Teolog Milićević: Vrh SPC je propagandna služba organizovane kriminalne grupe koja je uzurpirala državu

Srpskoj pravoslavnoj crkvi se kao svojevrsna „otadžbinska uprava“ nametnula grupa ljudi među kojima vrhušku čini neposredno poslovno-političko okruženje Aleksandra Vučića, Porfirija Perića i Irineja Bulovića, dok su izvršitelji njihovih naloga uglavnom ljudi poput Miloša Stojkovića, u mantiji ili bez nje, svejedno je.

Ugled Srpske pravoslavne crkve ponovo je urušen viješću da je dolazak relikvije „Pojas Presvete Bogorodice“ u Srbiju imao svoju cijenu od milion eura. Zašto SPC ne vodi računa o svojoj reputaciji –  objasnio je Vukašin Milićević, teolog.

– Po svoj prilici, vrhu SPC nije stalo do onoga što se uobičajeno podrazumijeva pod reputacijom. Niko se tu uistinu ne bavi nekim ozbiljnim promišljanjem bilo čega, na temelju koga bi se mogao graditi nekakav stvarni društveni ugled i autoritet. Aktuelni vrh SPC je naprosto vjersko-propagandna služba organizovane kriminalne grupe koja je uzurpirala državu Srbiju. Uloga te vjersko-propagandne službe je da svim sredstvima zamagljuje i poništava granicu između istine i laži, vjernosti i ropske pokornosti, odgovornosti i samovolje, rodoljublja i mržnje… Između dobra i zla, u konačnici. Za uspješno izvršenje tog zadatka sva su sredstva dozvoljena i ni sam pakao nije granica. Pogotovo kada je cijena tako mala; za ljude koji već više od decenije misle u milijardama, par miliona iz državnog budžeta prava je sitnica. Ne mislim samo na ,,prilog“ blagočestive porodice Vučić Manastiru (da li su ga isporučili u ,,kešu“ ili je to, njihovim blagovoljenjem, učinila neka institucija ili ,,privredni subjekt“, svejedno je), već na sve državne resurse upotrebljene kako bi se organizovalo ono što bi, da je sreće, trebalo da bude tek jedna uobičajena verska manifestacija – rekao je teolog Milićević za Pobjedu.

SNS idila

Priča o relikviji koja je 17 dana bila izložena u Hramu Svetog Save počela je idilično: 1,1 milion vjernika strpljivo je satima čekao u redovima da je cjeliva, nizali su se selfiji iz crkve ministara, žena predsjednika Srbije sa sinom, poznatih ličnosti iz biznisa, estrade i politike. Patrijarh je obilazio vjernike, provladini mediji su maksimalno pumpali propagandu o vjernom narodu koji 24 sata stoji u redovima, smjenjivale su se slike žena sa maramama na glavama i onih koji kleče, ljube pod crkve i gotovo padaju u trans nakon cjelivanja relikvije...

Međutim, neočekivana izjava teologa Miloša Stojkovića, povjerenika Manastira Hilandar, na TV Pink, priču je sa vjerske idile usmjerila na finansije jer je u istoj rečenici pomenuo Vučića i pare. Ponijet atmosferom na televiziji u kojoj se Vučiću uvijek pripisuju zasluge, Stojković je rekao:

- Naša država je donirala milion eura Manastiru Vatoped u znak blagodarnosti za obnovu Manastira i što su pristali da nam donesu pojas. I tako je djelovanjem te porodice Vučić, konkretno brata Andreja i gospodina Anđelka Vučića, pošto uživaju veliko poštovanje u samom Manastiru Vatoped i na čitavoj Svetoj Gori, ta ideja se rodila i ta ideja je uz blagoslov patrijarha i više arhijereja i na blagoslov više miliona porodica u Srbiji sprovedena u djelo.

