<article>U Crnoj Gori sjutra će biti pretežno sunčano, sa najvišom dnevnom temperaturom do 17 stepeni.Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru prijepodne po kotlinama se očekuje magla ili niska oblačnost.Tokom noći u južnim i centralnim predjelima postepeno naoblačenje.Vjetar će biti slab do umjeren, promjenljivog smjera.Jutarnja temperatura vazduha od minus četiri do sedam, najviša dnevna od šest do 17 stepeni.</article>

U Crnoj Gori sjutra će biti pretežno sunčano, sa najvišom dnevnom temperaturom do 17 stepeni.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru prijepodne po kotlinama se očekuje magla ili niska oblačnost.
Tokom noći u južnim i centralnim predjelima postepeno naoblačenje.
Vjetar će biti slab do umjeren, promjenljivog smjera.
Jutarnja temperatura vazduha od minus četiri do sedam, najviša dnevna od šest do 17 stepeni.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Društvo

Sjutra pretežno sunčano, do 17 stepeni

Načelnik generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga, general-pukovnik Ejal Zamir, govorio je o mogućnostima ponovnog rata i novih sukoba s Iranom.
Zamir je upozorio da će vojska napasti izraelske neprijatelje gdje god bude potrebno, na bliskim i udaljenim frontovima, očigledno aludirajući na to da bi Izrael mogao ponovo morati da napadne Iran.
- U središtu najdužeg i najkompleksnijeg rata u izraelskoj istoriji nalazi se kampanja protiv Irana. Iran je taj koji je finansirao i naoružavao prsten gušenja oko Izraela i stajao iza planova za njegovo uništenje - rekao je Zamir.
Njegovi komentari uslijedili su dan nakon što je NBC News izvijestio da će premijer Benjamin Netanjahu predstaviti planove za novi potencijalni napad na Iran američkom predsjedniku Donaldu Trampu tokom njegove predstojeće posjete Vašingtonu.
Prema izvještaju, u kojem se poziva na nekoliko neimenovanih zvaničnika upoznatih s tim pitanjem, Izrael je sve više zabrinut da Iran obnavlja, pa čak i proširuje svoju proizvodnju balističkih raketa nakon 12-dnevnog rata između zemalja u junu.

Komandant izraelske vojske: Iran je finansirao prsten koji je davio Izrael, mi ćemo napasti gdje bude potrebno

Ministarstvo sporta i mladih najoštrije osuđuje neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje dijela publike tokom košarkaške utakmice kadeta Sutjeske i Milenijuma u Nikšiću, saopšteno je iz tog Vladinog resora.
Navodi se da posebno zabrinjava činjenica da su maloljetni sportisti gostujuće ekipe iz Podgorice bili izloženi psovkama, uvredama i pritiscima sa tribina, zbog čega je, radi njihove bezbjednosti, bilo neophodno da ih policija sprovede službenim vozilima nakon završetka utakmice.
"Nedopustivo je da djeca u sportu budu izložena strahu, stresu i poniženju, umjesto da sportska borilišta budu mjesta vaspitanja, poštovanja i fer-pleja. Takvi incidenti predstavljaju ozbiljno kršenje osnovnih vrijednosti sporta i zahtijevaju odlučnu reakciju", stoji u saopštenju.
Najavljeno je da će Ministarstvo sporta i mladih zatražiti hitan izvještaj od Košarkaškog saveza Crne Gore i organizatora utakmice o svim okolnostima događaja, kao i inicirati postupanje disciplinskih organa nadležnog saveza kako bi se utvrdila odgovornost i izrekle adekvatne sankcije.
- Uputićemo preporuke za pooštravanje mjera bezbjednosti na omladinskim i kadetskim takmičenjima i pokrenuti dodatne edukativne aktivnosti usmjerene na promociju sportskog ponašanja, tolerancije i zaštite djece u sportu - saopšteno je iz tog ministarstva.
Iz ministarstv su pozvali Upravu policije da hitno preduzme sve potrebne mjere kako bi se zaštitili mladi sportisti i spriječilo ponavljanje takvih incidenata u budućnosti.
- Ministarstvo će, u saradnji sa sportskim savezima i drugim nadležnim institucijama, insistirati na sistemskim rješenjima kako se ovakvi incidenti ne bi ponavljali. Zaštita djece i mladih u sportu mora biti apsolutni prioritet svih aktera - piše u saopštenju.

