Kina pobjeđuje u trgovinskom ratu

Donald Tramp i Si Đinping trebalo bi da se sastanu u Južnoj Koreji sljedeće sedmice. Međutim, s obzirom na haotičan odnos između dvije države, lako se može desiti da sastanak bude otkazan. Sedmicama se Amerika i Kina međusobno napadaju. Amerika je pooštrila ograničenja izvoza tehnologije i zaprijetila višim carinama; Kina je uvela sankcije i ograničenja na rijetke metale. Komunikacija između država je loša. U Bijeloj kući vjeruju da Amerika može duže ostati pribrana i da ima veći prag tolerancije na bol. Ministar finansija Skot Besent tvrdi da je Kina „slaba“.

Međutim, stvarnost je drugačija. Kina je ta koja pobjeđuje u trgovinskom ratu. Naučila je da uzvraća jednako efikasno kao i Amerika. Peking uvodi nova pravila u trgovini koja se ne odnose samo na kinesku teritoriju, već pokušava njima da utiče i na ponašanje stranih kompanija i država. Time postepeno mijenja smjer u kojem se kreće svjetska ekonomija.

Kada se Tramp vratio u Ovalni kabinet, jedan dio njegove politike prema Kini bio je nejasan: da li je bio spreman da brani Tajvan i američke saveznike od kineskih vojnih prijetnji ili ne? Odgovor je i dalje zabrinjavajuće nejasan. Ali njegov stav o trgovini s Kinom bio je mnogo jasniji. Pojačao je pritisak koji je započeo u svom prvom mandatu. To je značilo više carina, više kontrole nad trgovinom visoke tehnologije i entuzijastičnu upotrebu sankcija. Cilj administracije bio je da oslabi kinesku industrijsku mašineriju, iznudi finansijske i komercijalne ustupke i uspori kineski tehnološki razvoj. Neki u Trampovom timu čak su sanjarili o „velikom dogovoru“ u kojem bi se Kina obavezala da reformiše državni kapitalizam u zamjenu za to da Amerika skloni svoju nogu s njenog vrata.

Međutim, poslije šest mjeseci, Kina je ta koja lakše diše od Amerike. Za to postoje tri razloga.

Eskalaciona dominacija

Prvo, pokazala je da može da izdrži američki pritisak i pritom vješto uzvrati, postigavši ono što se u žargonu zove „eskalaciona dominacija“. Neki Trampovi kritičari to pripisuju fenomenu TACO („Trump Always Chickens Out“ – Tramp se uvijek uplaši i povuče). Carine uvedene na „Dan oslobođenja“, koje je Tramp nametnuo Kini u aprilu, ukinute su nakon što je Volstrit potonuo. Nedavno, nakon što je Kina nametnula ograničenja na izvoz rijetkih zemalja koje se koriste u visokoj tehnologiji, Tramp je zaprijetio carinama od 100 odsto, ali je ponovo odustao. Njegove prijetnje da će osakatiti Kinu gotovo potpunom zabranom trgovine nisu uvjerljive, jer bi time naštetio i Americi.

Oni koji tvrde da je Kina u krizi trebalo bi da znaju da je njeno tržište akcija ove godine poraslo za 34 odsto (izraženo u dolarima), što je duplo više od rasta S&P 500 indeksa.

Kina je naučila kako da uzvrati. Nakon što je Tramp uveo namet na kineske kontejnerske brodove koji dolaze u američke luke, Kina je odgovorila sopstvenim lučkim taksama. Takođe je zaprijetila antimonopolskim istragama kako bi izvršila pritisak na američke kompanije poput DuPonta, Gugla, Nvidije i Kvalkoma. Odbijanje kupovine američke soje od strane kineskih uvoznika znači gubitak tržišta vrijednog 12 milijardi dolara za američke poljoprivrednike sa Srednjeg zapada — čije glasove Tramp priželjkuje. U teoriji, Tramp bi mogao da pojača mjere tako što bi Kini onemogućio pristup dolarima kroz međunarodni bankarski sistem. Ipak, to vjerovatno neće učiniti, jer bi haos koji bi nastao na finansijskim tržištima teško pogodio i samu Ameriku.

Nova globalna pravila

Usred uzajamnih napada i protuudara, Kina metodom pokušaja i greške nastoji da konstruše novi set globalnih trgovinskih pravila. To je njeno drugo područje uspjeha. U periodu do septembra izvoz kineske robe porastao je za više od osam odsto, iako je izvoz u Ameriku pao za 27 odsto. Kineske prijetnje ograničenjem izvoza rijetkih metala izazivaju strah jer Kina dominira tim tržištem i mogla bi da paralizuje zapadne industrijske lance snabdijevanja. Međutim, te prijetnje su posebno zanimljive jer pokazuju kinesku ambiciju da uvede globalni sistem licenciranja — agresivniju verziju strategije kojom je Amerika dosad kontrolisala poluvodičku industriju. Cilj joj je da izgradi kineski model međunarodne trgovine na ruševinama starog liberalnog poretka, koji bi konkurisao Trampovom carinskom carstvu.

Možemo očekivati još primjera u kojima Kina, koristeći svoju poziciju sofisticiranog proizvođača i najvećeg trgovinskog partnera za više od 70 zemalja, prepravlja stara trgovinska pravila.

Jačanje Sija i Partije

Treći razlog zašto Kina pobjeđuje jeste taj što je trgovinski rat osnažio, a ne oslabio, Si Đinpinga i Komunističku partiju. Spoljni posmatrači ističu velike kineske probleme, uključujući katastrofalno stanje tržišta nekretnina, nesigurne potrošače, ustrašene preduzetnike te višak kapaciteta i lošu raspodjelu kapitala — posljedice državne industrijske politike. Međutim, za mnoge Kineze Trampovo agresivno ponašanje potvrdilo je ispravnost Sijevog dvanaestogodišnjeg projekta pripreme Kine za neprijateljski svijet kroz izgradnju tehnološko-industrijske sile. Ove sedmice rukovodstvo Komunističke partije održalo je sastanak kako bi razmotrilo novi petogodišnji plan, za koji se očekuje da će dodatno pojačati Sijev tehnonacionalistički pristup.

Nema pomirenja

Mnogo toga i dalje može poći po zlu za Kinu. Preusmjeravanje izvoza sa američkog tržišta moglo bi da podstakne druge zemlje da uvedu sopstvene carine. Njen tek uspostavljeni sistem licenci mogao bi da se pretvori u birokratsku noćnu moru — kako za Kinu, tako i za njene trgovinske partnere.

Kao što i Amerika upravo otkriva, korišćenje ekonomske moći kao oružja nosi rizike. Druge zemlje tada dobijaju sve veću motivaciju da se diverzifikuju i inoviraju kako bi smanjile zavisnost od takvog dominantnog partnera.

Ako se Tramp i Si zaista sastanu u Južnoj Koreji, oboma bi im odgovaralo da pokažu svijetu kako su smirili tenzije. Moguće je privremeno obustavljanje američkih carina, u zamjenu za odlaganje kineskih ograničenja na izvoz rijetkih metala, kao i eventualne nove kineske kupovine američke soje, te „blagoslov“ Pekinga sporazumu o prodaji TikToka američkim vlasnicima.

Ipak, budite sigurni — ono što se odvija nije pomirenje dvije zemlje, već nadmetanje dva ratoborna diva koji svoju ekonomsku moć koriste kao oružje. I premda Kina zasad pobjeđuje u Trampovom trgovinskom ratu, odustajanje od otvorene trgovine na kraju će sve učesnike učiniti gubitnicima.