Ekspresno su krenuli demantiji: prvo je Vučić rekao „svetinja ne može da se plati“, Manastir Hilandar je zabranio Stojkoviću da se predstavlja kao povjerenik iako je to on radio godinama, a Stojković se pravdao da su mu riječi izvučene iz konteksta... Zatim je objavljena njegova biografija: uhapšen jer je prijetio ženi, SPC ga odlikovala ordenom, za direktora biblioteke u Jagodini postavio ga je ministar Nikola Selaković, bio specijalni savjetnik ministra Aleksandra Vulina i objavljen je snimak da Vučiću ljubi ruku.

Ko upravlja SPC

Brza reakcija SPC i Manastira Hilandar na izjavu Stojkovića u vezi sa porodicom Vučić – otvorila je pitanje ko upravlja SPC?

- Nisam siguran da su brzo reagovali. Uvaženi gospodin se već godinama predstavlja kao povjerenik Manastira Hilandar. U tom je svojstvu primao crkvena odlikovanja, boravio u Manastiru prilikom posjeta zvaničnika, bezbroj puta javno istupao, dijelio pouke o svemu i svačemu, radovao se i cjelivao ruku predsjedniku svih Srba itd“ – odgovara Milićević. On dalje ističe: „Njegove javne nastupe nije lako tumačiti i komentarisati, ali mi je indikativno da je do ograđivanja od njega došlo tek kada mu je konačno pošlo za rukom da, možda ne sasvim namjerno, kaže nešto što je smisleno i istinito. A u SPC se, kao svojevrsna ,,otadžbinska uprava“, nametnula grupa ljudi među kojima vrhušku čini neposredno poslovno-političko okruženje Aleksandra Vučića, Porfirija Perića i Irineja Bulovića, dok su izvršitelji njihovih naloga uglavnom ljudi poput g. Stojkovića, u mantiji ili bez nje, svejedno je- kazao je Milićević.

Tričava tri miliona eura

Ono što je još zanimljivo u priči o relikviji je procjena da je od vjernika koji su joj se poklonili sakupljeno oko tri miliona eura. Ko kontroliše gdje će završiti taj novac bez obzira što je patrijarh rekao da će ,,biti dat narodu na Kosovu i Metohiji“? Milićević odgovara da ne zna odgovor na to pitanje.

– Ne mogu da se otmem utisku da me fraze ,,poput braće na Kosovu i Metohiji“ podsjećaju na onu poslovičnu tetku kojoj treba da se odnese lijek. Ne znam odgovor na vaše pitanje, ali se ne treba uznemiravati. Pa riječ je tek o tričavih tri miliona, a nama je već godinama nepoznato mnogo neuporedivo ,,težih“ stvari. Recimo, kada je riječ o SPC, mi ne znamo na koji su način trošena ogromna budžetska sredstva opredijeljena za dovršetak radova na Hramu Sv. Save. Ili, primera radi, ne znamo kako je došlo do toga da se najveća plantaža marihuane u Evropi nalazi na imanju nazvanom po hilandarskom pristaništu. Da ne pominjem proces restitucije crkvene imovine i sve netransparentno u vezi sa njegovim sprovođenjem i načinom na koji se eksploatišu vraćena dobra – kaže Milićević.

I na kraju kako se ponašao patrijarh prema vjernicima? Nazvao ih je debilima, što se vidi na snimku kada razgovara sa direktorom policije i kaže: „… s vremena na vreme pojavi se i neki debil“.

Ali nije prvi put da patrijarh koristi rječnik ulice. Prije dvije godine tadašnju povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti nazvao je jadnicom. Pa, da li je to uobičajen način njegove komunikacije sa vjernicima?

– Patrijarh Porfirije je decenijama bio poznat po neposrednosti u komunikaciji, a to često, između ostalog, podrazumijeva i upotrebu nekonvencionalnih riječi i fraza. Od kada je izabran za patrijarha, međutim, od njegove su neposrednosti preostale, izgleda, samo psovke i skarednosti – zaključio je Milićević.