Ministarstvo sporta osudilo neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje dijela publike u Nikšiću

Rizik od sumnjivih dronova u Njemačkoj u porastu: Da li pooštreni zakoni mogu riješiti problem?
Opasnost od sumnjivih dronova ove godine znatno je porasla, a vlasti često ostaju nemoćne pred ovim izazovom.
Bio je to hitan apel policije Nirnberga: „Još jednom želimo izričito da naglasimo da je zabranjeno letjeti dronovima iznad Nirnberškog božićnog vašara“, upozorila je policija 1. decembra, prenosi Dojče Vele.
Neposredno prije toga, iznad popularnog božićnog vašara u centru Nirnberga neočekivano se pojavio dron – uprkos strogoj zabrani letenja. Dron je pripadao blogeru koji je želio da napravi „ljepše snimke iz vazduha“, ignorišući važeće propise.
Iako se ovaj incident završio bez posljedica, situacija nije uvijek bezopasna. Početkom oktobra dronovi su na više sati paralizovali vazdušni saobraćaj u Minhenu, a mnogi putnici su ostali zaglavljeni na aerodromu.
Pitanje koje se sada postavlja jeste da li pooštreni zakoni i stroža kontrola mogu efikasno spriječiti ovakve situacije i povećati sigurnost u vazdušnom saobraćaju.
<h2>Dronovi ugrožavaju vazdušni saobraćaj</h2>
Ovaj slučaj se završio bez posljedica, ali nije uvijek tako. Početkom oktobra dronovi su na više sati paralizovali vazdušni saobraćaj u Minhenu, a mnogi putnici su ostali zaglavljeni na aerodromu.
Dronovi se pojavljuju iznad luka, željezničkih pruga i industrijskih postrojenja.
Ne zaobilaze ni vojne objekte. Špijunaža za Rusiju često se navodi kao mogući motiv.
Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Dobrint polazi od pretpostavke da su ti dronovi „takođe pod kontrolom neprijateljskih sila“.
Opasnost od sumnjivih dronova ove godine znatno je porasla, a vlasti su često nemoćne. Pitanje koje se postavlja jeste da li pooštreni zakoni mogu riješiti problem.
Bio je to hitan apel policije Nirnberga: „Još jednom želimo izričito da naglasimo da je zabranjeno letjeti dronovima iznad Nirnberškog božićnog vašara“, upozorila je policija 1. decembra, prenosi Dojče Vele.
Neposredno prije toga, iznad popularnog božićnog vašara u centru Nirnberga neočekivano se pojavio dron – uprkos strogoj zabrani letenja.
Dron je pripadao blogeru koji je želio da napravi „ljepše snimke iz vazduha“. Važeće propise jednostavno je ignorisao.
Dronovi ugrožavaju vazdušni saobraćaj
Ovaj slučaj se završio bez posljedica, ali nije uvijek tako. Početkom oktobra dronovi su na više sati paralizovali vazdušni saobraćaj u Minhenu, a mnogi putnici su ostali zaglavljeni na aerodromu.
Njihovo neutralisanje je komplikovano: kreću se velikom brzinom i često brzo nestanu. Uglavnom ostaje nepoznato ko njima upravlja.
Koraci njemačke vlade
Protiv utiska nemoći koji su vlasti povremeno ostavljale u suočavanju sa ovom hibridnom prijetnjom, njemačka vlada je počela postepeno da djeluje.
Početkom decembra, njemačka savezna policija dobila je novu specijalnu jedinicu za odbranu od dronova, opremljenu savremenom tehnologijom za njihovo neutralisanje.
Takođe se mijenjaju zakoni, jer dronovi do sada nisu bili adekvatno obuhvaćeni i regulisani. U tom kontekstu, Bundesver dobija više ovlašćenja: ubuduće može da djeluje protiv dronova i upotrebom sile, dakle i van vojnih objekata. Do sada za to nije postojala zakonska osnova.
To će biti promijenjeno novim zakonom o vazdušnoj bezbjednosti.
Ograničeno djelovanje Bundesvera unutar zemlje
U praksi će to biti rijetki slučajevi – kada policija zatraži pomoć Bundesvera kako bi se suprotstavila prijetnji dronova. U Njemačkoj su zadaci policije i vojske strogo razdvojeni.
