Lazović, Jaredić i Đoković oslobođeni optužbi za zlostavljanje

Osnovni sud Cetinje je, zbog nedostatka dokaza, oslobodio Petra Lazovića, Neška Jaredića i Ivana Đokovića optužbi da su izvršili krivično djelo zlostavljanje na štetu Sava Lipovine, ocijenivši da navodi optužnice nijesu dokazani ni materijalnim ni personalnim dokazima.

Okrivljeni Petar Lazović, Neško Jaredić i Ivan Đoković oslobođeni su optužbe da su izvršili krivično djelo zlostavljanje iz člana 166a stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, primjenom člana 373 stav 1 tačka 2 Zakonika o krivičnom postupku, usljed nedostatka dokaza.

Sud je utvrdio da tokom postupka nijesu izvedeni materijalni dokazi na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da su okrivljeni izvršili krivično djelo koje im je stavljeno na teret, te da navodi iz optužnog akta nijesu potvrđeni ni nakon saslušanja svih svjedoka predloženih od strane zastupnika optužbe.

Kako se, prema ocjeni suda, optužba nakon sprovedenog dokaznog postupka zasnivala isključivo na iskazu oštećenog, koji je ocijenjen kao kontradiktoran u odnosu na ostale izvedene dokaze, sud je zaključio da se na takvoj optužbi ne može zasnivati osuđujuća presuda. Sud je posebno ukazao da je oštećeni tokom postupka više puta mijenjao iskaz, zbog čega je, prema ocjeni suda, ostala samo sumnja u postojanje krivičnog djela.

Prilikom donošenja presude, sud je kao odlučujuće cijenio i činjenicu da navodi oštećenog o psihičkom i fizičkom zlostavljanju nijesu potkrijepljeni bilo kakvim materijalnim dokazima, te da u spisima predmeta ne postoji medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na postojanje zlostavljanja.

Sud je ukazao i na činjenicu da je oštećeni navodni događaj prijavio tek nakon više od dvije godine od njegovog navodnog izvršenja, kao i da tokom krivičnog postupka koji se protiv njega vodi pred Specijalnim odjeljenjem Višeg suda u Podgorici, ni u jednoj fazi postupka – od izviđaja, preko istrage, do glavnog pretresa – nije iznosio navode o zlostavljanju od strane okrivljenih, niti je to učinio njegov branilac.

Takođe je konstatovano da se navodi o zlostavljanju ne pominju ni u zapisnicima o pretresima stana i drugih prostorija koje koristi oštećeni, niti u zapisnicima o prikupljanju obavještenja pred Upravom policije, koje su oštećeni i njegov branilac uredno potpisali bez primjedbi.

Imajući u vidu sve navedeno, a posebno, kako je ocijenjeno, atipično ponašanje oštećenog, sud je zaključio da njegovom iskazu ne može pokloniti vjeru, niti samo na osnovu tog iskaza, u odsustvu drugih relevantnih dokaza, donijeti osuđujuću presudu.