Novi svjetski poredak: Južna Amerika se povezuje sa EU

Procjena sporazuma o slobodnoj trgovini između Evropske unije i južnoameričkih država članica Merkosura posljednjih mjeseci se u Južnoj Americi značajno promijenila. U središtu debate više nije ekonomski značaj, već geopolitička dimenzija.

Sporazum koji se ove subote (17. januar) potpisuje u Asunsionu, glavnom gradu Paragvaja, Južnoamerikanci sada prvenstveno doživljavaju kao priliku za novo pozicioniranje u svijetu koji se rapidno mijenja.

Za to je prije svega odgovoran Donald Tramp. Američki predsjednik proizvoljno nameće carine, povlači SAD iz međunarodnih organizacija, polaže pravo na sirovine drugih zemalja i miješa se u njihovu unutrašnju politiku, na primjer u Brazilu.

U takvoj situaciji EU, kao i Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, odlučuju da krenu suprotnim putem: oslanjaju se na saradnju, pravila i dugoročnu pouzdanost.

Da je sporazum „prije svega zbog svog geopolitičkog značaja istorijski“, zaključio je ministar finansija Brazila Fernando Hadad. Svijet se ne sme prepustiti napetostima između velikih sila, kaže on.

Strah od rastućeg američkog intervencionizma

Da je Trampov ekonomski šovinizam na kraju čak ubrzao sklapanje sporazuma EU-Merkosur, vjeruje brazilski politički analitičar Tomas Trauman. Sa obije strane Atlantika brzo se shvatilo koliko je važno pronaći nove partnere i ostaviti sumnje po strani.

Za Brazil, Urugvaj, Paragvaj i Argentinu sporazum ima i jasnu bezbjednosnu dimenziju. Vojna intervencija SAD u Venecueli i Trampove vojne prijetnje Kubi, Kolumbiji, Meksiku i drugim zemljama shvaćene su kao signal da Vašington želi da dominira hemisferom po sopstvenom nahođenju.

Upravo za Brazil, koji tradicionalno insistira na principima suvereniteta i nemješanja, sporazum dobija karakter svojevrsnog osiguranja. Istovremeno, daje bloku južnoameričkih država veću međunarodnu težinu i jača ga iznutra. Urugvajski ministar spoljnih poslova Mario Lubetkin naziva to „kvalitativnim iskorakom“ za čitav region.

Njemačko-brazilski politikolog Oliver Štinkel sporazum hvali kao dalekovidu odluku: „Evropa i Južna Amerika proširile su svoje strateške opcije.“ Time dokazuju da je i dalje moguće sklapati sporazume zasnovane na pravilima. EU i Merkosur odbacuju prisilu, proizvoljnost i pravo jačeg.

Strateške sirovine

Za Brazil je sporazum uistinu istorijski, naglašava Štinkel. Omogućava uključivanje brazilske industrije u globalne lance vrijednosti i prvi put stavlja u fokus brazilske rijetke metale – dosad potcijenjen faktor.

Brazil raspolaže sa oko 20 odsto svjetskih rezervi kritičnih minerala potrebnih za proizvodnju baterija, poluprovodnika, energetskih tehnologija i moderne vojne opreme. U fazi rastuće zavisnosti od Kine, koja do sada ima gotovo monopolsku poziciju kada se radi o tim mineralima, Brazil time postaje novi ključni igrač.

Sporazum čini Južnu Ameriku privlačnijom i daje joj veću težinu u budućim trgovinskim pregovorima, vjeruje Štinkel.

Iz čisto ekonomske perspektive, sporazum otkriva koliko su interesi EU i Merkosura asimetrični. Dok Južna Amerika, zahvaljujući ogromnim površinama, dobrom zemljištu i modernoj poljoprivredi, nudi prije svega poljoprivredne proizvode, Evropa isporučuje industrijsku robu: mašine, automobile, hemikalije i farmaceutske proizvode.

U studiji evropski ogranak brazilske Fondacije „Getulio Vargas“ (FGV) upozorava da se sporazum ne smije pogrešno shvatiti kao motor rasta za Južnu Ameriku.

- Postoji opasnost da države Merkosura ostanu zarobljene u ulozi dobavljača slabo prerađenih sirovina. Istovremeno, lokalne industrije dolaze pod pritisak zbog jake evropske konkurencije - kaže Marijana Flajšhauer, jedna od autorki studije.

Tome bi vlade država Merkosura mogle da odgovore jedino aktivnom industrijskom politikom.

Mali ekonomski efekti

Sporazum ne treba precjenjivati ni iz ekonomske perspektive, dodaje Flajšhauer. Pozitivni efekti leže prije u stabilnijim cijenama i boljim maržama nego u povećanju obima izvoza. FGV računa na dugoročni rast BDP-a od svega 0,3 do 0,5 odsto, pri čemu bi manje zemlje poput Urugvaja i Paragvaja imale nadprosječnu korist.

Trgovina sa EU je doduše manje politički nepredvidiva nego trgovina sa SAD i Kinom – ali njeni ukupni ekonomski efekti su zasad skromni.

Zbog toga je razumljivo da geopolitički aspekti trenutno dominiraju percepcijom sporazuma u Južnoj Americi. Strah da bi kontinent mogao da ser nađe između dvije sile pojačali su nova Nacionalna bezbjednosna strategija SAD, koja Latinsku Ameriku definiše kao zonu uticaja Vašingtona, ali i kineska Bela knjiga o Latinskoj Americi, u kojoj Peking prvi put formuliše ambicije moći u regionu. Sporazum EU-Merkosur sada nudi alternativu.

Prevelika očekivanja?

Da li je sporazum opterećen prevelikim očekivanjima, pita se Žoze Avgusto Fontura Košta, šef katedre za međunarodno pravo na Univerzitetu u Sao Paulu. 

- To je pokušaj da se ograniči propast međunarodnih normi i institucionalnih temelja trgovine. Ali sam po sebi nije sposoban da preokrene opštu eroziju institucija niti da obnovi nekadašnju ulogu Evrope u odnosima sa Južnom Amerikom - rekao je Fontura Košta.

U slučaju Brazila, sporazum vjerovatno neće biti dovoljan da razbije razvojne strukture zasnovane na izvozu sirovina niti da smanji zavisnost od Kine i SAD.

Drugi aspekt naglašava Tatjana Prazeres. Državna sekretarka za spoljnu trgovinu u brazilskom Ministarstvu trgovine ukazuje na širu strategiju Brazila da proširi mrežu trgovinskih sporazuma Merkosura širom svijeta.

Tako su posljednjih godina sklopljeni sporazumi sa Singapurom i državama EFTA – Norveškom, Švajcarskom, Islandom i Lihtenštajnom.

- Trenutno radimo na sporazumu sa Ujedinjenim Emiratima i proširujemo dogovor sa Indijom. Intenzivno razgovaramo i sa Vijetnamom, Indonezijom i Kanadom - kazala je Prazeres.

Jasno je da sporazum EU-Merkosur za Južnu Ameriku predstavlja mnogo više od klasičnog ugovora o slobodnoj trgovini. Kao „instrument za proširenje strateške autonomije“ u svijetu u kojem velike sile teže hegemoniji, opisuje ga politikolog Štinkel. Ostaviti otvorene opcije – to je najbolje što Južna Amerika trenutno može da učini.