U slučaju vojnog napada naoružanim dronovima, nadležan je Bundesver. Ako se dron pojavi iznad aerodroma, elektrane ili minhenskog Oktoberfesta, to spada u nadležnost policije. Policija, doduše, može da zatraži „službenu pomoć“ Bundesvera, ali samo kako bi se spriječio naročito težak incident. Iz dobrih razloga, upotreba vojske unutar zemlje dopuštena je samo u veoma malom broju slučajeva, naglasila je socijaldemokratska ministarka pravde Štefanie Hubig.
Zajednički centar za odbranu od dronova
Odbrana od dronova je prije svega zadatak policije – policijskih organa 16 njemačkih pokrajina i savezne policije, koja je nadležna za bezbjednost na aerodromima, željezničkim stanicama i granicama. Nadležnosti su podijeljene, pa je potrebna dobra koordinacija.
Tu dolazi do izražaja novi „Zajednički centar za odbranu od dronova“ (GDAZ), koji je ministar unutrašnjih poslova Dobrint otvorio 17. decembra 2025. u Berlinu.
Od početka 2026. godine, centar će 24 sata dnevno prikupljati informacije savezne policije, pokrajinskih policija, obavještajnih službi i Bundesvera.
„Tako povećavamo brzinu i preciznost u borbi protiv hibridnih prijetnji, sabotaža i ciljanih provokacija“, izjavio je ministar.
Međutim, postavlja se pitanje da li bolja koordinacija unutar ovakvog centra sama po sebi dovoljno garantuje sigurnost. Zeleni, koji su u Bundestagu u opoziciji, sumnjaju u to.
Oni smatraju da su jasno definisane nadležnosti neophodne kada je riječ o odbrani od dronova.
„Pokrajine imaju svoje područje djelovanja, a savezne institucije svoje“, opisuje trenutno stanje političarka Zelenih Irene Mihalić za DW.
Odgovornost se prebacuje sa jedne na drugu stranu
Mihalić, koja je i sama školovana policajka, ukazuje na važnu razliku između apstraktne i konkretne prijetnje: „U jednom slučaju još ima vremena za prikupljanje i procjenu informacija.
U drugom slučaju, za samo nekoliko minuta mora da se odluči šta učiniti protiv drona koji predstavlja veliku potencijalnu opasnost“, kaže stručnjakinja za bezbjednost. „Na kraju se nešto dogodi, formira se istražna komisija i niko ne želi da preuzme odgovornost.“
Njemačka nije dobro pripremljena za slučaj opasnosti
Da li je Njemačka sa svim ovim novinama dobro pripremljena za odbranu od dronova? Stručnjak za dronove Gerald Visel smatra da nije. „Još smo daleko od zaista efikasne detekcije i odbrane“, kaže Visel, predsjednik Evropskog udruženja za bespilotnu avijaciju UAV DACH.
Bezbjednost, prema njegovom mišljenju, postoji samo ako se i donji vazdušni prostor sveobuhvatno nadzire u okviru jedinstvene situacione slike. To trenutno nije slučaj. „Ako nemamo jedinstvenu sliku vazdušnog prostora, ne mogu da razlikujem dobro od lošeg. To je naš veliki problem“, rekao je Visel za DW.
Radi se o prostoru do oko 250 metara visine, u kojem lete dronovi. Analogno gornjem vazdušnom prostoru, i donjem je potreban „sveobuhvatan radarski sistem“.
Takođe, potrebno je uvesti obaveznu elektronsku identifikaciju za sve dronove, tehnički nazvanu ADS-L. Na taj način bi se mogli identifikovati svi dronovi koji se iznenada pojavljuju i lete iznad velikog broja ljudi, industrijskih objekata ili aerodroma.
Ograničiti privatnu upotrebu dronova
Kada dronovi lete, ne radi se uvijek o špijunaži ili sabotaži. Kupovina drona putem interneta ili u prodavnici tehnike i upravljanje njime popularan je hobi u Njemačkoj. Portal „Statista“ je 2023. godine zabilježio više od 350.000 privatnih dronova.
Za korisnike važi niz propisa, ali se oni često ignorišu, što pokazuje primjer sa Nirnberškim božićnim sajmom. UAV DACH zato zahtijeva da se područje upotrebe hobi-dronova znatno ograniči, između ostalog na posebne piste i privatne posjede, uz maksimalnu visinu od 50 metara.
Iako je hobi-dronovima zabranjeno da lete kilometrima van vidokruga, to je lako izvedivo, kaže predsjednik Gerald Visel. „I vjerujte mi, samo uz velike tehničke napore može se pronaći osoba i mjesto s kojeg ona upravlja dronom pomoću ekrana i telefona.“

