<article>Zemljotres jačine 4,5 stepeni po Rihterovoj skali zabilježen je večeras u 23.07h na području juga Hercegovine, a osjetio se i u Crnoj Gori.Prema dostupnim podacima, epicentar potresa nalazio se oko 78 kilometara južno od Mostara i 30 kilometara jugo-jugoistočno od Neuma. Potres se osjetio u širem području južne Hercegovine, ali i u djelovima južne Dalmacije, podaci su sa LastQuake platforme.</article>

Zemljotres jačine 4,5 stepeni po Rihterovoj skali zabilježen je večeras u 23.07h na području juga Hercegovine, a osjetio se i u Crnoj Gori.
Prema dostupnim podacima, epicentar potresa nalazio se oko 78 kilometara južno od Mostara i 30 kilometara jugo-jugoistočno od Neuma. Potres se osjetio u širem području južne Hercegovine, ali i u djelovima južne Dalmacije, podaci su sa LastQuake platforme.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Društvo

Zemljotres kod Neuma, osjetio se i u Crnoj Gori

Regionalni dijalog o politikama posvećen unapređenju održivih, inkluzivnih i otpornih prehrambenih sistema u zemljama Zapadnog Balkana, koji organizuje Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), održaće se danas u hotelu Hilton u Podgorici.
U uvodnom dijelu prisutnima će se obratiti ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković, ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, rezidentna koordinatorka Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori, Karolin Tisot i zamjenik regionalnog predstavnika FAO za Evropu i Centralnu Aziju, Nabil Gandi.&nbsp;
Na događaju će učestvovati nacionalne institucije, međunarodne organizacije i ključni partneri iz regiona.&nbsp;
„Fokus će biti na razmjeni iskustava, prioritetima politika i mogućnostima za ubrzanje tranformacije prehrambenih sistema“, navodi se u saopštenju.&nbsp;
Događaj će početi u devet sati i 30 minuta.&nbsp;

