Nikolić u DRV: Rashodi administracije glavni generator zaduživanja

Nivo zaduženosti i podatak o udjelu duga u bruto domaćem proizvodu nijesu podaci koje treba posmatrati samo kao brojku, jer je važno obratiti pažnju na strukturu duga, odnosno razloge zbog kojih se zadužujemo, naglasio je ekonomista i osnivač BI Consultinga Ratko Nikolić.

On je gostujući u Drugačijoj radio vezi rekao da u prilog toj tvrdnji najviše ide primjer finansiranja auto-puta, odsnosno činjenica da naredna zaduživanja nijesu stvorila novu vrijednost.

- To što je dug u granicama mastrihtskih kriterijuma jeste dobar znak, ali nije nešto čime se možemo pohvaliti s obzirom na to da smo mi imali puno veće stope ili je taj odnos bio oko 100 odsti prije pet-šest godina. Međutim, mi smo tada imali značajan dio tog duga za koji smo potrošili za auto-put. Sad je taj kredit za autoput značajno manji, a šta smo mi napravili? Iznos duga je skoro isti, a šta smo napravili? Ništa. Znači, to u suštini nije ono kao kad imate jednu investiciju koja je podigla ekonomsku aktivnost, kao što je autoput bio i to je značajno opravdanje za to zaduženje. Ali s obzirom na to da mi zapravo za ono novije zaduženje je bilo samo servisiranje postojećih obaveza i da ćemo se tek zadužiti za nove auto-puteve koji su u planu i za infrastrukturne projekte, bojim se da će tu doći do značajnog ubrzanja zaduživanja. Mislim da već možemo pričati o početku spirale zaduživanja - istakao je Nikolić.

Zaduživanje, kako naglašava, nastavlja da raste jer se kontinuirano povećavaju rashodi administracije, a to povećanje za rezultat nema njenu efikasnost. 

- Mislim da su fiskalni raskodi nešto koji su glavni generator tog zaduživanja i mislim da u tom pravcu ima značajno prostora za uštede, prije svega po pitanju optimizacije javne uprave. Mi imamo jednu jako skupu državu sa značajnim brojem potpuno neproduktivnih ministarstava – znači sad ne govorimo o radnim mjestima - istakao je. 

Sagovornik Antene M naglašava i da je inflacija u Crnoj Gori rasla iako se cijena električne energije nije mijenjala godinama.

Nastojanje donosilaca odluka da se investicije privuku cijenom struje koja je niža od tržišne nije strategija koja omogućava dugoročnu održivost, jer ono što se subvencioniše na jednoj strani stvara trošak koji na kraju neko ipak mora da plati.

- Struja je sirovina. Izvoz struje je isto kao izvoz balvana, pa ako za balvan znamo da više vrijedi ako od njega napravimo stolicu, isto tako i struja više vrijedi ako neko ovdje, koristeći struju, napravi neki gotov proizvod, jer struja je sirovina. Bilo koja industrija koju privlači niska cijena struje, a neke, na primjer, privlači zelena struja, struja iz obnovljivih izvora – i to je legitimno. Ali ako dolaze samo zbog cijene, mislim da to nije u redu. Jeste legitimno, ali treba da znamo da će tu subvenciju i tu nižu struju koju oni budu plaćali, u suštini, platiti Elektroprivreda - zaključio je Nikolić.