Ćetković: Ljudi razvijaju averziju i odbojnost prema samoj riječi „kritika“, a ne prema sadržaju onoga što neko kaže
Nama se od malena sugerisalo ono što ne valja i šta nije dobro, pa smo naučili da primjećujemo upravo to. Može biti deset dobrih stvari, ali ako jedna nije dobra, za nju se zakačimo. Tako formiramo svoj mentalitet i fokus, pa to primjećujemo i kod sebe i kod drugih. Vrlo vjerovatno ćemo to prenositi i na druge i nećemo u tome vidjeti problem, ako sam ja fokusirana da tražim greške u svemu što radiš - kazala je Ćetković
Od najranijeg djetinjstva ljudi su naviknuti da budu kritikovani, pa vremenom i sami razvijaju sklonost da kod drugih primjećuju greške i ono što ne valja. Pohvale se izgovaraju šturo, a sa rezervom se i primaju – rekla je, gostujući u emisiji „Srećan dan“ na Televiziji E, NLP trenerica Danka Ćetković.
Ljudski mozak primjećuje opasnost, kaže Ćetković, što je bilo korisno u evoluciji čovječanstva, jer je čovjek, primjećivanjem opasnosti, mogao da reaguje i da se zaštiti.
U savremenom društvu, dodaje ona, promijenile su se opasnosti i to više nijesu divlje zvijeri kao u dalekoj prošlosti, već, kako kaže, osjećaj straha i zabrinutosti.
- To može biti šef koji nas kritikuje, ili partner sa kojim nemamo dobar odnos, ili gužva u saobraćaju, ili bilo šta što nam pričinjava stres i izaziva strah. Naš mozak je nekako treniran da to primijeti, da obrati pažnju i da ostavi jači utisak nego kada doživimo nešto lijepo. Duže nam ostaje utisak tog neprijatnog iskustva - rekla je Ćetković.
Kaže da većina ljudi ima asocijaciju da je sama riječ „kritika“ nešto negativno, te izaziva instinktivnu odbrambenu reakciju ili barem određeni oprez.
- Istraživanja pokazuju da smo još kao mali, često iz najbolje namjere, od roditelja slušali kritike – ‘može to bolje’, ‘kako si to uradila’, ‘nijesi sposobna’, ‘vidi kako si smotana’. Možda iz najbezazlenijih i najdobronamjernijih pobuda, ali ako smo puno kritikovani odmalena, kao i u školi – a znamo kakav je naš obrazovni sistem – mnogo se lakše i prije poseže za kritikom nego za pohvalom i ohrabrenjem. To se razvija tokom odrastanja, pa i na poslu nastavljamo da dobijamo kritike koje često nijesu usmjerene na ponašanje, već na ličnost. Tada razvijamo veliku averziju i odbojnost prema samoj riječi ‘kritika’, a ne prema sadržaju onoga što neko kaže - istakla je Ćetković.
Smatra da ljudi imaju odbojnost i zatvorenost da čuju povratnu informaciju zbog negativnih iskustava, koja u većini slučajeva nijesu bila konstruktivna, korisna niti dobronamjerna, već je često, kako kaže, njihova namjera upitna.
- Nama se od malena sugerisalo ono što ne valja i šta nije dobro, pa smo naučili da primjećujemo upravo to. Može biti deset dobrih stvari, ali ako jedna nije dobra, za nju se zakačimo. Tako formiramo svoj mentalitet i fokus, pa to primjećujemo i kod sebe i kod drugih. Vrlo vjerovatno ćemo to prenositi i na druge i nećemo u tome vidjeti problem, ako sam ja fokusirana da tražim greške u svemu što radiš - zaključila je Ćetković.