Danas o unapređenju prehrambenih sistema u regionu

Čudo neviđeno! Ministar u Vladi Srbije, verni Vučićev saradnik, bivši radikal – našao se na meti Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK). Vest spada u rubriku “Verovali ili ne”, budući da je nešto slično koliko juče bilo nezamislivo. Neki tužioci su se izgleda ohrabrili i rešili da konačno rade svoj posao, za promenu. Tako je TOK protiv ministra kulture Nikole Selakovića podiglo optužni predlog, na teret mu stavljaju zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje službene isprave. Za navedena nedela propisana je zatvorska kazna od šest meseci do pet godina.
Optužni predlog je podignut, kako veli Tužilaštvo, zbog „nezakonitosti prilikom skidanja svojstva kulturnog dobra nad zgradama Generalštaba“. Dotične zgrade trebalo je da budu srušene, pa da na tom mestu Džared Kušner, zet američkog predsednika Donalda Trampa, sagradi luksuzni hotel, ali je čitava stvar propala. Kušner je odustao od gradnje, malo usled pritiska javnosti, a malo više zbog toga što je čitava rabota protivzakonita i zbog toga što se ministar našao pred sudom.
Na kraju bi lako moglo da se desi da Selaković završi na robiji takoreći uzaludno, samo zato što je bio poslušni vojnik partije i što je bespogovorno izvršavao naređenja velikog vođe. Što bi bio sasvim pravedan razvoj događaja, svakome prema zasluzi.
Renesansna ličnost
No, taj dan je još daleko. Da bi predstavnici vlasti završili tamo gde im je mesto, na dugogodišnjim robijama, potrebno je da prvo režim padne. Jeste se promenilo raspoloženje u građanstvu, jeste većina protiv Aleksandra Vučića i njegove razbojničke kamarile, ali suparnička strana deluje pomalo nesnađeno i ne preterano voljno za preuzimanje vlasti, pa tako nema nikog ko bi pokupio moć i vlast koji se već predugo valjaju ulicama.
No dobro, naprednjačko strmoglavljivanje je ireverzibilan proces, kad-tad će im odzvoniti, ne može ni vrhovni vođa da vlada samo uz pomoć sile, protiv volje većinskog stanovništva. I to uglavnom iz banalnih geografskih razloga – jer se Srbija ne graniči sa Rusijom. Da je drugačije, da se nalazimo malo bliže Kremlju, ne bi bio problem vladati milionima neprijateljski nastrojenih građana, uz malu pomoć baćuške Putina, kao što to čini Lukašenko u Belorusiji.
Slučaj Nikole Selakovića je paradigmatičan za srpsko društvo pod vladavinom naprednjaka. Ne sudski slučaj, to je težak i redak izuzetak, već činjenica da je dotični gospodin – univerzalni ministar. Pre nego što je milošću Vučićevom postao zadužen za resor kulture u koju se razume kao magarac u kantar, Selaković je obnašao i druge visoke državne funkcije. Bio je ministar pravde (2012-2016), spoljnih poslova (2020-2022), a potom i ministar rada i zapošljavanja (2022-2024). Rečju – renesansna ličnost, homo univerzale, apartna persona koja se razume u sve i svašta i još ponešto.
Zabranjena latinica
Selakovićeva vrtoglava politička karijera je slika i prilika propasti Srbije. Čovek je pravnik, možda se pomalo razume u tu oblast, mada sama činjenica da je od rane mladosti bio pripadnik Srpske radikalne stranke, partije bezakonja i mržnej prema svakom poretku, govori suprotno. Dovoljno je pomenuti da je Selaković, kao asistent na Pravnom fakultetu, zapamćen po incidentu u kojem je zgrabio flašicu vode koja je stajala na klupi ispred jedne studentkinje i bacio je u smeće (flašicu, ne studentkinju). Šta je nesrećna plastična bočica skrivila pravnom stručnjaku? Njen krimen je bio u tome što je proizvedena u Hrvatskoj. Težak slučaj šovinizma sa primesama još nekih kukastih ideologija, takoreći neizlečiv.
Istakao se ministar u svim sferama kojima se bavio. Kao ministar kulture, Selaković je zabranio otkup knjiga štampanih latinicom, čime je naneo nemerljivu štetu bibliotekama, čitaocima i srpskoj kulturi. Zahvaljujući ministru koji mrzi knjige, koji misli da je pismo bitnije od sadržaja, u srpskim bibliotekama nisu mogla da se nađu, recimo, sledeća izdanja: “Bilo jednom u Jugoslaviji” Ivana Ivanjija, izabrane pesme Tadeuša Ruževiča “Uvek fragment”, “Sveti Toma Akvinski” Gilberta Čestertona, “Tri buržujska romančića” Hosea Donosa, studija “Moderno ustavotvorstvo” Nenada Dimitrijevića, zbirka eseja “Demokratski vidici” Volta Vitmena, knjiga novinskih priča “Narator je konačno progovorio” Srđana Valjarevića, studija o etnonacionalizmu i religiji “Prodor u srce sakraliziranog zločina” Branka Sekulića, novela “Fićfirići” Marija Vargasa Ljose, roman “Prisutnost” Ježija Kosinskog, roman “Poljak” Dž. M. Kucija, zbirka eseja Milana Kundere “Oteti zapad”, knjiga razgovora sa Milicom Nikolić “Ja sam ta koja nisam” Nenada Miloševića, “Kritika moći suđenja” Imanuela Kanta, “Fenomenologija duha” Georga Fridriha Hegela, “Crne rupe” Brajana Koksa i Džefa Foršoa, “Čekanje zaborav” Morisa Blanšoa, “Istorija modernog prosvetiteljstva” Volfganga Šmalea i “Globalna istorija neznanja” Pitera Berka.
