Starmer se bori za politički opstanak: Zbog Epsteinovih spisa napustio ga i šef kabineta

Pozicija britanskog premijera Kira Starmera u ponedjeljak je visila o koncu dok je pokušavao uvjeriti zastupnike svoje Laburističke stranke da ga ne smijene nakon samo godinu i po na funkciji.

Starmer je u nedjelju ostao bez šefa svog kabineta i ubrzano gubi podršku laburističkih zastupnika nakon otkrića o odnosu bivšeg britanskog ambasadora u Vašingtonu Petera Mandelsona i pokojnog seksualnog prestupnika Džefrija Epsteina.

Starmer bi trebao iza zatvorenih vrata kasnije u ponedjeljak da se obrati laburističkim zastupnicima u pokušaju da povrati dio narušenog autoriteta.

Politička oluja proizlazi iz Starmerove odluke iz 2024. da imenuje Mandelsona na najvažniju diplomatsku funkciju u Ujedinjenom Kraljevstvu, iako je znao da on ima veze sa Epsteinom.

Starmer je otpustio Mandelsona u septembru nakon što su objavljeni e-mailovi koji pokazuju da je održavao prijateljski odnos sa Epsteinom, i nakon što je ovaj finansijer 2008. godine osuđen za seksualne delikte nad maloljetnom osobom. Kritičari kažu da je Starmer morao znati bolje nego imenovati Mandelsona, 72-godišnju kontroverznu ličnost čiju karijeru prate brojni skandali vezani za novac ili etiku.

Novi set Epsteinovih dokumenata objavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama donio je dodatne detalje o tom odnosu i pojačao pritisak na Starmera.

Starmer se prošle sedmice izvinio što je, kako je rekao, „vjerovao Mandelsonovim lažima“.

Obećao je da će objaviti dokumentaciju vezanu za Mandelsonovo imenovanje, za koju vlada tvrdi da će pokazati kako je Mandelson doveo zvaničnike u zabludu u vezi sa svojim vezama sa Epsteinom.

Policija istražuje Mandelsona zbog mogućeg nesavjesnog rada u javnoj službi, na osnovu dokumenata koji sugerišu da je prije petnaestak godina prosljeđivao osjetljive vladine informacije Epsteinu. Za to krivično djelo zaprijećena je kazna do doživotnog zatvora. Mandelson nije uhapšen niti optužen i ne suočava se s bilo kakvim optužbama za seksualno zlostavljanje.

Starmerov šef kabineta Morgan MekSveni preuzeo je odgovornost za tu odluku i podnio ostavku u nedjelju, rekavši da je „savjetovao premijera da donese tu odluku o imenovanju i da preuzima punu odgovornost za taj savjet“.

MekSveni je najvažniji Starmerov saradnik otkako je ovaj 2020. godine preuzeo čelnu poziciju u Laburističkoj stranci i smatra se jednim od ključnih arhitekata ubjedljive pobjede Laburista na izborima u julu 2024. godine. No, dio stranke njega krivi za niz pogrešnih poteza nakon toga.

Neki laburistički zvaničnici nadaju se da će njegov odlazak kupiti premijeru vrijeme da obnovi povjerenje stranke i javnosti. Utjecajna zastupnica Ešli Tornberi kazala je da je MekSveni postao „djeljiva figura“ i da njegov odlazak otvara prostor za novi početak.

Navela je da je Starmer „dobar lider jer je snažan i jasan“ te dodala: „Mislim da treba da se još malo više izloži nego što je to do sada činio“.

Drugi, međutim, smatraju da je Starmerov položaj nakon MekSvenijevog odlaska oslabljen i da je premijer ostao izolovan.

Lider opozicione Konzervativne stranke Kemi Badenok izjavila je da je Starmer „donio lošu odluku za lošom odlukom“ i da je „njegova pozicija sada neodrživa“.

Otkako je preuzeo vlast, Starmer se muči da isporuči obećani ekonomski rast, popravi urušene javne usluge i olakša troškove života. Obećavao je povratak poštenoj vlasti nakon 14 godina vladavine Konzervativaca obilježenih skandalima, ali je i sam suočen s nizom pogrešnih procjena i zaokreta u politici socijalnih davanja i drugih nepopularnih mjera.

Laburisti u anketama konstantno zaostaju za radikalno desnom strankom Reform UK, a izostanak poboljšanja rejtinga potakao je špekulacije o izazivanju Starmerovog liderstva i prije najnovijih otkrića o Mandelsonu.

Prema britanskom parlamentarnom sistemu, premijeri se mogu mijenjati i bez održavanja općih izbora. Ukoliko bi Starmera neko izazvao ili bi on podnio ostavku, to bi automatski pokrenulo unutarstranačke izbore za lidera Laburističke stranke. Pobjednik tog procesa postao bi novi premijer.

Konzervativci su između općih izbora 2019. i 2024. godine promijenili tri premijera. Jedna od njih, Liz Tras, na funkciji je izdržala samo 49 dana.

Starmer je izabran uz obećanje da će okončati politički haos koji je obilježio posljednje godine vladavine Konzervativaca. Pokazalo se da je to lakše obećati nego ostvariti.

Laburistički zastupnik Klajv Eford poručio je Starmerovim kritičarima da „paze šta žele“.

- Ne mislim da su birači dobro reagovali na česte promjene premijera dok su Torijevci bili na vlasti - rekao je za BBC. „To im nije donijelo ništa dobro.“