljenje: Zašto Crna Gora ne treba žuriti sa baterijskim sistemima za skladištenje električne energije?“ dr Lazar Šćekić sa Elektrotehničkog fakulteta iz Podgorice podsjetio da se Crna Gora nalazi u procesu velike energetske transformacije, navodeći da nacionalni planovi predviđaju investicioni ciklus vrijedan oko 2,7 milijardi eura i izgradnju novih energetskih objekata, među kojima su hidroelektrane, vjetroelektrane i solarne elektrane.

- Prema tim planovima, do 2035. godine predviđena je značajna izgradnja obnovljivih izvora energije, uključujući oko 1.589 megavata solarnih elektrana i oko 230 megavata vjetroelektrana. Istovremeno se planira postepeno smanjenje proizvodnje iz termoelektrana, u skladu sa evropskim ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine - naveo je Šćekić.

Govoreći o globalnim trendovima, Šćekić je naveo da mnoge države ubrzano razvijaju baterijske sisteme za skladištenje energije kako bi lakše integrisale obnovljive izvore.

- Primjeri su Njemačka, Velika Britanija i Australija, gdje se planira ili već realizuje izgradnja velikih kapaciteta baterijskih sistema. Baterijski sistemi su nesumnjivo potrebni u energetskim sistemima koji imaju veliki udio obnovljivih izvora, ali ključno pitanje je kada i pod kojim uslovima je takva investicija ekonomski opravdana - rekao je Šćekić.

Crna Gora, kako je naveo, treba da se priprema za uvođenje baterijskih sistema, prije svega kroz razvoj regulatornog i tržišnog okvira, ali odluku o velikim investicijama treba donositi pažljivo i u pravom trenutku.

On je zaključio da baterijski sistemi imaju važnu ulogu u budućem energetskom sistemu, ali da bi prema sadašnjim projekcijama najpovoljniji period za njihovu veću primjenu u Crnoj Gori mogao biti oko 2030. godine, kada se očekuje značajno veći udio obnovljivih izvora energije.