U potrazi za slovima
Potom je ministar propisao da sve javne, državne i lokalne ustanove moraju nabavljati isključivo “dvoazbučne tastature”. Svoj iskonski analfabetski problem sa latiničnim tastaturama Selaković je javno obznanjivao, gostujući po televizijskim studijima.
Jednom prilikom univerzalni ministar je izvoleo izjaviti sledeću budalaštinu vasionskih razmera: “Kada pogledate tastature koje se koriste u Srbiji, one nisu čak ni latiničke. One nisu na našoj latinici. Vi čak ne znate ni gde da kucate karaktere. Naravno, onaj ko dugo koristi računar, on to zna. Gde je slovo ć, gde je slovo nj, gde je slovo lj, gde je slovo dž, vi to na tastaturama nemate”.
Očajni ministar, nesposoban da pronađe slova na tastaturi, očigledno nije upoznat sa činjenicom da su slova lj, nj i dž - kombinacije dvaju slovnih znakova koje označavaju jedan glas. I takva persona je ministar kulture. Valjda je to normalno u zemlji u kojoj su onomad kulturni poslenici crtali mape Velike Srbije, pripremali ratove i propovedali mržnju prema susednim narodima. Božja kazna, što bi rekli vernici.
Obožavalac ratnih zločinaca
Selaković je uništavao šta god je mogao, u skladu sa svojim mogućnostima. Tako je učestvovao u hajci protiv festivala “Mirdita, dobar dan”, optužujući albanske umetnike i intelektualce da ubijaju i progone srpski narod na Kosovu. Dok je bio ministar pravde, zajedno sa tadašnjim ministrom odbrane Bratislavom Gašićem, Selaković je organizovao prebacivanje Vladimira Lazarevića avionom iz Haga i svečani doček ratnog zločinca koji je pušten nakon odsluženja dve trećine kazne, sasvim nezasluženo. Tom svečarskom prilikom Selaković je snishodljivo, pun strahopoštovanja prema zlikovcu, pridržavao kaput Lazareviću.
Dok je bio ministar za rad i boračka pitanja, Selaković je u društvu istog Vladimira Lazarevića i tadašnjeg premijera Miloša Vučevića dodeljivao boračke spomenice. Tokom svog mandata nije uopšte vodio računa o radnicima, niti se njima bavio, jer njega ne zanimaju radnici, već samo ratnici. Zato se odao podsećanju na slavnu ratničku prošlost, odavanju počasti palim borcima i polaganju cvetnih venaca na razne spomenike. A za radnike – koga briga, oni su dobri samo za topovsko meso.
Dok je obnašao dužnost ministra spoljnih poslova, Selaković je obišao srpske ratne zločince u Hagu, i taj događaj mu je ostao u lepom sećanju, kao “dan za pamćenje”, a haškim zatvorenicima je poručio: “Jačajte Srbiju”. Selaković je obožavalac svakog srpskog ratnog zločinca, nema tog masovnog ubice i koljača kojem se ne klanja, samo ako je dotični kriminalac ubijao u ime srpske nacije. Dakle, čovek je dosledni izdanal neljudske, čovekomrzačke, šovinističke radikalske ideologije koja se prometnula u naprednjaštvo.
Ljubitelj srpske klasike
Otuda ne iznenađuje što je Crna Gora za Selakovića – “klasična srpska država”. Šta bi drugo bila? Sve države u okolini su srpske dok se ne dokaže suprotno. To što se Crna Gora, BiH, pola Hrvatske, Kosovo i Makedonija trenutno ne nalaze u sastavu Srbije, to je samo sticaj nepovoljnih okolnosti, posledica nesrećno izgubljenih ratova i belosvetske zavere protiv Srba. Čim malo stanemo na noge, čim Selaković i njemu slični skupe snagu za nove ratne napore, čim Putin promeni svetski poredak – ta nepravda prema vaskolikom srpstvu biće ispravljena tradicionalnim diplomatsko-kulturnim sredstvima: topovima, haubicama, snajperima, puškama, mitraljezima, tenkovima, noževima, kamama, lakom i teškom artiljerijom.
Dok je bio ministar diplomatije, Selaković je bulaznio o ugroženosti srpskog naroda u Crnoj Gori, kao i svi drugi velikosrpski hegemonisti. Na funkciji ministra kulture, Selaković Dada Đurića proglašava srpskim slikarom, što je savim logično, budući da je Crna Gora “klasična srpska država”, pa je u njoj manje-više sve srpsko, pogotovo ono što je klasično.
Iz svega navedenog jasno je da zemlja u kojoj persone poput Selakovića i njemu sličnih bezličnih nacionalista, zakletih zatočnika banalnosti i ništavila, vladaju i drže ključne ministarske resore – nema čemu dobrom da se nada. Tek posle promene režima će postati jasno koliko smo duboko pali, koliko smo devastirani, koliko je naše društvo samouništeno, razvaljeno i pretvoreno u pustu, spaljenu zemlju. Za taj destruktivni poduhvat nadrealnih razmera odgovorni su razni vučići, selakovići, vučevići, vučićevići, brnabići i ostali jovanovi, ali su itekako odgovorni i milioni koji su ih doveli na vlast, u poziciju da razaraju sve što im padne šaka. Jedina nada je da će nova vlast imati dovoljno snage i pameti da sve počinioce nebrojenih krivičnih dela pošalje iza rešetaka. Dug je život, a vreme u kazamatu sporo prolazi. Ko zna, možda će tokom dugogodišnjeg boravka u ćeliji Selaković pronaći ona tajanstvena slova nj, lj i dž, kad već nije uspeo da im uđe u trag na slobodi.