Da li je Njemačka dobro pripremljena za odbranu od dronova?

Šef ukrajinske diplomatije Andrij Sibiha ocijenio je da se ruske snage koje su, kako je naveo, nasilno odvele 50 civila iz sela Grabovske, ne razlikuju od terorista Islamske države, prenijeli su tamošnji mediji.
- Ruski okupatori su kidnapovali 50 civila, mahom starijih žena, iz sela lociranog odmah pored granice, u regionu Sumi - naveo je Sibiha u objavi na društvenim mrežama.
Ukrajinski ministar istovremeno je zahtijevao da civili budu vraćeni kućama, kao i hiljade drugih koji su, kako je rekao, nasilno deportovani u Rusiju, uključujući i ukrajinsku djecu.
- Mi pozivamo sve države i međunarodne organizacije da nam se priključe u zahtjevu da nedužni civili koji su oteti iz svojih domova budu pušteni - dodao je Sibiha.
Prema riječima Sibihe, ovaj konkretni ratni zločin se već istražuje u Ukrajini, a trebalo bi da dobije adekvatan odgovor i na međunarodnom nivou.

Sibiha: Ruske snage ne razlikuju se od terorista Islamske države

Pod izgovorom „volonterskog rada“ planira se da popovi Crkve Srbije i njihovi učenici dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima - saopštila je grupa građana sa Cetinja navodeći da se radi o direktnom i opasnom nasrtaju na Državni arhiv Crne Gore i Nacionalnu biblioteku „Đurđe Crnojević“.
To, kako su podvukli, nije pomoć - nego pokušaj kontrole, falsifikovanja i otuđivanja crnogorske istorije.
Oni čekaju ishod razgovora NVO Centar za građanska prava s direktorom Državnoga arhiva. Od toga ishoda, poručuju, zavisiće njihova dalja i odlučna reakcija.
- Jasno i glasno poručujemo: Neće se dozvoliti da oni koji su 5. septembra 2021. godine došli na Cetinje brutalnim nasiljem danas slobodno vršljaju po crnogorskome kulturnom blagu i nastavljaju ono što tada nijesu uspjeli - brisanje crnogorskog identiteta - naglasili su u saopštenju.
Posebnu odgovornost, smatraju, snosi direktor Arhiva, gospodin Mrvaljević koji, prema njihovim riječima, kroz lične ustupke popovima Crkve Srbije pokušava otvoriti vrata institucije koja mora biti bedem kulturne baštine crnogorske države.
- Ako im treba obuka - neka svoje ljude šalju van Crne Gore, đe im je matica. Ako im treba znanje - neka direktor ide kod njih u Bogosloviju i drži im predavanja. Ali u crnogorski Arhiv i biblioteku - neće ući - decidni su oni.
Cetinje, kažu, ima svoju đecu, školovanu, nezapošljenu i sposobnu da čuva ono što je naše.
- A koja nije imala šanse ni da volontira. I izvan Cetinja i na Cetinju Crna Gora ima svoje stručnjake, one koji Crnu Goru vide kao hiljadugodišnju državu a ne kao srpski izlaz na more. Ne damo arhivsku građu, ne damo istoriju, ne damo budućnost. Ako nadležne institucije ne reaguju, građani Cetinja hoće. U svojoj kući, branićemo Crnu Goru - zaključeno je u saopštenju grupe građana Cetinja.

