Roza Parks u autobusu Lalatović

Roza Parks je u cvijetu rasizma (ako se može reći da je ikada prestao da cvjeta) odbila da, zato što je Afroamerikanka sjedi u zadnjem dijelu autobusa. Rekla je - ne, moćnijima od sebe, onima koji su mogli da učine da ona nestane, koji su palili krstove po dvorištima ljudi druge boje kože, linčovali ih, ubijali.

Jedino ko nije bio u Americi može slijepo tvrditi da rasizma nema. Jednom kad odete tamo vidite da su svi najgori poslovi rezervisani za one čija je koža tamnija nego što prosječni evropski kolonizator može da istoleriše. Kada se progresivni dio društva krene boriti protiv toga, svjestan da Roza Parks i drugi Afroamerikanci i manjinski narodi nijesu mogli da se voze na sjedištu broj 4, a kamoli da se školuju i budu dio društva bez smetnji, jave se ljudi kojima smeta što je vilenjak u seriji po motivima Gospodara prstenova – crne kože. Dakle – ok je da postoje besmrtna šumska bića koja te strijelom gađaju kao Jasna Šekarić, ali je problem da je on tamnoput.

Problem je i što je tamnoput Severus Snejp u seriji o dječaku koji baca mađije protiv čovjeka koji nema nos.

Crnogorsko društvo je, ja smatram, lično, uvjeren stotinama primjera, rasističko, prvo prema Romima, pa onda dalje da nabrajamo. Nije to isti rasizam kao, recimo, u Americi, Engleskoj, ili bilo đe drugo, ali isto nam je bilo teško prihvatljivo da se ovdje dosele ljudi iz Turske (pa smo mi domaći muslimani postali dio mejnstrima od tad).

Problematično se gleda i na hidžabe, burke i ostale oblike religijskog držanja žena pod kontrolom. Ali ne zbog toga što neko smatra da to guši žene, nego jer je to njihovo, a ne naše.

I ja ne sumnjam da je prosječni vozač Lalatović prevoza protiv tamnoputog vilenjaka i Snejpa porijeklom iz Gane. A i pokrivene žene. Isto, ne jer brine o njenim pravima nego mu niko iz institucija nije objasnio da ta žena ima pravo da nosi kostim Vere Vang , jaknu kao A.Đ, ili crnu tkaninu preko cijele glave i tijela.

Isto tako, kao neko ko je pola života proveo po autobusima Ozlema, Simon Voyagea, Jadrana, Barilleve sa Kosova, đe je znao bit pun autobus žena tako odjevenih, znam da su sjedišta iza vozača nedostupna običnoj raji.

Prazna, lijepa, možeš da vidiš ispred sebe sve, ali ne – brko kondukter stavio svoju torbicu, par kesa poslatih iz Pazara do Ulcinja, za šta naplati po principu – što više daš to manje crveniš, i ti ne možeš tu da sjedneš nego te smjesti neđe nazad sa građevinskim radnikom iz Crne Trave koji ide na bauštelu u Budvi ili se vraća kući za Božić, a ima dvolitru piva sa sobom (ovo nije predrasuda nego priča iz bezbroj iskustava).

Ali, nema nikog, zavapiš. Brka ne interesuje, on ti od 1.6. ne da ni studentski popust da se možeš doma dobacit kad ostaneš na 10 eura, pa gledaš da ti karta bude 7.5, da imaš za kutiju plavog Ronhilla.

Tu sjedne policajac, ako se zadesi da uđe u autobus. Tu sjedne kakva cica raspoložna da vozača i konduktera obmane da su oni baš ti koje je čekala u kafani na Bioče.

Student, putnik sa sjevera koji je od šest jutros po autobusima, bio na kontrolu u KBC, majka sa djecom, pa ni Roza Parks, ne mogu tu da sjednu.

Ako je vozač Lalatovića gospođi zbog hidžaba ili burke zabranio da sjedne iza njega, treba žestoko da odgovara.

Ali, takođe, legitimno je i sumnjati u tačnost te priče. Naročito kada znamo nije pružen nijedan dokaz, da potiče iz statusa sa Fejsbuka, i da je pomogla partijska propaganda istih onih koji studentkinju Ajlu Drešević linčuju kao izdajnicu roda svoga i tvrde da svako ko se sa njima ne slaže smatra da Bošnjak ne može da radi ozbiljne poslove.

Država smo kojoj nisu strani rasizam i nacionalizam, ali ni manipulacije ugroženošću.

Zato, nadležni treba da istraže šta se desilo u autobusu Lalatovića. Ukoliko je bilo ksenofobije, rasizma ili bilo čega slično odvratnog, drakonski treba da odrape krivca, a da građani, kao nekada zbog Roze Parks naprave haos. Ili da nam objasne da brko kondukter ne da sjedište iza vozača, po cijenu dobrog ručka u Mimozi na Bioče đe su svi autobusi ovog svijeta stajali, niti po cijenu toga da ga smatraju fašistom koji zbog vjere i odijevanja brani najbolje sjedište u autobusu.