Univerzalni ministar Selaković, paradigma srpske propasti

Košarkašice Budućnost Bemaksa igraće danas u Samokovu protiv bugarske ekipe Rilski utakmicu devetog kola WABA lige.&nbsp;
Rilski je debitant u regionalnom takmičenju, a nakon sedam odigranih kola ima skor od dva trijumfa i pet poraza.
Budućnost je zabiježila pet pobjeda, a jedini poraz doživjela je na gostovanju bugarskoj Montani.
Utakmica u areni Samelion počeće u 16 sati.

Košarkašice Budućnost Bemaksa gostuju Rilskom

Okrugli sto o postupcima iz radnih sporova i unapređenju sudske prakse, u organizaciji Unije poslodavaca (UPCG), održaće se danas u Naučno-tehnološkom parku u Podgorici.
Partneri u organizaciji događaja su Agencija za mirno rješavanje radnih sporova i Centar za alternativno rješavanje sporova.
“Cilj konferencije je da se, kroz otvoren dijalog, sagledaju problemi sa kojima se svi suočavamo – od dužine trajanja radnih postupaka i troškova – do neujednačene sudske prakse, kao i da se ponude konkretni prijedlozi za njihovo prevazilaženje”, navodi se u saopštenju organizatora.
Konferencija će okupiti predsjednike sudova, advokate, sudske vještake, predstavnike poslodavaca i institucije koje se bave mirnim i alternativnim rješavanjem sporova.
U uvodnom dijelu, govoriće generalna sekretarka UPCG Suzana Radulović, ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naida Nišić, predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović, direktorica Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, Enesa Rastoder i izvršna direktorica Centra za alternativno rješavanje sporova, Maja Golović Vojinović.
Nakon uvodnog dijela, primjere prakse iz privrede će prisutnima predočiti direktorica pravnih poslova i ljudskih resursa Hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera, Milena Raičković.
Početak konferencije zakazan je za 11 sati.

