Obilježena godišnjica strijeljanja na Vrelima Ribničkim: Ništa nije vječno, osim Crne Gore

Članovi Udruženja boraca NOR i antifašista Glavnog grada Podgorica posjetili su spomen-obilježje na Vrelima Ribničkim gdje su na današnji dan prije 84 godine italijanski okupatori, uz svesrdnu pomoć domaćih izdajnika, strijeljali 54 boraca i rodoljuba iz Zete, Lješanske nahije, Lješkopolja, Pipera i drugih djelova Podgorice, pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta.

Žrtvama ovog zločinačkog čina prisutni su odali poštu.

Vijenac u ime UBNORA Podgorice položili su, kako se navodi u saopštenju, Ramiz Ličina, Milanka Stojanović i Boro Burzan. Skupu je prisustvovao Milojica Dakić, potpredsjednik SUBNORA Crne Gore.

U prigodnom obraćanju Milivoje Miro Raičević, član Glavnog odbora SUBNORA Crne Gore, između ostalog, rekao je "da su borci i rodoljubi ovdje strijeljani samo zbog toga jer su pripadali NOP-u i željeli slobodu.

- A stradali su pretežno ili najviše od domaćih izdajnika kada je kum kuma prokazivao i odvodio na stratište. Zato, poštovana rodbino strijeljanih, dragi drugovi i drugarice iz SUBNORA CG , pouzdani antifašisti, sa ponosom na Vaše žrtve stojimo pred ovim spomen-obilježjem da se vama poklonimo, Vašoj hrabrosti i prkosu i da to nikada ne zaboravimo - kazao je.

Kako se navodi u saopštenju, 13. jul 1941. godine i vrijeme prije toga stvaralo je moral kod našeg naroda i ideale za koje se valja boriti.

- Trinaestojulski ustanak je bio jedinstven u porobljenoj Evropi. Cio narod se digao na ustanak. U takvim okolnostima neminovna su i neslaganja, konfuzije pa su domaći izdajnici ponizno prihvatili kolaboraciju sa fašistima, kada nastaju nova strijeljanja pod Ljubović, na Cijevni, u Farmacima, na Čepurcima i drugim mjestima. No, Crna Gora u boj kreće, bez pobjede doći neće. U to se, dragi drugovi i drugarice vjerovalo. Vrhovni komandant drug Tito postao je oličenje svake partizanske kuće ili simpatizera. I, Crna Gora je pobijedila. Dala je ogromni doprinos, zajednoi sa ostalim narodima Jugoslavije da 29. novembra 1943. godine postala konstituent nove države federalne Jugoslavije. Crna Gora je nakon rata, kao i sve federalne jedinece, doživjela ubrzani razvoj: društveni, ekonomski i samoupravni preporod, a Jugoslasvija je, predvođena drugom Titom, postala planetarni simbol. Posebno kod stvaranja velikog Pokreta nesvrstanih zemalja - dodaje se.

I, kako kažu, umjesto da idemo naprijed u nove pobjede, da budemo perjanica Evropske unije stvaraju se litije. Imanjuje se vrijednost i značaj partizanskog pokreta.

- Ništa nije vječno, osim Crne Gore. To mora svi da znamo, jer nam se bliži 21. maj, koji je uz 13. jul najveći naš praznik – Dan naše nazavisnosti. Drugovi, destruktivne snage ne miruju. Tako, pojedine opštine, kao Herceg Novi i Pljevlja, ne priznaju 21. maj. Žale da je došlo do raspada saveza sa Srbijom. I, umjesto da žale raspad Jugoslvaije, najljepše zemlje – države u svijetu od Trigrala do Đevđelije, četnička ideologoja se pomapirila. Kroz litije se omasovljava i okupiraju se crnogorska groblja – koja svojata Srpska crkva. Podiže se spomeminik Pavlu Đurišiću, a uskaraćuje se pravo Joki baletić - ističe se u saopštenju.

Kako se ističe, naši organi otkrivanja su nemoćni u pronalaženju traga gdje se spomenik nalazi.

- I zamislite dragi drugovi. Nestaje spomen bista narodnog heroja Blaža Jovanovića, neponovljivog čovjeka, narodnog čovjeka naše Revolucije. A mi, građani – sljedbenici NOB-a, čekamo. Čekamo strpljivo da se spomenik ovog crnogorskog velikana podigne na lokaciji pered mosta koji nosi njegovo ime. Možda čemo to i dočekati. Ali ne sa ovom vlašću. Stoga, udružimo se građani Crne Gore, građani svih vjera i nacija, da odlučno kažemo! Ne damo Crnu Goru. Ne damo Crnu Goru nikome. Ona je naša svetinja. Jedna je Crna Gora. Neka je vječna. Nego što- zaključuje se u saopštenju.