Kanavaca kao sudbina

Da je grupa građana Cetinja rasvijetlila namjere kolaboracije Državnoga arhiva Crne Gore s organizovanom svetosavskom grupom iz Cetinjskoga manastira, potvrdio je u svome demantiju krpom i bradom direktor Državnoga arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević.

Premda smo u obraćanju, povodom saopštenja grupe građana Cetinja, na kraju ostavili nadu da bi direktor Arhiva ipak mogao svome partijskom identitetu nadrediti onaj nacionalni i profesionalni, on je jučerašnjim demantijem pokazao da je beznadežan slučaj.

Šepureći se nekakvim dostignućima taj je slučaj optužio FCJK da za njegova mandata nijesu ponudili nikakav zajednički projekat instituciji koju on predvodi. Naravno da nijesmo jer izvan protokolarnih obaveza FCJK ne sarađuje niti će sarađivati s velikosrpskim kolaborantima.

Mrvaljević veli kako nije potpisao nikakav ugovor sa SPC nego je riječ o otvaranju vrata za volontiranje nekakvih arhivista iz SPC. Dakle, otvorio je vrata Državnoga arhiva Crne Gore onima što ovih dana skrivaju kip Pavla Đurišića kao što su prije 90-ih godina gostili i skrivali razne četničke zlikovce od Arkana do Radovana Karadžića. S takvima mi ne možemo imati zajedničkih projekata.

Doživljavajući DACG po modelu "Arhiv - to sam ja", Danilo Mrvaljević je svoju viziju ustanove projektovao i na nas koji se nijesmo obratili javnosti u ime FCJK no kao slobodni građani, u sopstveno ime.

Zaludu se Mrvaljević muči da naš tekst prikaže kao optužbe na račun zapošljenih u Arhivu. Zna se ko je, po nesreći crnogorske arhivistike, glava krovne arhivske institucije u Crnoj Gori. Ni crna joj krpa ne može pokrit sramotu.

Kad ga mi napadamo, veli Mrvaljević, onda je siguran da je na dobrome putu. Put onih s kojima Mrvaljević polemiše osvijetljen je lučom crnogorskoga slobodarstva. Na putu gdina Mrvaljevića svijetlo ćoruša Jovana Markuša.