Danas o postupcima iz radnih sporova i unapređenju sudske prakse

U Pljevljima je sinoć održano predavanje kojim je započet ciklus razgovora posvećen obnovi Lovćenske kapele, koju su govornici označili kao jedno od ključnih pitanja duhovnog identiteta Crne Gore. Tim povodom predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš kazao je Crna Gora neće dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina, te da nije slučajno što ovaj ciklus predavanja počinje upravo iz Pljevalja, prenose Vijesti.
- Pljevlja su danas najslobodniji grad u Crnoj Gori i imamo čast da se upravo odavde pokrene ciklus predavanja posvećen obnovi Lovćenske kapele- rekao je Vraneš, ističući da je riječ o velikom istorijskom i duhovnom poduhvatu.
On je naglasio da je posebno značajno što se skup održava u prisustvu arhijereja Srpske pravoslavne crkve, poručivši da je obnova kapele na Lovćenu kruna duhovne obnove Crne Gore.
- Ne smijemo da sumnjamo da ćemo uspjeti u obnovi kapele. Možda se ponekad pokažu slabosti našeg naroda, ali moramo znati da mučenička krv hristovih učenika postradalih širom Crne Gore neće dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina- kazao je Vraneš.
Dodao je da je zadatak vjernika da slijede svoje vladike i svetitelje, ističući da današnji arhijereji nastavljaju da „razgrću žar vjere koji je prvi razgrnuo mitropolit Amfilohije“. Prema njegovim riječima, nema istinske sreće u Crnoj Gori bez obnove Lovćenske kapele i potpunog duhovnog preporoda naroda.
- Varaju se svi koji misle da će ekonomski preporod donijeti i duhovni. Upravo je obrnuto, ekonomski preporod dolazi kao posledica duhovnog preporoda- poručio je Vraneš, završivši obraćanje porukom „dogodine u Prizrenu“.
O značaju Lovćenske kapele govorio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, podsjetivši na zavjet Petra II Petrovića Njegoša.
Kako je naveo, Njegoš je iste godine kada je napisao „Luču mikrokozma“ započeo i gradnju kapele na Lovćenu „i jasno zapovijedio da u njoj bude sahranjen, što je potvrdio i na samrtnom času, obavezujući svoje srodnike i naslednike da ispune njegov amanet“.
- Njegoš je svojom crkvom i grobom želio da štiti Crnu Goru, ali je uvijek gledao i na cio srpski narod- kazao je mitropolit Joanikije.
Prema njegovim riječima, vladika Danilo je, čim su se stekli uslovi, izvršio Njegošev amanet, a kasnije je i knjaz Nikola vodio računa da se u kapeli redovno služi sveta liturgija, naročito na Petrovdan, za šta postoje istorijska svjedočanstva. On je odbacio tvrdnje da liturgija nije služena i da kapela nije bila crkva, ocijenivši ih kao neistine.
Govoreći o obnovi kapele nakon njenog rušenja u Prvom svjetskom ratu, mitropolit Joanikije je naveo da je kralj Aleksandar finansirao obnovu, dok je glavni teret posla iznio mitropolit Gavrilo Dožić.
- Kapela je ostala posvećena Svetom Petru Cetinjskom, obnovljena je na istom mjestu i u istim dimenzijama, a sve što je zatečeno od stare kapele ugrađeno je u obnovljeni hram- naglasio je on, navodeći da su suprotne tvrdnje laži koje se decenijama ponavljaju.
Osvrćući se na izgradnju mauzoleja na Lovćenu, Joanikije je rekao da je riječ o građevini u kojoj je „ugrađeno najviše nesporazuma i kontroverzi“, nazivajući je spomenikom nasilja nad Njegošem i Srpskom pravoslavnom crkvom. Naveo je da odluka o izgradnji mauzoleja nikada nije zvanično objavljena, te da je iza rušenja Lovćenske kapele stajao Josip Broz Tito.
Kazao je i da je prilikom rušenja lovćenske kapele došlo jdo nezakonitog braka između nacizma i komunizma.
- Glavni argumenti za rušenje kapele potekli su od Savića Štedimlije, a kasnije ih je u ime Tita razrađivao Vladimir Dedijer- rekao je Joanikije, podsjetivši da su se rušenju protivili brojni ugledni umjetnici i intelektualci, među kojima Petar Lubarda, Mihailo Lalić, Risto Stijović, Miroslav Krleža Skender Kulenović…
Na kraju je poručeno da Lovćenska kapela, iako porušena, i dalje snažno djeluje duhovno, o čemu svjedoče brojne Njegoševe kapele podignute širom Crne Gore i regiona.
- Kapela će se vratiti na Lovćen kada mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za greške iz makar posljednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu- zaključio je mitropolit Joanikije.
Predavanje je održano u Centru za kulturu u organizaciji Javne ustanove Narodna biblioteka Stevan Samardžić.

Vraneš o kapeli na Lovćenu: Nećemo dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina

