Žunjić: Kada se moglo pomisliti da je pravda, bar djelimično zadovoljena, stiže spora administracija

Poražavajuće je što je pravosnažno osuđeni za nedozvoljene polne radnje na štetu jedne djevojčice i dalje na slobodi, skoro godinu od izricanja presude, a posebno zabrinjavaju specifične okolnosti u ovom slučaju, jer živi u komšiluku djevojčice. Kakvo god bilo njegovo zdravstveno stanje, na osnovu kojeg pokušava da izbjegne kaznu, nadležni ne smiju izgubiti iz vida činjenicu da postoji dijete koje je već pretrpjelo nasilje i porodica koja sa posljedicama svega toga i dalje živi – upozorila je za Portal ETV Lepa Žunjić iz Udruženja „Roditelji“, organizacije koja godinama prati ovaj slučaj.

Objavili smo prije nekoliko dana da je osamdesetpetogodišnji starac pravosnažno osuđen, u oktobru prošle godine na pet godina zatvora zbog seksualnog uznemiravanja sedmogodišnje djevojčice, inače rođake i komšinice, i dalje na slobodi, te da su djevojčica i njena familija prisiljeni da ga, maltene, svakodnevno gledaju, zato što živi pedesetak metara od njihove kuće.

NAJBOLJI INTERES ĐETETA ČESTO OSTAJE PO STRANI

- Nedopustivo je što je, bez dodatnog obrazloženja, odgađano izvršenje ove kazne i što je Osnovni sud u Bijelom Polju dozvolio da to traje još od februara. Još je više problematično što je i posljednja sudska odluka donijeta tek nakon interesovanja roditelja djevojčice. Očekujemo da će danas, kako su i najavili, osuđeni biti konačno upućen u zatvor. Svaki drugačiji ishod dodatno bi mogao da poljulja povjerenje svih građana, posebno roditelja, u postupanje sudova – kategorična je Žunjić.

Portalu ETV saopšteno je iz Osnovnog suda u Bijelom Polju koji je zadužen za upućivanje osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, da su 21. avgusta uputili poziv osuđenom da se javi 3. septembra kako bi ga uputili u zatvor. Nijesu objasnili zašto je sud skoro godinu od pravosnažnostoi presude čekao na ovu odluku.

Pisali smo da je interesantno i da je ova odluka donijeta dan pošto su otac i majka djevojčice došli u taj sud u potrazi za odgovorom zašto je osuđeni seksualni predator i dalje na slobodi, te da im niko od službenika s kojima su razgovarali toga dana nije mogao dati odgovor, ali da je, sjutradan je uslijedila reakcija. 

- U svakom slučaju u kojem je dijete žrtva nasilja, sve mora biti podređeno njegovoj zaštiti i oporavku. Nažalost, ovaj slučaj pokazuje da najbolji interes djeteta, iako jasno propisan i domaćim zakonodavstvom i međunarodnim konvencijama, u praksi često ostaje po strani – naglasila je Žunjić. 

NIZ NELOGIČNOSTI U POSTUPANJU INSTITUCIJA

Podsjeća da je Udruženje „Roditelji“ pratilo ovaj slučaj od kako je prijavljen 2022. godine, kada su stupili u kontakt sa porodicom djevojčice. 

- Za sve ovo vrijeme bilo je mnogo nelogičnosti i postupanja nadležnih koja su nas, kao organizaciju koja se godinama bavi zaštitom djece, zaista zapanjila. Od nepoštovanja propisanih procedura u istražnom postupku, ispitivanja djeteta više puta, višegodišnjeg sudskog postupka, pa sve do sramnih oslobađajućih presuda Višeg suda u Bijelom Polju. I kada se moglo pomisliti da je pravda, bar djelimično zadovoljena, iako adekvatna kazna za ovako nešto ne postoji, porodica svjedoči i dalje spornim postupanjima nadležnih i pokušajima porodice okrivljenog da se on, ipak, oslobodi izdržavanja zatvorske kazne. Sve to vrijeme, djevojčica i njena porodica od ove države nijesu dobili nikakvu podršku i bukvalno su prepušteni sebi u dijelu pravne zaštite i u dijelu psihosocijalne podrške – kaže sagovornica Portala ETV.