Grupa građana Cetinja: Planira se da popovi SPC i njihovi učenici, pod izgovorom „volonterskog rada“, dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Direktor Državnog arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević odbacio je navode o navodnom potpisivanju ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i „zapošljavanju sveštenika“, ističući da je riječ o netačnim i zlonamjernim interpretacijama. On je decidan da ne postoji nikakav ugovor sa SPC, niti se radi o zapošljavanju - ali kaže da je isključivo riječ o neplaćanom volontiranju onih koji već rade sa arhivskom građom u svojim arhivima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fgrupa-gradana-cetinja-planira-se-da-popovi-spc-i-njihovi-ucenici-pod-izgovorom-volonterskog-rada-dobiju-pristup-najvaznijim-drzavnim-dokumentima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Cilj je da ljudi koji postupaju sa izuzetno vrijednom arhivskom građom steknu stručno iskustvo, polože stručni ispit i rade u skladu sa pravilima struke, kako bi se ta građa sačuvala - naveo je Mrvaljević.
On u objavi na Fejsbuku, između ostalog, napominje da Državni arhiv Crne Gore, u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima, decenijama pruža stručnu pomoć svim registraturama, te da brine o dokumentarnoj i arhivskoj građi i van svojih prostorija.
Mrvaljević je istakao da se u Arhivu Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske (SPC) čuva vrijedna crnogorska arhivska građa, te da je Arhiv spreman da pruži stručnu pomoć svim vjerskim zajednicama.
- Na istu temu ranije sam razgovarao i sa bivšim kotorskim biskupom, nudeći pomoć Državnog arhiva i kada je u pitanju Arhiv Biskupije. I tu ostajemo otvoreni za saradnju, isključivo u cilju zaštite i očuvanja arhivske građe - naveo je on.
Direktor Državnog arhiva posebno je demantovao tvrdnje da se arhivska građa daje na nekontrolisano korišćenje ili upravljanje.
- Arhivska građa se nikada i nikome ne daje na upravljanje ili raspolaganje - to je strogo zabranjeno. Istraživači je mogu koristiti isključivo u našim čitaonicama, u skladu sa Zakonom, i dostupna je svima koji podnesu zahtjev, bez obzira na profesiju ili zvanje - naglasio je Mrvaljević.
On je ocijenio da se plasiranjem ovakvih tvrdnji direktno podriva povjerenje u rad zaposlenih u Državnom arhivu, posebno načelnika Centralnog depoa i odsjeka na Cetinju, koji su nadležni za čuvanje, sređivanje i izdavanje arhivske građe na korišćenje.
- Sramno je što se ovakvim neistinama direktno udara na stručne ljude koji savjesno rade svoj posao. Lako je napadati direktora, ali je nedopustivo dovoditi u pitanje profesionalni integritet zaposlenih u Državnom arhivu - poručio je Mrvaljević.
On je zaključio da su optužbe rezultat svjesnog i koordinisanog pokušaja dezinformisanja javnosti, te da Državni arhiv Crne Gore ostaje posvećen zaštiti crnogorske pisane kulturno-istorijske baštine i očuvanju arhivske građe, kako u okviru Arhiva, tako i van njega.