17.12
14:26
Šalje mi na viber mlađani kolega rješenje Apelacionog suda Kvsž. br. 493/25 od 10.12.2025. godine kojim se usvajaju žalbe SDT-a i branilaca Ranka Ubovića izjavljene na rješenje o produženju pritvora tom okrivljenom i, pazite sad - predmet vraća (sic!) prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (sic!).
Zovem kolegu i pitam ga da li je neka greška u pitanju ili je on napravio neko šaljivo rješenje, odgovara ... ne, vidite ko je isto donio.&nbsp;
Ja pročitam, opet, opet. I opet.
Jer, znam da je pritvor ukinut, da je na tu odluku SDT izjavio žalbu koju je Vijeće Višeg suda odbilo. I da protiv te odluke žalba nije dozvoljena.&nbsp;
Uostalom, nije izjavljena.&nbsp;
I sada.&nbsp;
Umjesto da sve žalbe koje su izjavljene na rješenje o produženju pritvora odbace kao bespredmetne, Apelacioni sud traži da prvostepeni sud iznova odluči po kojem će osnovu da produži pritvor. Koji je ukinut.&nbsp;
Eh, toga neprebola.&nbsp;
Aman, koleginice Pavličić.&nbsp;
Spašavajte.&nbsp;
Ovo je već linija gdje dignitet sudstva, znate zbog koga, ubrzano ide niz Moraču.
Ali, baš.&nbsp;
Ali, baš, baš.
Ovo je već mnogo.
I vi vidite da je mnogo.&nbsp;
P.S. Početak predaje ovolikom neznanju početak je prestanka čuđenju zbog njega.

Aman, gospođo Pavličić

Viši sud u Podgorici ostao je pri ranijem stavu da je nedozvoljen prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva za produženje pritvora biznismenu Ranku Uboviću, potvrdila je Televiziji E &nbsp;savjetnica za medije Višeg suda .
Vukmirović je saopštila da je Veselinu Kovačeviću pritvor produžen za dva mjeseca, ali da je odbačen predlog SDT-a da mu se doda nova tačka pritvorskog osnova.
Advokat Zoran Piperović, branilac Ranka Ubovića, u izjavi za Televiziju E kazao je da su žalbe Tužilaštva i branilaca bile bespredmetne, jer je pritvor već pravosnažno ukinut.
– Pravno je sve jasno. Pritvor Uboviću i Vladanu Ivanoviću je ukinut, što znači da ne postoji pravni osnov za njegovo produženje – kazao je Piperović.
On je istakao da mu je neshvatljivo da se raspravlja o produženju pritvora koji je ukinut pravosnažnom odlukom Višeg suda.
– Što da se produži? Protiv koga da se produži? Ljudi su napolju 15–16 dana po odluci Višeg suda i sada raspravljamo, nakon 15 dana od ukidanja pritvora, da li ga treba produžiti. Molim vas. Suvislije bi bilo pitanje da li pravosnažno ukinut pritvor može ponovo da „vaskrsne“, nego da govorimo o njegovom produženju – naveo je Piperović.
Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo žalilo se Apelacionom sudu na rješenje o ukidanju pritvora Uboviću i Ivanoviću. Piperović upozorava da je za pravni sistem opasno ukoliko sud ranga Apelacionog uvažava žalbe i vraća predmet Višem sudu sa instrukcijama da produži pritvor koji je već ukinut.
– Ta odluka je pravosnažna. Ako je žalba odbačena kao nedozvoljena, odnosno bespredmetna, onda ne postoji predmet. Bespredmetne su i žalbe branilaca i žalbe tužilaca, jer je pravna stvar već raspravljena. U realnom životu više ne postoji događaj koji implicira pritvorske osnove – kazao je Piperović.
On je otvorio i pitanje institucionalne odgovornosti.
– Da li će predsjednica Vrhovnog suda tražiti objašnjenje od predsjednice Apelacionog suda kako se može produžiti pritvor koji je ukinut? Posebno pritvor na čije je ukidanje izjavljena žalba, a zatim odbačena bez pravne pouke. Onda odjednom dobijemo odluku Apelacionog suda da se žalbe uvažavaju i određuje novi pritvorski osnov. To je prosto nemoguće – rekao je Piperović, dodajući da se, kako smatra, radi o „mrzovolji prema nekim ljudima“, bez jasnog objašnjenja.
Da su žalbe, kako tužilaštva tako i odbrane, bespredmetne jer se ne može produžiti nešto što je ukinuto, ranije je upozoravao i advokat Stefan Jovanović.
– Ne možete produžiti nešto što ne postoji. Ako je pritvor pravosnažno ukinut, jedino moguće i zakonito rješenje je da se sve žalbe odbace – i SDT-a i odbrane – jer se one odnose na produženje pritvora koji više ne postoji – kazao je Jovanović.
Protiv današnjeg rješenja Višeg suda, žalba Apelacionom sudu može se izjaviti u roku od tri dana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 86.9038%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fjovanovic-i-pravo-i-obaveza-tuzilastva-da-kada-prestanu-razlozi-za-trajanje-trazi-ukidanje-pritvora-zalba-sdt-a-bespredmetna%3Famp%3D1&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Piperović: Žalbe bespredmetne, pritvor ukinut pravosnažnom odlukom suda

