Krapovićevo licemjerstvo bez cenzure
Ministar odbrane Dragan Krapović je, ne trepnuvši, u Skupštini juče je pomenuo časnog vodnika Dejana Božovića, koji je prošle godine izgubio život gaseći požar i pomažući građanima. Kazao je da je vodnik podnio najveću žrtvu u službi države i naroda, obrazlažući potrebu za nabavkom nove opreme kojom bi Vojska pomagala civilnom stanovništvu u sličnim situacijama.
Sve bi to bilo ljudski, dostojanstveno i na mjestu da ne dolazi upravo od Krapovića. Zato njegove riječi danas zvuče licemjerno i uvredljivo.
Javnost nije zaboravila kako se Krapović odnosio prema tragediji u kojoj je stradao vodnik. Portal ETV lani je objavio fotografije i tekst koji su pokazali Krapovića kako bezbrižno uživa na plaži uz koktele svega dan nakon tragedije.
Ne može se ljudska nesreća koristiti kao politički argument kada je sopstveni odnos prema njoj ostao upamćen kao primjer nedostatka saosjećanja i odgovornosti.
Nije pamćenje građana dugo koliko bi neki željeli, ali nije ni tri sekunde. Ostaju fotografije, ostaju tekstovi i ostaju činjenice. Zato danas zvuči neiskreno kada Krapović govori o najvećoj žrtvi koju je jedan vojnik podnio za građane Crne Gore.
Još je problematičnije što Krapović uporno pokušava da diskredituje svakoga ko ga kritikuje. Po već viđenom obrascu, svako ko izgovori neprijatnu istinu biva etiketiran, proglašen dijelom kriminalnih struktura ili „mafijaške hobotnice“. Za Krapovića je problem svako ko ne misli kao on.
Umjesto odgovora na legitimna pitanja, javnost dobija etikete, prijetnje i pokušaje diskreditacije. To nije snaga argumenta, već slabost politike koja ne trpi kritiku.
Funkcije su prolazne. Prolazna je i moć koja se danas koristi za obračun sa neistomišljenicima. Ono što ostaje jesu djela, riječi i odnos prema ljudima u trenucima kada se pokaže pravo lice.
Zato je važno podsjećati. Ne samo zbog Dragana Krapovića, već zbog svih koji misle da će javnost zaboraviti ono što je već jednom vidjela. Istina možda nekome smeta, ali ne nestaje zato što je pokušavaju ućutkati.