Upozorava da ovo, nažalost, nije izolovan slučaj, te da slično doživljavaju i ostale porodice čija su djeca žrtve u slučajevima krivičnih djela protiv polne slobode. 

- Možemo kao društvo imati još bolje i strože zakone, procedure i protokole, ali džabe nam sve to ako se ne primjenjuju onako kako bi trebalo. Dijete ne može biti zaštićeno samo time što negdje piše da ima pravo na zaštitu, već to pravo mora biti primjenjivano na svakom koraku – zaključila je Žunjić.

SISTEM PROTIV ŽRTVE

Portal ETV u više navrata je izvještavao o ovom slučaju ukazujući na sporost i neprihvatljivo postupanje institucija i izlaganje sedmogodišnje djevojčice, koja danas ima 11 godina, i njene porodice neprihvatljivim procedurama.

- Sistem nas je opet izigrao. Kao da nam se rugaju. Prvo su nam dijete maltretirali da svjedoči više puta, onda je sudija u Višem sudu u Bijelom Polju čak dva puta oslobađao tog monstruma i sada ovo. On je osuđen, a na slobodi je. Tu nam je „pred nosom“ svakodnevno. To je strašno – kazala je nedavno majka djevojčice za Portal ETV.

Iz Osnovnog suda u Bijelom Polju rečeno nam je da je „...sin okrivljenog 24. novembra 2025. godine, podnio zahtjev za odlaganje kazne njegovom ocu zbog zdravstvenog stanja“. 

Medicinska dokumenatcija, kako su napisali u odgovoru na naša pitanja, tada je proslijeđena dr Nemanji Radojeviću na vještačenje, koji se izjasnio 27. januara ove godine da na osnovu dostavljene medicinske dokumentacije za XY (85 godina), od 15. i 17. decembra 2025. godine, on smatra „da u UIKS-u ne postoje uslovi da se njegovo zdravstveno stanje adekvatno prati na human i dostojanstven način, odnosno, on je trajno nesposoban za boravak u UIKS-u“, te je predložio „da se razmotre druge pravne mogućnosti u smislu zamjene kazne, vanrednog ublažavanja kazne i drugo“.

Osuđenom je potom, 4. februara, odgođeno izvršenje kazne do dalje odluke suda.

- Razočarani smo u institucije. Užasno je što je on i pored pravosnažne presude na slobodi. Ja ne znam kako može uopšte neko ko radi takve stvari, to što je on uradio našem đetetu, kako mogu da budu na slobodi. Oni nijesu za slobodu, ne postoji adekvatno ime za njih, to nije čovjek – kazala je prije nekoliko dana majka djevojčice za Portal ETV.

SUDIJE NEDODIRLJIVE

Sudija Višeg suda u Bijelom Polju Dragan Mrdak u dva navrata je oslobodio seksualnog predatora, pa je na kraju Apelacioni sud odlučivao i osudio ga na pet godina, a tu presudu potvrdio je i Vrhovni sud.

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić i Sudski savjet, koje smo prošče godine pitali za presude sudije Mrdaka, odnosno hoće li snositi posljedice, objasnili su „da različita ocjena činjeničnog i pravnog konteksta od strane žalbenog suda ne implicira bilo kakvu odgovornost sudije ili sudskog vijeća koje je postupalo u prvostepenom postupku“, i da „sudija sudi samostalno, nezavisno, na osnovu samostalne ocjene dokaza i po slobodnom sudijskom uvjerenju, te da niko ne smije da utiče na sudiju u vršenju sudijske funkcije“. Iz Sudskog savjeta tada su se pozvali i na član 122 stav 2 tadašnjeg Ustava Crne Gore, kojim je „propisano da sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje pri donošenju sudske odluke“.

Hladna i nezainteresovana birokratija tako šalje surove poruke žrtvama i njihovim porodicama, ostavljajući ih bez zaštite, pa iako Ustav nalaže da majka i dijete uživaju posebnu zaštitu.

Džaba i domaći zakoni i konvencije, norme, protokoli koji obavezuju instuticije na hitno postupanje u predmetima u kojima su žrtve đeca, a kojima se, pored ostalog, nalaže i stroga zabrana sekundarne viktimizacije... Na papiru evropski zakoni, u praksi stigma, institucionalno zanemarivanje, nezainteresovana birokratija.