Četnički vojvoda Andrija Mandić koji je na čelu Skupštine Crne Gore se dugo pokušavao prikazati kao evropska verzija srpske politike u Crnoj Gori, ali vuk dlaku mijenja - a ćud nikada, pa ne čudi njegova najava promjene Ustava, što je potpuno neprihvatljivo i taj stav EU je vrlo jasan - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol.
Prema njegovim riječima, potrebno je uložiti veliki napor i obezbijediti političku volju da proces eu integracija ide dalje i da se planiranom dinamikom zatvore preostala poglavlja.&nbsp;
- Činjenica jeste da je Crna Gora dobila prozor unutar koga se pružila šansa da uđe u Evropsku uniju u relativno kratkom razdoblju. Budimo realni, do početka rata u Ukrajini nije postojala prava politička volja unutar Evropske unije za bilo kakvo proširenje, međutim rat u Ukrajini je to promijenio, promijenio se kontekst i sada se svakako želi neki primjer uspješne priče i tu je područje jugoistočne Evrope je pogodno, jer postoji potencijal za takvo nešto. Na kraju krajeva područje istočne Evrope ne smije ostati neka crna rupa, nedefinisano područje gdje bi svoju silu mogle produkovati Kina, Rusija, Turska &nbsp;i ostale treće države. Ovaj proces se mora stabilizovati, pogotovu u kontekstu rata u Ukrajini i tu Crna Gora ima najbolju šansu, najdalje je odmakla, na geoplitičkom je bitnom području ona zatvara ulaz na Mediteran, članica je NATO-a i svakako je Evropskoj uniji interes i postoji dobra volja da se Crna Gora primi što prije u Evropsku uniju i da se na neki način taj prostor geopolitički zaokruži - rekao je Sokol.
Smatra da se ulazak Crne Gore neće previše odraziti na pregrupisanje snaga unutar EU, jer je mala država sa malim BDP-om, u smislu broja zastupnika u Evropskom parlamentu, glasanja u Vijeću ministara ili evropskom budžetu.&nbsp;
- To su svi oni činioci koji govore u prilog crnogorskom ulasku u EU i zašto sa evropske strane postoji velika želja da se to ipak i realizuje. S druge strane problem je destabilizirajuće i destruktivno djelovanje Srbije. Jedno je formalno ispunjavati uslove i donositi zakone, stavljati kvačice i zatvarati poglavlja, a drugo je stvarno sprovesti suštinsku transformaciju u društvu, tu realno teško možete govoriti o transformaciji kad imamo direktan uticaj iz Srbije, gdje imamo Srpsku pravoslavnu crkvu sa svom destruktivnom ulogom i imamo stranke unutar same vladajuće većine koje dovode u pitanje dugoročno sam crnogorski identitet i to su sigurno najveći izazovi. Siguran sam da Srbija koja ne želi da Crna Gora uđe u Evropsku uniju prije nje i da će učiniti sve da kroz razne provokacije pokuša taj proces što više destabilizovati i usporiti - istakao je Sokol.&nbsp;
Sokol podsjeća da, iako su se pojavile špekulacije o mogućem uticaju Hrvatske na prethodno blokiranje poglavlja 11 i 13 od strane Francuske, Hrvatska zapravo nije imala nikakve veze s tim privremenim blokadama.
- Ako je neko tu mogao uticati prije bih gledao prema istoku nego prema zapadu ko bi mogao imati koristi od blokiranja poglavlja i usporavanja cijelog crnogorskog procesa pristupanja. Drago mi je da se to razriješilo, drago mi je da Crna Gora ide dalje, a zatvaranje nekoliko poglavlja je sigurno veliki uspjeh i dobar temelj za sljedeću godinu koja bi trebala biti ključna, a, kao što sam i rekao, destabilizirajući uticaj Srbije ostaje problem. Oni koji unutar vladajuće većine zapravo tvrde da gledaju prema zapadu, a gledaju prema Beogradu i Moskvi SU takođe problem, a naravno da ostaje pitanje rješavanja problema sa Hrvatskom, tema koje nijesu riješene, pogotovu odštete logorašima iz Domovinskog rata - naglasio je Sokol.