Direktor Državnog arhiva: Nema ugovora sa SPC niti zapošljavanja sveštenika, riječ je o volontiranju

Novi slučaj vršnjačkog nasilja, ovoga puta u Budvi, još jedan je upozoravajući primjer za crnogorske institucije da je odgovor sistema na ozbiljan rast ove pojave posljednjih godina, ipak nedovoljan i slab.
Uprava policije danas je saopštila da je u garaži jedne zgrade u Budvi, nakon kraćeg sukoba, dvanaestogodišnjak nagovorio jedanaestogodišnjaka da se neprimjereno ophodi prema vršnjaku.
Prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, dječak je bio žrtva odvratnog, ponižavajućeg iživljavanja – urinirano mu je po glavi.
Za incident se, kako kažu naši nezvanični izvori, saznalo kada je dječaku iznenada pozlilo u Muzičkoj školi, najvjerovatnije zbog stresa i tada je ispričao što mu se dogodilo.
Iz Uprave policije saopštili su da dječaci koji su se iživljavali nijesu krivično odgovorni, te da je tužilac naložio da o događaju bude upoznat Centar za socijalni rad Budva, kao i škola koju pohađaju.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo je u septembru da je Savjet Evrope, uz podršku Vlade Savezne Republike Njemačke, pokrenuo projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori“, vrijedan 500.000 eura.
Kako je saopšteno „poseban akcenat biće stavljen na saradnju, izgradnju kapaciteta i razvoj politika koje promovišu bezbjedno i podsticajno školsko okruženje“.
Ovaj projekat pokazuje da su u zemljama Evropske unije svjesni problema dramatičnog rasta vršnjačkog nasilja u našoj državi, a da je statistika upozoravajuća ukazano je i juče na stručnom skupu u Zavodu za školstvo.
Vlada je u oktobru predstavila priručnik „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu“, kada je upozoreno da je rečenica „kod nas u školi nema nasilja“, za kojom često posežu u obrazovnim ustanovama, upravo jedna od glavnih prepreka u borbi protiv nasilja među đecom.
U Crnoj Gori sve više je primjera vršnjačkog nasilja motivisanog ksenofobijom i diskriminiacijom, na što su u septembru upozorili iz NVO Akcija za ljudska prava, ukazujući da je to „odraz ponašanja odraslih, koji podržavaju podjele u društvu i blagonakloni su samo prema 'svojima'“.
Njihova reakcija uslijedila je nakon brutalnog psihičkog i fizičkog iživljavanja nad petnastogodišnjim dječakom u Zeti, u blizini škole. Iz HRA su tada upozorili da vršnjačko nasilje u našoj zemlji više nije sporadična pojava, već duboko ukorijenjen i sistemski problem.
Saopštili su i stravičan podataka – da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno najmanje 115 slučajeva vršnjačkog nasilja.
U junu je Portalu Standard saopšteno da je od početka godine Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici formiralo sedam predmeta povodom vršnjačkog nasilja, a da je Uprava policije za godinu evidentirala ukupno 86 slučajeva na teritoriji Glavnog grada. U Nikšiću je policija, prema podacima dostavljenim Standardu, za godinu dobila 30 prijava, u Herceg Novom evidentirano je 11 krivičnih djela i osam prekršaja, u Rožajama je bilo šest prijava, u Baru – 10, dok ih je u Ulcinju registrovano osam, a u Kotoru četiri slučaja, od kojih su u dva podnijete krivične prijave.
NVO Centar za građansko obrazovanje u junu prošle godine predstavio je istraživanje koje je pokazalo da svaki peti učenik/ca navodi iskustvo žrtve nasilja, a 53.4% poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
Prema tom istraživanju, od učenika/ca koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo.
Skoro 60 odsto ispitanika/ca iz srednjoškolske populacije, kako je tada saopšteno, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a svega 11 procenata smatra da ga nema.

Sjutra pretežno sunčano, do 17 stepeni

Komandant izraelske vojske: Iran je finansirao prsten koji je davio Izrael, mi ćemo napasti gdje bude potrebno

Ministarstvo sporta osudilo neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje dijela publike u Nikšiću

Da li je Njemačka dobro pripremljena za odbranu od dronova?

Sibiha: Ruske snage ne razlikuju se od terorista Islamske države

PRATITE TVe UŽIVO