Nekada je bila zabranjena tema, a sada i zvanično otvaraju pitanje: Želi li Japan nuklearno oružje?

Visoki japanski zvaničnik, čije ime mediji nijesu naveli, izjavio je da bi Japan „trebalo da posjeduje nuklearno oružje“, pozivajući se na rastuće regionalne prijetnje i sve izraženije sumnje u pouzdanost američkog nuklearnog kišobrana.

Iz Tokija je ubrzo potvrđena posvećenost nenuklearnoj politici, uz naglasak da je riječ o unutrašnjoj debati, bez bilo kakve zvanične promjene kursa kada je riječ o proizvodnji ili nabavci nuklearnog oružja.

Prema izvještajima agencije Kyodo News, kao i medija NHK i Asahi Shimbun, riječ je o visokom zvaničniku japanske vlade koji savjetuje premijerku Sanae Takaichi u oblasti bezbjednosne politike, a čije ime nijesu željeli da objave. On je, prema tim navodima, javno doveo u pitanje dugogodišnji nenuklearni stav Japana, ocijenivši da bi zemlja „trebalo da posjeduje nuklearno oružje“ zbog pogoršane bezbjednosne situacije u regionu.

Izjava, data novinarima i predstavljena kao lični stav, ukazala je na rastuću nelagodu unutar japanskog bezbjednosnog aparata u vezi sa oslanjanjem na prošireno odvraćanje Sjedinjenih Američkih Država i ubrzane vojne promjene u istočnoj Aziji.

Zvaničnik je naveo nuklearne prijetnje iz tri pravca: širenje kineskog nuklearnog arsenala, rusku nuklearnu doktrinu i kontinuirani razvoj raketnih sistema i bojevih glava u Sjevernoj Koreji. Naglasio je potrebu za strateškom samostalnošću, poručivši da se „na kraju možemo osloniti samo na sebe“.

Istovremeno je istakao da unutar vlade ne postoje aktivne rasprave o nuklearnom naoružavanju, da njegova izjava nema podršku premijerke Takaichi, te da u dogledno vrijeme ne postoji realna mogućnost da Japan razvije nuklearno oružje.

Tokio je brzo reagovao kako bi ublažio političke posljedice ove izjave.

Glavni sekretar kabineta Minoru Kihara je 19. decembra 2025. godine ponovo potvrdio privrženost Japana trima nenuklearnim principima – da ne posjeduje, ne proizvodi i ne uvodi nuklearno oružje. Naglasio je da se zvanična politika vlade nije promijenila i odbio da komentariše pojedinačne izjave ili eventualne disciplinske mjere.

Japan je ove principe usvojio 1967. godine i oni i danas predstavljaju ključni stub nacionalnog identiteta i bezbjednosne politike. Zemlja je takođe nenuklearna država potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji je ratifikovala 1976. godine. Povlačenje iz tog sporazuma imalo bi ozbiljne diplomatske, ekonomske i savezničke posljedice.

Izjava dolazi u trenutku intenziviranja debate izazvane spoljnim pritiscima i neizvjesnošću u savezništvima.

Od jula 2025. godine regionalne tenzije su porasle, uključujući pojačane kineske vojne aktivnosti oko Tajvana, nove raketne probe Sjeverne Koreje i poteze Rusije nakon rata u Ukrajini. Sumnje u dugoročnu pouzdanost američkog proširenog odvraćanja dodatno su pojačane tokom drugog mandata Donalda Trampa, što je intenziviralo unutrašnje rasprave u Tokiju.

Premijerka Takaichi, poznata po čvršćem bezbjednosnom stavu, u novembru 2025. godine nagovijestila je da bi Japan, tokom predstojećih revizija bezbjednosne strategije, mogao preispitati pojedine aspekte nuklearne politike, uključujući pitanje eventualnog stacioniranja američkog nuklearnog oružja. Naknadno je ipak poručila da se Japan „za sada“ drži triju nenuklearnih principa.

Pojedini poslanici vladajuće Liberalno-demokratske partije zagovaraju mogućnost dozvoljavanja prisustva američkog nuklearnog oružja na podmornicama ili drugim platformama, kao način jačanja odvraćanja bez potpunog nuklearnog naoružavanja zemlje. Javno mnijenje ostaje podijeljeno.

Ankete na koje se pozivaju izvori ukazuju na blagi pomak ka ublažavanju zabrane uvođenja nuklearnog oružja, ali snažno protivljenje i dalje postoji, posebno među preživjelima atomskih bombardovanja Hirošime i Nagasakija, kao i među antinuklearnim organizacijama.

Japan ostaje jedina država koja je pretrpjela nuklearne napade 1945. godine, što predstavlja snažno istorijsko ograničenje koje i dalje oblikuje domaću politiku.