Komentarišući najavu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića o promjeni Ustava i statusa srpskog jezika, Sokol kaže da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada, iako se, kako kaže, četnički vojvoda pokušavao prikazati kao proevropska verzija srpske politike u Crnoj Gori.&nbsp;
Poručuje da koliko god se trudili da glume evropejce zna se ko su i sa kim europarlamentarci imaju posla i potpuno je, kako ističe, jasno da takvi ljudi i takve političke opcije ne mogu da budu na tako visokim pozicijama.
- Kneževića su puštali i Demokrate u prvi plan da budu na braniku velikosrpstva, ali čini se da je Mandić sad ušao u fazu gdje i on mora pokazati da i dalje ostaje na onim istim velikosrpskim linijama, koje su dovele do ratova devedesetih kojima smo svjedočili. To me ne čudi previše, njihovi planovi se nijesu nikad promijenili, planovi velikosrpskih političara, zajedno sa SPC-om i Vučićem koji su su cijelo vrijeme na istim pozicijama sa kojih žele uništiti i potpuno eliminisati crnogorski identitet, nezavisnost, u smislu jezika, u smislu crkve, kulturnih institucija, u smislu samog izjašnjavanja ljudi kao Crnogoraca. Njihov je cilj da Crnu Goru u smislu samostalnosti, suverenosti potpuno negiraju i da ona de facto postane jedna srpska pokrajina, da bude u odnosu sa Srbijom kao Bjelorusija sa Rusijom - naglasio je Sokol.
Komentarišući jučerašnji incident kada su iscrtani grafiti na ambasadi BiH u Podgorici, hrvatski zastupnik kaže da veličanje ratnih zločina i zločinaca za velikosrbe nije nikakva novost.&nbsp;
- Temeljni postulati te politike se nijesu promijenili, oni su šovinistički, oni su ekstremno nacionalistički, oni su utemeljeni u svetosavlju i velikosrpstvu koje se može svesti na onu rečenicu "Srbi svi svuda”, odnosno gdje jedan Srbin tu je Srbija, i njihova se politika neće promijeniti, a ja se nadam da će sami Crnogorci dominantno shvatiti s kim imaju posla i da će prestati vjerovati takvim ljudima kada glume zapadnjake i pokazuju drugo lice od onoga što oni zbilja jesu - rekao je Sokol.
Vjeruje i da će se nastaviti bilateralni pregovori Crne Gore i Hrvatske u vezi otvorenih pitanja, za koje se zastupnik nada da će se iznaći rješenja, poput pitanja odštete ratnim zatvorenicima i žrtvama.&nbsp;
- Pitanje odštete logorašima i ratnim žrtvama je bilo u visokoj fazi rješenja i sada se samo čeka onaj finalni dio za koji se ja nadam da će se što prije realizovati. Ono što bih ja svakako istakao i što svakako kažem je to da Hrvatska prijatelj Crne Gore, Hrvatska želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, na kraju krajeva nama je to u interesu jer mi ne želimo imati nekakvu srpsku ili rusku guberniju na našim granicama sa izlazom na Jadran. Mi želimo Crnu Goru u Evropskoj uniji, ali Crnu Goru samostalnu, prozapadnu, proevropsku, suverenu i u punom smislu samostalnu u odnosu kako &nbsp;na bilo koga drugoga, tako i na Srbiju - zaključio je Sokol.

Sokol o Mandićevoj najavi promjene Ustava: Koliko god se trudili da glume evropejce, znamo o kome je riječ i s kim imamo posla - takvi ne mogu biti na visokim pozicijama

Zemljotres kod Neuma, osjetio se i u Crnoj Gori

Danas o unapređenju prehrambenih sistema u regionu

Univerzalni ministar Selaković, paradigma srpske propasti

Košarkašice Budućnost Bemaksa gostuju Rilskom

Danas o postupcima iz radnih sporova i unapređenju sudske prakse

PRATITE TVe UŽIVO